Sjedinjene Države mogle bi ubrzano ostati bez svojih najučinkovitijih raketa i presretača, jer je niz sukoba od Ukrajine do Irana znatno iscrpio zalihe onoga što se smatra najubojitijim vojnim arsenalom na svijetu.
Rat protiv Irana, kojim upravlja Washington i koji je trajao 39 dana, a trenutno je pauziran produženim primirjem, skrenuo je novu pažnju na stanje američkih zaliha municije, dok vojni jastrebovi u SAD-u upozoravaju na ozbiljan pritisak na raketne i protivzračne sisteme.
Novoobjavljena analiza Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz Washingtona daje najdetaljniji javni uvid do sada u taj pritisak.
Tokom godina, SAD je pružio vojnu podršku Ukrajini protiv Rusije te Izraelu protiv Gaze i Libana, čime su iscrpile svoje zalihe municije.
Ali u kampanji protiv Irana, američke snage su samo u prvom mjesecu ispalile više od 850 krstarećih raketa Tomahawk, više od 1.000 JASSM raketa, te cijeli predratni inventar novog PrSM sistema.
Zalihe za zračnu i raketnu odbranu pretrpjele su još veći udar: potrošena je otprilike polovina THAAD i Patriot presretača, zajedno sa značajnim dijelom SM-3 i SM-6 raketa.
Stručnjaci koji pomno prate američke vojne zalihe kažu da SAD trenutno ima dovoljno da nastavi borbu, ali da su mnoge sofisticirane vrste municije daleko ispod nivoa koje bi vojni planeri željeli za neki budući sukob visokog intenziteta.
Najviše pogođene kategorije su upravo one koje su najvažnije u modernom, visokotehnološkom ratovanju: napredni presretači za raketnu odbranu i dalekometno precizno oružje.
Mark F. Cancian, viši savjetnik za odbranu i sigurnost u CSIS-u i koautor izvještaja, rekao je za TRT World da je sedam ključnih raketnih sistema pod posebnim pritiskom.
Tu spadaju Patriot – raketa lansirana sa zemlje za presretanje aviona i balističkih te krstarećih raketa – kao i SM-3 i SM-6, obje lansirane s brodova protiv raketa i aviona.
Ostale kategorije pod pritiskom su THAAD – oružje lansirano sa zemlje protiv balističkih raketa većeg dometa i visine presretanja od Patriota – zatim rakete za precizne udare (PrSM), dalekometne Tomahawk rakete za napade na kopnu, te zračno lansirane JASSM dalekometne rakete.
“Četiri od ovih sedam sistema potrošila su više od polovine svog inventara tokom trenutnog sukoba”, kaže on.
Zbog masovnih transfera municije Ukrajini, SAD ostaje i bez kopnenih zaliha, poput 155mm artiljerijskih granata i vođenih MLRS raketa – samohodnog artiljerijskog sistema dizajniranog da ispali više raketa u brzom nizu radi saturacijskog napada na širokom području.
Cancian ipak ističe da bi ove vrste bile “manje tražene” u eventualnom pacifičkom sukobu protiv Kine – scenariju koji američki vojni analitičari često spominju – jer bi se taj teatar uglavnom sastojao od zračnih i pomorskih operacija.
“Suština je da SAD ima dovoljno municije da vode ovaj rat. Ali nekoliko ključnih vrsta municije je daleko ispod željenih nivoa za budući sukob u zapadnom Pacifiku protiv Kine,” kaže on.
Ozan Ahmet Cetin, nerezidentni istraživački saradnik u istraživačkom institutu SETA sa sjedištem u Washingtonu, kaže za TRT World da javno dostupne informacije ne omogućavaju nikome izvan vlade da precizno odredi „tačan procenat“ koliko su trenutne američke zalihe ispod nivoa iz perioda prije 2022. godine.
Iako granate kalibra 155 mm predstavljaju „najjasniji primjer ozbiljnog pritiska na američke zalihe od 2022. godine“ zbog isporuka Ukrajini, najopterećenije kategorije više nisu samo cijevna artiljerija i taktički projektili kada se uzmu u obzir operacije na Bliskom istoku, kaže on.
„Na vrh liste morate staviti i presretače za protivraketnu odbranu, posebno Patriot, THAAD i mornaričku SM porodicu projektila“, navodi.
„Riječ je o skupom i tehnički zahtjevnom naoružanju koje se u stvarnim operacijama troši tempom za koji industrijska baza nije bila osmišljena da ga dugoročno podrži“, dodaje Cetin.
On također ističe da su zračno lansirana sredstva i krstareći projektili pod dodatnim pritiskom zbog podrške Izraelu i borbene upotrebe protiv Irana.
Nedavni budžetski zahtjevi Pentagona za znatno povećanje nabavke projektila Tomahawk i presretača dodatno ukazuju na opterećenje.
„To je upravo ono što biste očekivali ako su zalihe iscrpljene više nego što bi planeri u mirnodopskim uslovima željeli“, kaže on.
Čak i prije Irana, predratne zalihe ocijenjene su kao „nedovoljne“ za sukob s ravnopravnim protivnikom, navodi se u izvještaju CSIS.
Međutim, manjak je sada izraženiji, a izgradnja zaliha na „nivoe dovoljne za rat s Kinom“ zahtijevat će dodatno vrijeme.
Obnova će potrajati
Oba stručnjaka slažu se da je popunjavanje zaliha već u toku, ali da proces neće biti brz.
„Trebat će od jedne do četiri godine da se nadoknadi ono što je potrošeno u trenutnim sukobima“, kaže Cancian.
„Nakon toga bit će potrebno još nekoliko godina da se dostignu nivoi koje planeri smatraju poželjnim“, dodaje.
Proizvodne linije za ovo sofisticirano naoružanje – od kojih su mnoge prije 2022. bile „ugašene ili minimalnog kapaciteta“ – ne mogu jednostavno povećati proizvodnju preko noći.
Cetin napominje da su ogromne isporuke Ukrajini i borbena upotreba na Bliskom istoku razotkrile koliko je predratna industrijska baza bila ograničena u proizvodnji visoko traženih sredstava, poput granata kalibra 155 mm.
Zato ne čudi što je Pentagon reagovao hitno.
U martu je najavio posebne sporazume za povećanje proizvodnje ključnih komponenti.
Odbrambeni izvođač Raytheon planira povećati proizvodnju na više od 1.000 projektila Tomahawk godišnje, u odnosu na sadašnjih 60. Lockheed Martin povećava proizvodnju na 400 PrSM projektila godišnje, što je četiri puta više nego ranije, uz sličan rast za THAAD presretače.
Od Kongresa se traži značajno povećanje izdvajanja za odbranu, dok administracija Donald Trump zagovara višegodišnje ugovore o nabavci kako bi se industriji osigurala stabilnost i sigurnost ulaganja.
Veliki rast vojne potrošnje rezultat je činjenice da su Sjedinjene Američke Države povukle „milijarde dolara vrijednog naoružanja iz svojih zaliha“ od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine i tokom višestrukih ratova Izraela, koji su u potpunosti podržani od strane SAD-a i vođeni američkim naoružanjem.
Stvarni nedostaci ili industrijski alarmizam?
Odbrambene kompanije i istraživački instituti upozoravaju na kritično niske zalihe. Stručnjaci priznaju da je riječ o kombinaciji stvarnog stanja i vlastitih interesa.
Rat u Ukrajini doveo je do brzog trošenja zaliha, dok su simulacije ratnih scenarija na Pacifiku ukazale na ranjivosti u protivzračnoj i protivraketnoj odbrani, kao i u sistemima za napade dugog dometa, kaže Cancian.
Međutim, dodaje da su odbrambene kompanije oklijevale da povećaju proizvodnju bez višegodišnjih ugovora o nabavci Ministarstva odbrane.
Njihova suzdržanost proizlazi iz bojazni da će investirati u skupe nove kapacitete, a zatim ostati bez narudžbi kada trenutne krize prođu.
Cetin dijeli slično mišljenje, ali upozorava na utjecaj vlastitih interesa.
„Dio uzbune je opravdan“, kaže on.
Ipak, poruke koje dolaze iz industrije i istraživačkih centara mogu „značajno pojačati“ osjećaj krize, dodaje.
Industrija ima jasan finansijski interes da nedostatke prikaže kao „hitne, široko rasprostranjene i dugotrajne“, posebno kada lobira za višegodišnje ugovore i subvencionisano širenje proizvodnih kapaciteta.
Prema njegovom mišljenju, najpouzdanija upozorenja odnose se na vrste naoružanja koje su u velikim količinama isporučene ili potrošene, koje su i prije 2022. imale ograničene proizvodne kapacitete, te imaju ključnu ulogu u stvarnim vojnim planovima.
„Priča o nestašici nije ni prevara niti neutralna procjena“, kaže Cetin.
„Postoje stvarni nedostaci u određenim najopterećenijim kategorijama… Ali vlastiti interesi navode neke kompanije i njihove saveznike da te nedostatke predstave kao šire, dublje i ujednačenije nego što to javno dostupni dokazi potvrđuju“, zaključuje on.
