Dok Rusija nastavlja rat protiv Ukrajine, a Njemačka spada među najvažnije podržavatelje Kijeva, u AfD‑u se otvara novi politički raskol.
U proteklih nekoliko sedmica nekoliko AfD‑ovih političara putovalo je na političke događaje u Rusiju - u trenutku kada Kreml zapadne aktere sustavno označava kao neprijatelje, vojno napada Ukrajinu i dovodi u pitanje europski poredak.
Ta putovanja ne djeluju samo kao vanjskopolitička provokacija, nego otkrivaju dublju stratešku borbu unutar AfD‑a: između onih koji bliskost s Moskvom doživljavaju kao ideološki projekt i onih koji ne žele dodatno narušavati vanjskopolitički imidž stranke.
Putovanja u Rusiju kao dio šire Kremlove strategije
Nedavna putovanja AfD‑a u Moskvu su mnogo više od bezazlenih pojedinačnih akcija. Ona se, kako ističe politolog dr. David Campbell u razgovoru za TRT Deutsch, uklapaju u obrazac ruske vanjske politike koji traje već godinama: Moskva ciljano traži zbližavanje s europski kritičnim, nacionalističkim i desno‑populističkim strankama.
U Italiji, Francuskoj i Austriji Moskva je izgradila slične mreže – često uz političku, medijsku pa ponekad i financijsku podršku. „To je svjesna strategija Kremlja“, kaže Campbell, s ciljem jačanja partija koje dovode u pitanje europsko jedinstvo.
Nezavisni novinar i poznavalac Rusije Roland Bathon također osporava predstavu AfD‑a da se radi o „mirovnim misijama“. Poslanici nisu putovali na pregovore, već su učestvovali na simpoziju koji je suorganizirala kremljevska stranka „Jedinstvena Rusija“ — i time namjerno podigli propagandno nabijeni format.
Ta prisutnost zapadnih gostiju bila je za Moskvu „dobrodošlo unapređenje“ događaja čija je svrha jasno propagandna. Time postaje jasno: AfD ne nastupa kao neutralni promatrač, već kao politički pojačivač ruskih vanjskopolitičkih linija.
Ovdje se otkriva problem: AfD u vanjskoj politici sve više izgleda kao neusklađen akter koji djeluje iz opozicije bez uračunavanja sigurnosnih rizika i simboličnih posljedica. Putovanja Moskva rado dočekuje — a u njemačkoj javnosti tumače se kao dodatni dokaz da su dijelovi AfD‑a spremni preuzeti perspektivu agresora u geopolitčkom sukobu.
Stranka u sukobu: ideolozi protiv strateških igrača
Pitanje Rusije odavno je za AfD preraslo u unutrašnju borbu za moć. Campbell objašnjava da je ideološka bliskost s Rusijom — povezana s retorikom nacionalnog suvereniteta, skepticizmom prema liberalnoj demokratiji i distancom prema EU i NATO‑u — raširena u desno‑populističkom spektru. AfD ovdje nije izuzetak; u proteklim godinama stranka se sve više pomjerila u nacionalističku opozicionu ulogu, a dijelom traži i povezanost s ruskim stavovima.
Bathon tu podjelu čini još vidljivijom: Nedavni učesnici putovanja dolaze pretežno iz snažno ideologiziranog, krajnje desnog krila stranke. Ličnosti poput Steffena Kotréa ili Jörga Urbana predstavljaju onaj tok koji njeguje jasnu distancu od zapadnog saveznog sistema i traži ideološku bliskost s autoritarnim modelima u Rusiji. Bathon je za TRT Deutsch rekao: „To su pravi krajnji desničari unutar AfD‑a (...) manje pragmatični, ideološki, stvarno krajnje desni ljudi, oni su ti koji podržavaju put u Rusiju.“
Upadljivo je, dodaje Bathon, da je upravo jedan od najprofiliranijih poznavalaca Rusije u stranci, Rainer Rothfuß - politički znatno umjereniji od drugih sudionika -otkazao učešće, dok su radikalniji akteri ipak otputovali.
S druge strane stoji Alice Weidel. Oba eksperta u njoj vide predstavnicu strateški umjerenijeg krila koje teži ubratiu mogućnosti za vladanje. Campbell nagovještava da Weidel već razmatra scenarije moguće sudjelovanja u vladi, pa pazi da se ne percipira kao „proruski“ nastrojena. Njene kritičke izjave o putovanjima u Rusiju nisu toliko izraz stvarnih političkih razlika unutar stranke koliko pokušaj da se kontrolira vanjskopolitički imidž AfD‑a. Tako se sudaraju dvije logike: ideološka ruska romantika istočnog krila i računica moći vrha stranke.
Posljedice za sigurnosnu politiku i vanjskopolitičku jedinstvenost Njemačke
Osim partijskih dinamika, ta putovanja otvaraju sigurnosna pitanja. Bathon podsjeća da poslanici često imaju pristup osjetljivim informacijama - i da su tijekom boravka u Rusiji povratno izloženi nadzoru ruskih unutrašnjih obavještajnih službi. Čak i nepažljiva digitalna komunikacija može predstavljati rizik. Problem nije samo putovanje kao takvo, nego naivna spremnost za uključivanje u propagandne formate bez brige o vlastitoj ranjivosti.
Na vanjskopolitičkom planu ta putovanja šalju dvostruku poruku. S jedne strane sugeriraju inozemstvu - posebno EU i SAD‑u - da najveća opoziciona stranka Njemačke dovodi u pitanje ključne linije njemačke vanjske politike. Campbell upozorava da druge države već pomno prate hoće li Njemačka dugoročno ostati pouzdan partner, pogotovo jer AfD ima visoke rejtinge u anketama. Stranka koja se ne distancira jasno od autoritarnih režima mogla bi ubuduće oslabiti vanjskopolitički položaj Njemačke.
S druge strane, AfD simbolično potkopava zapadni konsenzus prema Rusiji. Iako i u SPD‑u i u Zelenima traju rasprave o diplomaciji i mogućnostima pregovora - kako napominje Bathon - tamo ipak postoji osnovna linija: Rusija ostaje agresor. U AfD‑u često čak i ta osnova izostaje. Zahtjev za trenutačnim prekidom svih sankcija i isporuka oružja označava strukturalnu bliskost ruskim ratnim ciljevima. Time AfD probija onu „relativnu složnost“ koju su zapadne demokratije dosad održavale u odnosu prema Moskvi.
Nejasnoće u vanjskoj politici kao opasnost
Putovanja AfD‑ovih političara u Rusiju nisu puko nezaobilazno simbolično djelovanje. Ona pojačavaju ciljanu strategiju utjecaja Moskve, zaoštravaju unutarnje konfliktne linije unutar AfD‑a i postavljaju sigurnosne i vanjskopolitičke rizike za Njemačku. Dok ideološko krilo AfD‑a Rusiju vidi kao identitetsku referencu, vrh stranke nastoji spriječiti da imidž „Putinove stranke“ uništi mogućnost sudjelovanja u vlasti.
Za Njemačku to znači novi izazov: moguća stranka na vlasti čija se vanjskopolitička orijentacija ljulja između ideološke bliskosti Moskvi i taktičke distancije — u vremenima kada je vanjskopolitička jasnoća rijetko bila važnija nego danas.
