Fantom „političkog islama“ ponovo kruži. Savezni kancelar Republike Austrije i predsjednik Austrijske narodne stranke predstavio je prijedlog da se zabrana takozvanog političkog islama podigne na nivo ustavne odredbe.

Kao povod je poslužila medijska kampanja pokrenuta protiv Centra za prevenciju ekstremizma Derad. Prema tim navodima, brojni članovi ovog centra, koji je ranije sarađivao s Ministarstvom pravde i Ministarstvom unutrašnjih poslova, pali su na sigurnosnim provjerama zbog navodne bliskosti s Muslimanskim bratstvom. To je potom u medijima ocijenjeno kao pokazatelj da Muslimansko bratstvo pokušava prodrijeti u državne institucije i potkopati Republiku iznutra.

Politička i pravna pozadina

Kao kontekst: Kršćansko-demokratska narodna stranka već više od decenije vodi sistematsku raspravu protiv takozvanog političkog islama. Iako nije preciznije definiran, taj pojam je u prošlosti služio za opravdavanje različitih ograničenja osnovnih sloboda muslimana i muslimanki, počevši od zabrane nošenja marame, zatvaranja džamija, racija protiv navodnih pristalica političkog islama, pa sve do zakonskog pooštravanja odredbi povezanih sa zakonom o udruženjima i zakonom o islamu.

U julu 2021. godine, šest mjeseci nakon zloglasne operacije Luxor, uvedeno je posebno krivično djelo koje se odnosi na vjerski motivirane ekstremističke organizacije. Ono je bilo dio paketa sigurnosnih mjera koji nakon napada 2. novembra 2020. gotovo da nije zahtijevao dodatno obrazloženje.

Iako su istaknuti stručnjaci za krivično pravo iz akademske zajednice izrazili svoje rezerve, politički je trebalo da bude usvojeno bez većih prepreka. Sada konzervativna desnica predlaže da se takva zabrana podigne na nivo ustavne odredbe.

Izvodljivost…

U koalicionom programu već su bile predviđene, bez detaljnijeg obrazloženja, proširene i strožije „krivičnopravne odredbe protiv vjerski motiviranog ekstremizma, poput političkog islama“. Međutim, za donošenje zakona na ustavnom nivou bila bi potrebna dvotrećinska većina u parlamentu. Aktuelna vlada je ionako nema. To znači da bi joj bili potrebni glasovi desničarske populističke Slobodarske partije Austrije (FPO) ili Zelenih. Ni jedno ni drugo nije potpuno isključeno, ali bi moglo imati svoju cijenu.

… i implikacije

Takva zabrana na ustavnom nivou značila bi da bi se pogođenim osobama oduzela svaka mogućnost da se protiv nje pravno zaštite putem ustavnih mehanizama. To je veoma problematično imajući u vidu da ne postoji pravno obavezujuća definicija takozvanog političkog islama. Kao što pokazuje upotreba ovog pojma, on u prošlosti nije korišten samo za djelovanje protiv individualne i kolektivne vjerske prakse. Prije svega je korišten i za djelovanje protiv nepoželjnih stavova i političkog djelovanja u najširem smislu.

Kao što pojam legalističkog islamizma u Njemačkoj ima funkciju kriminaliziranja nenasilnih grupa, tako njegov srodni pojam, politički islam, ima istu funkciju u Austriji. Na primjer, sadašnja direktorica obavještajne službe smatra da je operacija Luxor mogla dati bolje rezultate da je takvo krivično djelo već postojalo.

Drugim riječima: Odredba koja bi na ustavnom nivou kažnjavala određeno uvjerenje nosila bi potencijal da se progone ljudi zbog stavova koji su nepoželjni, a da oni protiv toga ne bi mogli koristiti pravne mehanizme zaštite. Primjer Centra za deradikalizaciju Derad to jasno pokazuje. Državna sigurnost tvrdila je da je Derad postizao uspjehe u „udaljavanju počinilaca od džihadizma“, ali da se oni ne pretvaraju u „liberalne muslimane i muslimanke, već u ‘fundamentalističke’ islamiste i islamistkinje“. Upravo je to navedeno kao razlog za prekid daljnje saradnje.

Neodređenost ovog pojma može predstavljati pravnu prepreku. Međutim, dosad je politički predstavljala njegovu snagu, jer su brojna ograničenja i oblici diskriminacije prema muslimanskoj vjerskoj zajednici opravdavani pozivanjem na borbu protiv političkog islama.

Evropski model

Takva rasprava, a kamoli njena provedba, može poslužiti kao model drugim zemljama, posebno unutar Evropske unije. Evropska narodna stranka (EPP) u Evropskom parlamentu nedavno je usvojila rezoluciju u kojoj navodi da će se posvetiti borbi protiv takozvanog političkog islama. EPP nije samo najvažnija politička snaga u Evropskoj uniji, na čijem je čelu Ursula von der Leyen, već njene članice, poput ÖVP-a, predvode nacionalne vlade u više evropskih zemalja.

Osim toga, kod islamofobnih zakona postoji dinamika oponašanja. Pozivajući se na zapadnoevropske članice EU-a, brojne zemlje, među kojima i neke u istočnoj Evropi, preuzele su slične zakone, što je dovelo do njihove normalizacije na nivou cijele Evrope. Zastupnik liberalne stranke NEOS još je prije nekoliko mjeseci zatražio inicijativu na nivou EU-a kojom bi se ogranci Muslimanskog bratstva stavili na listu terorističkih organizacija EU-a. Muslimansko bratstvo, kao fantom, smatra se paradigmatskim primjerom političkog islama te se, zbog svoje stvarne nemoći i pravnog nepostojanja u većini evropskih zemalja, koristi kao sinonim za politički islam.

Šire implikacije

Dok većina muslimanskih organizacija već godinama pokazuje malo odlučnosti u suprotstavljanju ovoj kriminalizaciji muslimanskog samoorganiziranja i, naprotiv, učestvuje u strategiji „zavadi pa vladaj“, jedna desničarski konzervativna ministrica sada je usmjerila djelovanje i protiv dijelova Islamske vjerske zajednice. Međutim, ova kriminalizacija neće se zaustaviti na muslimanima i muslimankama.

Desničarsko-konzervativna kontrarevolucija, kako ovih dana pokazuje Trumpova administracija u SAD-u, proširuje pojam ekstremizma i na novinare i demonstrante koji protestiraju protiv deportacija koje provodi ICE. Jer, na kraju krajeva, riječ je o tome da se ukloni „unutrašnji neprijatelj“. Hoće li nominalno nedesničarski akteri u Evropi ispravno iščitati znakove upozorenja pokazat će se po tome kako će se odnositi prema ovakvom represivnom stilu politike.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.