Od običnog ćaskanja u videoigrici do ucjene: Kako mreže poput 764 iskorištavaju djecu
BIZNIS I TEHNOLOGIJA
10 minuta čitanja
Od običnog ćaskanja u videoigrici do ucjene: Kako mreže poput 764 iskorištavaju djecuOve mreže koriste gejming platforme kako bi stekle povjerenje djece, najprije im upućujući komplimente, a zatim to povjerenje pretvaraju u sredstvo ucjene - koristeći lične podatke koje su im djeca otkrila. U tom kontekstu posebno se ističe Roblox.
Spašavanje četrnaestogodišnje djevojčice u Karačiju skrenulo je pažnju na sve veću opasnost od vrbovanja djece putem interneta i seksualne iznude. / TRT World

Sve je počelo razmjenom fotografija. Zatim su počeli vršiti pritisak na djevojčicu da radi uznemirujuće stvari.

Četrnaestogodišnja djevojčica iz Karačija u Pakistanu bila je prisiljena ubiti svoju mačku, a prijetili su joj na načine osmišljene da je navedu na samopovređivanje. Osobe koje su je ciljale bile su povezane s mrežom 764, ozloglašenom online grupom poznatom po iskorištavanju i zastrašivanju mladih putem društvenih mreža i platformi za igranje videoigara.

Pakistanski istražitelji iz Nacionalne agencije za istrage cyber-kriminala (NCCIA) za slučaj zlostavljanja saznali su od jedne strane agencije. Potom su IP adresu povezali s kućom u Karačiju, gdje su, u okviru istrage, zaplijenili elektronske uređaje.

Za četrnaestogodišnju djevojčicu, koju su vrbovali putem Instagrama i Discorda, ono što se događalo iza ekrana nije bilo nimalo nalik igri. Čak i roditeljima koji pomno prate aktivnosti svoje djece znakove upozorenja možda bi bilo teško uočiti.

Ovaj slučaj podsjeća na druge primjere iz mračne online potkulture u kojoj predatori manipulišu mladim žrtvama, iskorištavaju ih i prisiljavaju da povređuju same sebe.

Daniyal Alam Khan, novinar koji prati industriju videoigara i njihov entuzijasta iz Pakistana, rekao je za TRT World da mreže poput 764 vrbuju maloljetnike na različite načine, a najčešće putem online zajednica.

Kako je naveo, Discord, Reddit i Facebook tri su najveće platforme na kojima djeluju takve zajednice.

„Dovoljno je da pretražite određenu igru i pojavit će vam se stotine, ako ne i hiljade različitih online zajednica, kojima se uglavnom možete pridružiti jednim klikom“, objasnio je Khan.

Ove mreže koriste platforme kako bi zadobile povjerenje djece, najprije im posvećujući pažnju i upućujući im komplimente, a potom to povjerenje pretvaraju u sredstvo pritiska i ucjene, koristeći lične podatke koje su djeca podijelila s njima.

U još jednom nedavnom slučaju, njemačka policija uhapsila je osobu osumnjičenu za online sadizam, koju se tereti da je navela četrnaestogodišnju djevojčicu iz SAD-a da se objesi, saopćili su tužioci.

Osumnjičeni je bio povezan s online grupom pod nazivom „Nefarious Maniac Kult“ ili „NMK“, koja je dio mreže 764, saopćilo je Tužilaštvo u Hamburgu.

Osamnaestogodišnji Nijemac uhapšen je u Hamburgu, a tereti se za posredno počinjenje ubistva i nanošenje teških tjelesnih povreda.

Od septembra do oktobra osumnjičeni, koji je tada imao 17 godina, navodno je putem društvene mreže Discord „utjecao“ na djevojčicu iz američke savezne države Indiane. Tužioci su je opisali kao „psihički ranjivu“. Discord je zabranjen u Turskoj.

Osumnjičeni je navodno vršio pritisak na djevojčicu da se reže i vlastitom krvlju ispisuje slova „NMK“ na zidu, a od nje je tražio i da mu šalje videosnimke tih postupaka.

Nekoliko dana kasnije djevojčica se objesila u svojoj spavaćoj sobi, saopćili su tužioci.

Osumnjičeni je navodno tražio videosnimak njene smrti, nadajući se da će tako steći ugled unutar grupe ili osigurati prijem u nju.

Kako sve počinje

U online okruženju nepoznata osoba lako može postati prijatelj, poznanik iz svijeta videoigara može se pretvoriti u osobu od povjerenja, a razgovor koji djeluje bezazleno može prerasti u nešto o čemu se dijete previše plaši ili stidi razgovarati s porodicom ili prijateljima.

Mreže poput 764, osnovane 2021. godine, računaju upravo na to. One iskorištavaju ranjivosti koje djecu uopće privlače online prostoru - prijateljstvo, pažnju i osjećaj pripadnosti - i pretvaraju ih u sredstva kontrole.

Američki Federalni istražni biro (FBI), savezna agencija za provođenje zakona i unutrašnju sigurnost, upozorio je na nagli porast aktivnosti mreže 764 u javnom saopćenju od 6. marta prošle godine.

Ministarstvo pravde označava grupu 764 kao „nihilističku nasilnu ekstremističku“ mrežu. Grupa 764 jedna je od brojnih internetskih mreža za cyber-kriminal unutar šire mreže poznate kao „the Com“, koja obuhvata nasilne i cyber-kriminalne aktivnosti.

Za stručnjake koji se bave digitalnim pravima, zaštitom djece i ponašanjem na internetu, problem nije samo u tome što djeca provode previše vremena na internetu.

Dakle, kako takve nasilne mreže pronalaze i hvataju djecu u zamku? Kako obične interakcije postaju sredstva kontrole? I jesu li roditelji i tehnološke kompanije dovoljno opremljeni da prepoznaju opasnost prije nego što eskalira?

Fondacija za digitalna prava (DRF), koja vodi liniju za pomoć osobama koje doživljavaju uznemiravanje i zlostavljanje na internetu u Pakistanu, navodi da je posljednjih godina došlo do „zabrinjavajuće eskalacije“ slučajeva zlostavljanja na internetu koji uključuju maloljetnike.

Menadžerica za komunikacije ove organizacije, Ayesha Babar, izjavila je za TRT World da je njihova linija za pomoć zabilježila porast slučajeva koji uključuju djecu od 51 posto u 2024. godini, nakon čega je uslijedio dodatni porast od 28 posto u 2025. godini, pri čemu zlostavljanje sve češće uključuje organizovano vrbovanje (grooming) i ucjene.

Do 2026. godine, broj slučajeva koji uključuju maloljetnike već je premašio ukupan broj zabilježen prethodne godine, saopštila je ova organizacija.

Babar je istakla da ovaj nagli porast prati i eskalacija ozbiljnosti i potencijalne štete; dok se ranije većina slučajeva vrtjela oko vršnjačkog nasilja ili uvredljivog govora, danas većina slučajeva uključuje vrbovanje, seksualno iskorištavanje i ucjene.

„Ono što roditelji često ne shvataju jeste da gejming i prateći prostori za dopisivanje (chat) nisu izolovana igrališta. Počinioci mogu koristiti naizgled obične interakcije kako bi izgradili povjerenje, a zatim premjestiti djecu na druge platforme ili u privatne i šifrovane kanale, gdje može doći do vrbovanja, prisile i seksualnog iznuđivanja (sextortion)“, naglasila je Babar.

Ona je podvukla da se fokus, stoga, mora pomjeriti s pukog praćenja koliko vremena dijete provodi igrajući igrice na razumijevanje s kim komunicira, kako se ti odnosi razvijaju i prelaze li razgovori u privatnije prostore.

Umjesto pukog nadzora, uspostavljanje odnosa zasnovanih na povjerenju s djecom postaje sve presudnije, rekla je ona.

Mreža 764 privukla je sve veću pažnju međunarodnih agencija za provođenje zakona i istraživača zbog korištenja vrbovanja na internetu, seksualnog iznuđivanja, ponižavanja i prijetnji kako bi se žrtve prisilile na sve štetnije radnje.

U upozorenju FBI-a iz marta 2025. godine navodi se da grupa 764 koristi taktike koje uključuju seksualno iskorištavanje, prisilu na samopovređivanje i prijetnje nasiljem. Istraživači su također dokumentovali veze između grupe 764 i šireg ekosistema internetskih grupa u kojima počinioci mogu steći status ponižavanjem ili nanošenjem štete drugima.

Ne postoji pouzdan globalni podatak o broju djece koja su bila žrtve konkretno mreže 764. Ova mreža nije jedinstvena, jasno ograničena organizacija, već dio promjenjive skupine povezanih grupa, ogranaka i pojedinaca. To otežava razlikovanje potvrđenih slučajeva koji uključuju grupu 764 od onih koji su povezani sa srodnim mrežama ili drugim oblicima iskorištavanja na internetu.

Od prijateljstva do prinude

Khan navodi da je u online zajednice često lako ući, posebno kada su one okupljene oko popularnih igara i zajedničkih interesa.

Platforme poput Discorda, Reddita i Facebooka ugošćuju brojne zajednice posvećene određenim igrama, likovima i gejming kulturama. Iako su mnoge od njih legitimna mjesta za razgovor i dijeljenje interesa, njihova dostupnost također stvara prilike da osobe sa štetnim namjerama stupe u kontakt s mladim korisnicima.

„Budući da te zajednice kreiraju obični pojedinci koji žele zaraditi novac, njima je jedino važno da broj članova raste; upravo zato je ulazak u takve zajednice prilično jednostavan“, rekao je Khan za TRT World.

Dodao je da, kada su velike zajednice lako dostupne, a moderacija nedosljedna, osobe sa skrivenim namjerama mogu pronaći priliku za interakciju s djecom.

Opasnost nije ograničena na samo jednu igru ​​ili platformu. Khan posebno ističe Roblox, s obzirom na veliki broj djece koja ga koriste, kao i na učestale pritužbe vezane za vrbovanje (tzv. grooming) i neprikladne kontakte na toj platformi.

Također je opisao čest obrazac ponašanja: neko se sprijatelji s djetetom tokom igranja, a zatim ga nagovori da pređu na drugi komunikacijski servis, poput Discorda, TeamSpeaka ili Facebooka.

Dijete koje nekoga upozna u zajedničkom okruženju za igranje možda neće prepoznati rizike nastavka razgovora na nekom drugom mjestu. Odnos koji naizgled počinje zbog igre može postepeno postati ličniji - uključujući pitanja o životu djeteta, traženje fotografija ili pritisak da se razgovori drže u tajnosti.

Sama igra nije problem. Isto tako, pridruživanje online zajednici ne znači automatski da je dijete u opasnosti, napominje Khan.

Problem je u tome što prostori zasnovani na zajedničkim interesima mogu poslužiti kao jednostavna polazna tačka za uspostavljanje kontakta, dok prelazak na druge servise roditeljima ili moderatorima znatno otežava praćenje takvog odnosa.

Khan smatra da roditelji često potcjenjuju koliko opasni takvi odnosi mogu postati.

„Mislim da roditelji najčešće pogrešno procjenjuju dokle te osobe - koje vrbuju djecu - mogu ići“, kaže on. „Sve počinje kao obično prijateljstvo, ali može dovesti do mnogo mračnijih i zlokobnijih stvari.“

Zašto djeca ne progovaraju

Manizeh Bano, izvršna direktorica organizacije „Sahil“, pakistanske organizacije koja se bavi zaštitom djece, izjavila je za TRT World da sve učestalija upotreba pametnih telefona među djecom čini pitanje sigurnosti na internetu sve hitnijim. Također je ukazala na to da mnogi roditelji nisu upoznati s alatima koji su im na raspolaganju za blokiranje neželjenih kontakata, nadzor aktivnosti na internetu i prepoznavanje pokušaja „vrbovanja“ (tzv. grooming).

„Neophodno je podići svijest o tome kako prepoznati da vas neko priprema ili 'vrbuje' – možda s ciljem iznude seksualne prirode“, rekla je u glasovnoj poruci upućenoj TRT Worldu.

Bano je također upozorila na širi online ekosistem u kojem mogu kružiti zlostavljački sadržaji i prisilno ponašanje.

„Veoma je važno imati na umu da 'dark web' ima široko razgranate pipke; riječ je o veoma unosnom poslu iza kojeg stoji mafija“, istakla je ona.

Njeno spominjanje „dark weba“ odražava zabrinutost zbog skrivenih online mreža. Prema njenom mišljenju, upravo to su „stvarne opasnosti“ koje je potrebno razmotriti.

Čine li platforme dovoljno

Ovaj problem također otvara pitanja o odgovornosti kompanija koje upravljaju platformama za igre i komunikaciju.

Novinar Khan postavio u pitanje rade li platforme dovoljno na sprečavanju zlostavljanja, posebno u okruženjima koja djeca masovno koriste. Naveo je da je Roblox ranije poduzimao korake kako bi riješio ove probleme, ali smatra da se situacija posljednjih godina pogoršala.

Njegova procjena odražava zabrinutost koju su izrazili korisnici i roditelji, a ne nezavisno utvrđeno mjerilo efikasnosti sigurnosnih sistema Robloxa.

Pitanja se ne ograničavaju samo na to ima li platforma pravila protiv vrbovanja (groominga). Ona obuhvataju i način na koji se ta pravila provode, koliko se brzo postupa po prijavama, mogu li se povratnici u vršenju prekršaja vratiti koristeći nove račune, te kako kompanije rješavaju pokušaje prebacivanja razgovora s djecom na druge servise.

Roditelji bi se trebali upoznati s platformama i serverima koje njihova djeca koriste te pregledati postavke privatnosti.

Preporuke stručnjaka naglašavaju potrebu za odgovorom koji kombinuje svijest roditelja, odgovornost platformi i intervenciju agencija za provođenje zakona.

Šta roditelji mogu učiniti

Savjet stručnjaka nije da se igranje igrica u potpunosti zabrani, već da se pokaže aktivniji interes za odnose koje djeca grade na internetu.

Roditelji bi trebali znati koje igrice njihova djeca igraju, koje servise za dopisivanje koriste te pripadaju li javnim ili privatnim zajednicama. Trebali bi razgovarati o rizicima prihvatanja kontakta od nepoznatih osoba, dijeljenja intimnih fotografija, otkrivanja ličnih podataka ili pristajanja na to da internetske odnose drže u tajnosti.

Stručnjaci preporučuju održavanje otvorenih razgovora bez osuđivanja, pooštravanje postavki privatnosti i pružanje sigurnosti djeci da neće ostati bez svojih uređaja samo zato što su prijavila uznemirujući kontakt.

Ako dijete prijavi ucjenu ili prisilu, roditelji bi trebali smireno saslušati, uvjeriti ga da nije krivo te mu pomoći da prijavi profil i kontaktira nadležne institucije.

Tamo gdje je to sigurno učiniti, trebali bi sačuvati korisnička imena, linkove profila, poruke i vremenske oznake (vrijeme slanja poruka).

Ako se dijete suočava s neposrednom prijetnjom samopovređivanja ili ozbiljne povrede, prioritet bi trebala biti hitna pomoć lokalnih hitnih službi i odgovarajućih stručnjaka.

Ali možda je najvažnija mjera zaštite osigurati da djeca osjećaju da mogu otvoreno progovoriti kada im neki odnos na internetu počne izazivati nelagodu, bez straha od krivice ili kazne. Kako je Khan istakao, opasnost može biti teško prepoznati upravo zato što često počinje nečim što djeluje bezazleno.

„Mislim da je glavna stvar koju roditelji pogrešno shvataju to dokle su ovi predatori (groomeri) spremni ići. Počinje kao sasvim obično prijateljstvo, ali može dovesti do mnogo mračnijih i zlokobnijih stvari“, rekao je on.