Kratkoročni politički trik: Zašto zabrana hidžaba neće riješiti probleme Austrije
Predstojeća zabrana hidžaba ne odgovara ni na jedno od gorućih pitanja s kojima se Austrija danas suočava – naprotiv, produbljuje podjele u zemlji koja sada treba mjere koje jačaju ekonomsku snagu, potiču zajedništvo i osnažuju političku odgovornost.
Novim paketom zakona austrijska vlada sada uvodi zabranu nošenja hidžaba u školama, koja se odnosi isključivo na djevojčice mlađe od 14 godina. Nošenje hidžaba prema islamskoj tradiciji zabranjeno je na cijelom školskom prostoru. Vlada polazi od toga da će otprilike 12.000 djevojčica biti pogođeno ovom zabranom.
Zakonom o islamu iz 1912. godine, Austrija je priznala islam kao zvaničnu vjersku zajednicu. Ova odluka nije bila samo izraz historijskih veza s Balkanom i Osmanskim Carstvom, već i rezultat političkog razumijevanja koje je nastojalo regulirati vjerske zajednice, a istovremeno ih institucionalno uključiti.
Od 1960-ih, prilivom radne snage iz Turkiye i jugoistočne Evrope, muslimansko stanovništvo postalo je vidljiv, stabilan i neizostavan dio austrijskog društva. Žene i djevojčice koje nose hidžab dugo su bile prisutne u javnim prostorima, a da se to nije smatralo političkim pitanjem. U tom kontekstu, zapanjujuće je da je 2025. godine pitanje poput hidžaba, koje decenijama nije predstavljalo glavni izvor sukoba, odjednom postalo jedna od centralnih tema političkih debata. Ovo ima manje veze s društvenom stvarnošću, a mnogo više s političkim proračunom.
Tektonski pomaci se ne dešavaju unutar društva, već unutar političkog sistema. Austrija trenutno prolazi kroz fazu u kojoj se ekonomski pritisci, geopolitičke neizvjesnosti, brzo starenje stanovništva i sve krhkiji politički centar spajaju.
U takvim vremenima raste iskušenje da se posegne za simboličkom politikom: umjesto suočavanja sa stvarnim problemima, konflikti se prebacuju u posredničke kulturne debate koje služe kao zamjena. Trenutna rasprava o zabrani hidžaba stoga je manje reakcija na stvarni problem, a više pokušaj da se postigne politički efekat - čak i po cijenu društvenih podjela.
Austrijska vlada pod pritiskom desnice
Da bismo razumjeli ovu političku dinamiku, potrebno je samo pogledati trenutne ankete. Anketa "Nedjeljno pitanje" Društva Lazarsfeld pokazuje da se austrijska politika suočava s historijskom promjenom moći.
Slobodarska stranka (FPÖ) uvjerljivo na prvom mjestu, s 37 posto. Narodna stranka (ÖVP) pala je na 20 posto, a Socijaldemokratska partija (SPÖ) na 18 posto. Zeleni imaju 11 posto, a stranka NEOS 8 posto.
Ova slika ilustruje koliko su dvije tradicionalne vladajuće stranke (ÖVP i SPÖ) izgubile u smislu historijskog legitimiteta. Činjenica da FPÖ ima dovoljno podrške da vlada gotovo samostalno značajno povećava pritisak na koaliciju. Budući da vlada ne može odgovoriti na ovaj pritisak suštinskim političkim djelovanjem, pokušava se nanovo pozicionirati pomoću polarizirajućih kulturnih tema. To objašnjava vremenski odabir zabrane nošenja hidžaba.
Ekonomska klima također doprinosi opipljivom političkom pritisku. Zbog visoke inflacije, Austrija se suočava sa sve težim i dugoročnijim periodom rasta troškova života u periodu 2024–2025. Podaci Statističkog zavoda Austrije za oktobar 2025. to jasno pokazuju: cijene stanovanja, vode i energije porasle su za 6,6 posto; restorani i hoteli za šest posto; a hrana za četiri posto. Opća stopa inflacije ponovo se popela na četiri posto.
Društvene posljedice ovih poskupljenja nisu ograničene samo na finansijske teškoće. Prema podacima Caritasa koje je objavio Kronen Zeitung, značajan dio stanovništva se bori da zadovolji osnovne potrebe: 23,1 posto ne može priuštiti neočekivane troškove koji prelaze 1.500 eura; 22,3 posto ne može priuštiti godišnji odmor; a 19,9 posto više ne može redovno učestvovati u rekreativnim aktivnostima. Posebno je upečatljiva činjenica da se 9,3 posto ispitanika sastaje s prijateljima rjeđe od jednom mjesečno zbog finansijskih ograničenja. Broj onih koji su morali smanjiti društvene kontakte iz finansijskih razloga udvostručio se za samo dvije godine. Ovo otkriva društvo koje se sve više povlači u sebe, postaje usamljenije i pati pod ekonomskim pritiskom.
S obzirom na ovakav razvoj događaja, nije slučajno što vlada usmjerava pažnju javnosti na debate o hidžabu. Što se više raspravlja o stvarnoj krizi troškova života, rastu cijena energije, nekontrolisanom tržištu nekretnina i svakodnevnom teretu inflacije, to se političari hitnije moraju suočiti sa svojim odgovornostima. S druge strane, kulturna pitanja nude najlakši način da se ova diskusija zasjeni. Simboličke politike koje stavljaju migrante - posebno muslimane - u središte blokiraju ekonomsku debatu i imaju za cilj da javnosti sugeriraju sliku "odlučnog i snažnog vodstva".
Zabrana nošenja hidžaba: Jasan rizik za integraciju i koheziju
Ključno je razumjeti simbolički utjecaj zabrane nošenja hidžaba na integraciju i društvenu koheziju. Austrija je društvo koje brzo stari; nakon 2030. godine, svaka četvrta osoba bit će starija od 65 godina. Ova demografska stvarnost pokazuje da odnos s migrantima nije samo etičko pitanje, već i pitanje ekonomske održivosti. Politike koje ljude s migrantskom pozadinom - posebno muslimane - guraju iz glavnog toka društva suprotne su dugoročnim ekonomskim interesima Austrije.
Mjere poput zabrane nošenja hidžaba stoga ne utječu samo na žene i djevojke koje nose hidžab, već i signaliziraju oblik isključenosti za cijelu migrantsku populaciju. Jer se ne radi o samom komadu tkanine, već o poruci koja se time šalje: "Ne pripadate srcu ovog društva."
Takav pristup slabi integraciju, povećava nepovjerenje i podstiče društvene podjele koje u konačnici nikome ne koriste. Austrija ima dugu tradiciju pragmatičnog, racionalnog i upravljanja krizama u duhu jedinstva. Upravo je to ono što je sada potrebno: ne kroz vještački podgrijane kulturne debate, već kroz mjere koje stvaraju ekonomsku stabilnost, jačaju društvenu koheziju i učvršćuju diplomatske sposobnosti Austrije u Evropi koja se mijenja.
Perspektiva za budućnost Austrije
Historijski gledano, Austrija je oduvijek bila zemlja koja je kolektivno uspijevala prevladati krize. Trenutni ekonomski pritisci, geopolitičke neizvjesnosti i sve veća politička polarizacija čine neophodnim da se nastavi ta tradicija.
Ono što zemlji sada treba nisu simbolične politike koje siju podjele, već mjere koje jačaju ekonomsku snagu, smanjuju troškove života, vraćaju socijalnu stabilnost i osnažuju austrijski glas na međunarodnoj sceni. Zabrana nošenja hidžaba ne može postići ništa od ovoga; ona samo nudi kratkoročni odgovor na politički pritisak - pritom rizikujući da oslabi budućnost zemlje.