Retorika kao instrument političkog djelovanja u Njemačkoj: Šta se zapravo krije iza Merzove izjave

Reakcije na izjave kancelara Friedricha Merza o migracijskoj politici i "gradskom pejzažu" ilustruju kako jezik i slike mogu oblikovati političke debate, generalizirati društvene grupe i time pomjerati granice onoga što se može reći. Ova izjava nije jezička greška, već izraz ličnog uvjerenja 70-godišnjaka koji sebe vidi kao glasnogovornika navodno većinskog mišljenja u Njemačkoj. Istovremeno, ona odražava trenutnu strategiju stranke CDU, koja ima za cilj politički pomak udesno - s otvorenim ishodom i za stranku i za društvo.

Politički impuls

Friedrich Merz je u oktobru u Brandenburgu izjavio da je njegova vlada već postigla značajan napredak u migracijskoj politici i smanjila broj izbjeglica. Istovremeno je dodao: "Ali, naravno, i dalje imamo ovaj problem u gradskom pejzažu i zato je savezni ministar unutrašnjih poslova sada u procesu omogućavanja i provođenja povratka u vrlo velikim razmjerama. To se mora održati; to je dogovoreno unutar koalicije."

Ove riječi – povezivanje deportacije s odbacivanjem društvene grupe koja, po Merzovom mišljenju, odstupa od norme i tu "ne pripada" zbog svog izgleda ili ponašanja – pogodile su u živac i pristalice i kritičare vladine linije. Kasnije je Merz prkosno naglasio da nema razloga da ih ispravlja: "Pitajte svoju djecu, pitajte svoje kćeri, pitajte svoje prijatelje. Svi će potvrditi da je ovo problem, posebno nakon zalaska sunca."

Kompleksnost problema i moć pojednostavljenja

Ni u jednoj oblasti politike ne postoji jedan problem, već uvijek nekoliko – bilo da se radi o migracijama, klimi, sigurnosti ili socijalnoj politici. Koji aspekt se čini najvažnijim je subjektivan i uveliko zavisi od perspektive i jezičkog okvira iz kojeg se neko pitanje razmatra. Debata o migracijama to posebno jasno pokazuje: kriminal i opterećenje društvenih sistema su stvarni aspekti, ali njihov odabir i kombinacija kao centralnih tema je prvenstveno politički trik – a ne holistički koncept.

Oni koji se fokusiraju na graničnu kontrolu, deportacije ili humanitarne obaveze, ne sagledavaju kompleksnost, već žele privući pažnju i mobilisati vlastitu bazu podrške. Istinska potraga za rješenjem kompleksnih pitanja izgleda drugačije, i ovo važi za sve političke tabore – i njihove odgovarajuće ideološki uslovljene, selektivne percepcije stvarnosti.

Društvena grupa naspram pojedinca

Kada se spominju „nezaposleni mladići određenog izgleda“ u gradovima ili na stanicama, cilj je izazvati spontano odobravanje za svoju navodnu hrabrost i otvorenost u rješavanju navodne "pritužbe". Pri tome nije riječ o stvarnim statistikama kriminala niti o tome koliko „kćeri“ dijele Merzovu dijagnozu. Populistička retorika uvijek generalizuje grupu ljudi kako bi se stvorio osjećaj nadmoći i potvrda vlastite pozicije.

Međutim, kada se pogleda bliže, iz grupe se izdvajaju pojedinci: ljudi koji, bez obzira na porijeklo ili izgled, ne predstavljaju automatsku prijetnju i u mnogome se ne razlikuju od Nijemaca koji bi trebali „činiti dobro gradsko okruženje“ – među kojima također ima kriminalaca i nezaposlenih. Također, postoje primjeri izvanredne građanske hrabrosti: kakav je kurdsko-iranski izbjeglica Chia Rabiei, koji je 2021. u Wurzburgu zaustavio napadača nožem koristeći samo stolicu, ili Vili Viorel Păun, rumunski Rom koji je 2020. u Hanauu pratio desničarskog napadača i dao svoj život za spašavanje drugih.

Dok razgovor o "gradskom pejzažu" svodi ljude na dehumaniziranu problematičnu grupu, takvi primjeri nas podsjećaju da ljudska prava i azil uvijek štite pojedince – a ne apstraktne kolektive.

Reakcije na Merzove izjave

Reakcije na Merzove izjave kreću se od ogorčenja, refleksne upotrebe "nacističkog štapa" i zahtjeva da njemački građani drugih boja kože vrate svoja odlikovanja i medalje – do oduševljenog odobravanja: "Konačno, neka to neko kaže" ili "I dalje bi vam trebalo biti dozvoljeno da to kažete". Lijevim kritičarima pomaže dnevnički zapis nacističkog ministra propagande Josepha Goebbelsa, u kojem se navodi: "Oni ne kvare samo ulični pejzaž, već i raspoloženje. Berlin mora postati grad bez Jevreja."

Sugestija je da bi, ako grupa koju je Merz kasnije naveo – mladi, nezaposleni, kriminalci s migrantskom pozadinom – više ne bi bila vidljiva, njemački gradovi automatski bili čistiji i sigurniji. Ovo je iluzija: društveni problemi su daleko složeniji. Ali ako se ne riješe, barem obećanje da će se "nešto učiniti" donosi kratkoročnu političku podršku.

Slično se ponaša i Donald Trump u SAD-u, predstavljajući se kao oslobodilac onih kojima navodno liberalna „policija savjesti“ zabranjuje govor. U polarizovanim društvima identitet postaje oružje. Njemačka, kako naglašavaju sociolozi, nije polarizirana zemlja, ali i ovdje različite društvene grupe ratuju za tumačenje stvarnosti. Konzervativno krilo suočava se s izazovom kako jasno formulirati vlastite stavove, a da pritom ne ide na ruku desničarima koji svjesno rade na pomjeranju granica dopuštenog. Upravo tu AfD preuzima inicijativu tvrdeći da „predstavlja normalnost“.

Moć jezika

Fotografkinja Beate Knappe primjećuje:

„Riječi poput ‘gradski pejzaž’ ili ‘ulični pejzaž’ nisu neutralne. One oblikuju ono što vidimo – i ono što bismo trebali vidjeti. One transformiraju društvenu stvarnost u vizuelni poredak. I ko god govori o redu, gotovo uvijek govori i o kontroli. Grad nikada nije samo kulisa – on je pozornica naših vrijednosti. Ko god kaže da je gradski pejzaž ‘problematičan’, on ne govori o fasadama, već o ljudima; o pripadnosti i otuđenosti, ljepoti i poremećaju. U Goebbelsovoj rečenici, to je vodilo ka uništenju. U Merzovoj rečenici, to postaje politika sentimenta. U oba slučaja, metafora otkriva ono što pokušava sakriti: strah od promjene, strah od Drugog, strah da bi se vlastita slika reda mogla raspasti.“

Tzv. semafor-koalicija stupila je na vlast s ambicijom da temeljno reformira Njemačku. Nakon njenog neuspjeha, mnogi su svoje nade usmjerili na konzervativnu vladu koja bi usporila promjene i dala prioritet potrebi za redom. Merz prihvata upravo ovaj pristup – i to nije oportunizam, već izraz njegovog uvjerenja.

Politički, riječ je o namjernom, najavljenom pomjeranju CDU-a udesno – nije u pitanju jezička greška, već strateška odluka. A posljedice za stranku i društvo ostaju neizvjesne.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.