Američki ministar odbrane Pete Hegseth preživio je pokušaj opoziva u Predstavničkom domu, ali je malo vjerovatno da će politički pritisak zbog načina na koji vodi rat s Iranom uskoro nestati.
Predstavnički dom, u kojem republikanci imaju većinu, 10. novembra je glasao sa 211 prema 204 za upućivanje osam tačaka optužnice za opoziv protiv Hegsetha Odboru za pravosuđe, čime je taj pokušaj za sada praktično stavljen po strani.
Šef Pentagona branio je američke vojne operacije pod svojim vodstvom, uključujući napade na brodove za koje se sumnja da su uključeni u krijumčarenje droge na Karibima i rat protiv Irana, ocijenivši ih „zakonitim“.
Uprkos kontinuiranoj podršci Trumpove administracije, Hegsetha bi mogao očekivati težak period zbog sve veće zabrinutosti među republikancima u vezi s njegovim vođenjem sukoba i političkim posljedicama pokušaja opoziva.
Osim postupka opoziva, Hegseth se suočava i s „pitanjima koja predsjednik Trump postavlja iza kulisa u vezi s njegovim položajem, zbog čega je njegova politička budućnost ozbiljno ugrožena“, smatra geopolitički analitičar Dan Steinbock.
„Hegseth je bio upravo pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme“, rekao je Steinbock za TRT World, govoreći o ratu s Iranom, koji mnogi vojni analitičari smatraju neodlučnim.
Trumpova administracija, međutim, nedavno je ustvrdila da njegov ministar odbrane „zasigurno pobjeđuje u ratu“.
Hegseth bi mogao postati politički teret Trumpove administracije ako republikanski lideri, posebno potencijalni predsjednički kandidati poput potpredsjednika JD Vancea, počnu smatrati da on predstavlja prepreku za zadržavanje Bijele kuće na izborima 2028. godine, navode analitičari.
Neki zvaničnici iz administracije i stručnjaci smatraju da Hegseth možda neće ostati na funkciji do kraja godine.
„Svaki lider će štititi članove svog užeg kruga sve dok politička cijena takve podrške ostaje podnošljiva“, kaže Ozgur Korpe, akademik na Univerzitetu nacionalne odbrane i vojni analitičar, pozivajući se na teoriju „selektorata“ politologa Brucea Buena de Mesquite, koja proučava odnos između strategija političkog opstanka i ekonomskih realnosti.
„Za sada predsjednik Trump nastavlja podržavati Hegsetha i tvrdi da je odluka o Iranu bila ispravna. Međutim, cijena te podrške brzo raste, kako u političkom tako i u ekonomskom smislu“, rekao je Korpe za TRT World, ukazujući na sve oštrije kritike JD Vancea na račun rata s Iranom i rastuće troškove života širom SAD-a zbog sukoba.
„Po mom mišljenju, Hegseth bi kratkoročno mogao ostati na funkciji, ali je vjerovatnije da će u narednim mjesecima napustiti tu poziciju.“
Trumpova administracija je na kraju odlučila da 28. februara, zajedno s Izraelom, pokrene napade na Iran, u sukobu koji kritičari naširoko opisuju kao rat po vlastitom izboru.
Hegseth, čija su ekstremistička kršćanska uvjerenja privukla pažnju javnosti, navodno je imao značajnu ulogu u uvjeravanju Trumpa da napadne Teheran, obećavajući brzu pobjedu uporedivu sa zarobljavanjem venecuelanskog lidera Nicolasa Madura u januaru.
„S obzirom na njegova apokaliptična kršćansko-cionistička uvjerenja, nikada nije smio imati ulogu u najvišim strukturama Pentagona“, rekao je Steinbock za TRT World.
Je li Hegseth američku vojsku učinio velikom?
Osim što nije uspio razumjeti dinamiku rata s Iranom, Hegseth se, prema ocjenama vojnih analitičara, suočava s ozbiljnim kritikama zbog načina upravljanja Pentagonom, jednom od ključnih američkih institucija za širenje utjecaja SAD-a širom svijeta.
„Hegseth nije kvalificiran i nema dovoljno iskustva za tu funkciju. On upravlja globalnom korporacijom vrijednom bilion dolara, koja ima svoje 'podružnice' u 80 zemalja, ali njome rukovodi kao malim preduzećem. On 'razmišlja kao trgovac na malo, a trebao bi razmišljati na veliko'“, rekao je za TRT World Edward Erickson, ugledni američki vojni historičar i penzionisani oficir američke vojske.
„Ne postoje dokazi da je američka vojska danas snažnija nego 2025. godine. Moglo bi se čak tvrditi da su američke zalihe raketa toliko iscrpljene da postoje čvrsti argumenti za zaključak da su SAD danas slabije“, kaže Erickson, ukazujući na to da su zbog rata s Iranom iscrpljene zalihe ključne municije za protivzračnu odbranu.
„Nezavisni analitičari smatraju da je devetomjesečni iscrpljujući sukob strateška katastrofa koja nije uspjela osigurati kontrolu nad Hormuškim moreuzom, što je izazvalo haos u globalnoj ekonomiji“, kaže Steinbock.
Da li Hegsethove čistke donose rezultate?
Tokom Hegsethovog mandata otpušteno je ili prisiljeno na ostavku više od 20 generala i admirala, dok je njegov ured navodno blokirao unapređenja visokih vojnih zvaničnika zbog ideoloških razloga.
Hegseth tvrdi da odlasci visokih vojnih zvaničnika nisu politički motivirani, već da su „odavno trebali uslijediti“ u okviru njegovih nastojanja da iz američke vojske ukloni elemente koje naziva „woke“.
Na nedavnom brifingu za medije, optužio je kritičare i one koji traže njegov opoziv da zastupaju „ideološke agende“.
Erickson, međutim, tvrdi da su iskusni i sposobni visoki oficiri uklonjeni „iz politički motiviranih razloga“ jer su bili „visokoobrazovani profesionalci koji su Hegsethu govorili istinu, umjesto da mu nude politizirane i pristrasne stavove“.
„Kao penzionisani oficir vojske, čuo sam da su mnogi visoki aktivni oficiri veoma nezadovoljni Hegsethom i ratom administracije protiv Irana, državnim udarom u Venezueli i vojnim napadima na brodove za koje se sumnja da prevoze drogu“, kaže Erickson.
„Čini se da ove operacije krše međunarodno ratno pravo i stvaraju loš presedan za budućnost.“
Steinbock dijeli te zabrinutosti i tvrdi da Hegseth, „pod izgovorom uklanjanja 'woke' lidera“, želi pretvoriti američku vojsku „u političko igralište u kojem se odluke donose proizvoljno, dok istovremeno narušava borbenu spremnost tokom aktivnih sukoba“.
Upozorava da su smjene narušile „stratešku koheziju“ vojske i ugrozile „osnovnu nacionalnu sigurnost“ zemlje.
Analitičari također upozoravaju da Hegsethov pristup nosi rizik od narušavanja profesionalizma u vojsci jer političku lojalnost stavlja ispred stručnosti.
„Čini se da Hegseth daje prednost obliku 'subjektivne kontrole', u kojem se oficiri biraju na osnovu političke i ideološke usklađenosti. Iako njegova odlučna retorika, poput poruke o 'okončanju rata protiv ratnika', šalje snažnu političku poruku, ona ne doprinosi jačanju institucionalnih kapaciteta“, kaže Korpe.
„Naprotiv, smatram da je u toku institucionalno urušavanje.“
Zabrinutost zbog ideološkog utjecaja ne odnosi se samo na imenovanja visokih vojnih zvaničnika već i na stavove članova Hegsethovog užeg kruga, posebno kada je riječ o muslimanima.
Ryan Higgins, Hegsethov viši savjetnik za vjerska pitanja, podijelio je objave na društvenim mrežama u kojima se muslimani opisuju kao ljudi koji „često potječu iz barbarskih kultura“ i „uništavaju cijelu planetu“, uz tvrdnju da „islam uči da treba ubiti sve koji se ne pokoravaju“.
Erickson kaže da su mnogi njegovi prijatelji na visokim vojnim položajima „nezadovoljni Hegsethovim stavovima o manjinama i islamu“.
Kada je riječ o strateškom razmišljanju, također nema onih koji smatraju da je Hegseth briljantan strateg.
„Hegseth je loš strateg koji nije uspio uskladiti ciljeve, načine njihovog ostvarivanja i raspoloživa sredstva (ostvariv cilj – kako ga postići – korištenjem dostupnih resursa). Ne nazire se kraj Trumpovom ratu protiv Irana“, primjećuje Erickson.
Korpe se slaže s Ericksonom.
Za razliku od analize poznatog vojnog teoretičara Carla von Clausewitza, prema kojoj je rat nastavak politike drugim sredstvima, Hegsethovo vođenje rata protiv Irana nije donijelo politički ishod – ni promjenu režima u Teheranu ni mirovni sporazum s Iranom – što se „ne može opisati kao dobra strategija“, smatra Korpe.
Dok Hegseth tvrdi da je američka vojska nanijela „historijska razaranja“ iranskim vojnim kapacitetima, analitičari ukazuju na to da je rat prouzrokovao štetu od više desetina milijardi dolara na američkim vojnim objektima širom Bliskog istoka, od zemalja Perzijskog zaljeva do Jordana i sjevernog Iraka. Postoje naznake da će Washington smanjiti svoje prisustvo u brojnim arapskim zemljama Perzijskog zaljeva.
