Struktura globalne bezbjednosti ulazi u novu eru koja daje prioritet niskobudžetnim i preciznim rješenjima, umjesto oslanjanja na konvencionalne, skupe i sporije sisteme. Jedan od najupečatljivijih znakova tog pomaka je porast upotrebe samoubilačkih letjelica (kamikaza), što nagovještava oštar zaokret koji ponovno crta ravnoteže snaga: jeftinije tehnologije koje mogu izvesti ciljane udare i narušiti ugled velikih sustava protivvazdušne odbrane, tenkova i pomorskih platformi, dovodeći u pitanje njihovu staru efikasnost.

Prva lekcija je jasna: mala, precizna oružja prisiljavaju vojske da preurede prioritete potrošnje i pređu na distribuiranije i fleksibilnije strukture, oslanjajući se na umrežene senzorske sisteme umjesto na koncentraciju skupih sredstava na fiksnim lokacijama koje postaju vrijedne mete.

Logistički ishod nije ništa manje značajan; oslanjanje na kamikaze remeti lance snabdijevanja, zahtijeva razmak u kretanju konvoja i pojačane mjere prikrivanja i zaštite, što razbija monotoniju tradicionalne logistike i smanjuje oslanjanje na fiksnu infrastrukturu. Ukratko: pretpostavke konvencionalnih operacija se preispituju, a stare ratne doktrine trpe suštinski pritisak.

Taktička prednost ove kategorije leži u njenoj sposobnosti da stvori tačkast učinak umjesto oslanjanja na široko bombardovanje: uređaji za podešavanje ugla eksplozije i usmjerenu detonaciju omogućavaju određivanje mjesta eksplozije, njenog opsega i precizno usmjeravanje energije, što dozvoljava neutralizaciju određenih vojnih ciljeva uz smanjenje kolateralne štete po civilnu infrastrukturu i stanovništvo.

Širenje samoubilačkih letjelica izmijenilo je ponašanje oklopnih snaga na terenu, logističke jedinice postaju razbijenije, kraće su periode zaustavljanja i pojačavaju se mjere zaštite oko mostova, prolaza i skladišta zaliha.

Time se mijenjaju prioriteti tradicionalne odbrane: skupa rješenja postaju ranjivija, dok niskobudžetne letjelice prelaze u središte alata za vođenje nove, neasimetrične vrste rata.

Tu se pojavljuje i praktična etička dimenzija: preciznost približava djelovanje principima distinkcije i proporcionalnosti i smanjuje mogućnost civilnih žrtava, naročito u gusto naseljenim urbanim sredinama ili u blizini osjetljivih objekata. Neki sistemi pritom dodaju i dodatnu taktičku fleksibilnost jer omogućuju odlaganje bojne glave u blizini cilja i njeno aktiviranje u proračunatom trenutku, što komandantima daje više opcija prilagođenih promjenama na terenu i smanjuje rizik za civilno stanovništvo.

Iako se neke snage i dalje oslanjaju na široko bombardovanje kao konvencionalno rješenje za onemogućavanje protivnika, sve veće širenje kamikaza predstavlja praktičniju, pa možda i humaniju, alternativu, ukoliko se primjenjuje u okviru strogih i transparentnih pravila angažovanja.

Turkiye, zauzvrat, prati ovu transformaciju i bilježi značajan napredak u proizvodnji različitih bespilotnih letjelica, na čelu s Bayraktar platformama. U tom kontekstu ističu se platforme Deli (koju je razvila kompanija Titra) i Mirkot (koji je razvila kompanija SAVX Teknoloji) kao integrisane platforme s naprednim sposobnostima: precizno upravljanje uglom detonacije, razvijeni sistemi za prepoznavanje ciljeva, rad dan–noć i karakteristike otporne na elektronsko ometanje, jasni pokazatelji promjene standarda taktičkog učinka na operativnim prostorima.

Jedna od najvećih prijetnji na modernom bojištu je prekid veza komandovanja i kontrole pod teretom elektronskog ratovanja, a kao odgovor na to, Mirkot je razvila verziju koja se oslanja na žičanu arhitekturu koja obezbjeđuje stabilan i otporan kanal komunikacije na rastojanju između 3 i 5 kilometara. To smanjuje rizik od gubitka veze ili ometanja sistema za određivanje položaja (GPS) i pojačava pouzdan pristup cilju.

Ova žičana rješenja služe kao garancija pouzdanosti u kritičnim zadacima koji zahtijevaju trenutnu reakciju i kratko vrijeme dolaska.

Pored toga, porodice sistema Deli i Mirkot opremljene su mehanizmima za hitne situacije koji se aktiviraju pri gubitku veze, poput automatskog navođenja prema unaprijed postavljenim parametrima ili sigurnog autodestruktivnog mehanizma, čime se podiže sposobnost nastavka misija u okruženjima bogatim elektronskim ratovanjem.

Platforme takođe koriste napredne skupove senzora, elektro-optičke i infracrvene, potpomognute procesorima za obradu slike i tehnikama fuzije podataka, što im omogućava rad 24/7 i precizno razlikovanje ciljeva: osobe, laka ili srednje oklopna vozila, ili fiksni cilj od strateške vrijednosti.

Ta preciznost smanjuje mogućnost greške i usmjerava energiju detonacije tačno na željenu tačku u odgovarajućoj jačini.

Učinak prelazi puki manevarski efekat: ove sposobnosti smanjuju političke i strateške troškove sukoba. U savremenim ratovima, vojni uspjeh mjeri se i sposobnošću smanjenja civilne štete, a ono što ovi sistemi nude, trenutnu procjenu i dinamičku fleksibilnost u angažovanju, daje komandantima alate za selektivnije i humanije djelovanje sa manje političkih posljedica.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.