Odluka Volkswagena da dodatno smanji broj zaposlenih ponovo je usmjerila pažnju na njemačku industriju. Kompanija reaguje na višak proizvodnih kapaciteta, pad prihoda, trgovinske barijere i sve veću konkurenciju kineskih proizvođača.

Volkswagen nije usamljen slučaj. Bosch planira ukinuti oko 13.000 radnih mjesta, prije svega u svom poslovanju u njemačkoj automobilskoj industriji. Ford značajno smanjuje broj zaposlenih u Kelnu. Thyssenkrupp Steel planira ukinuti ili izdvojiti oko 11.000 radnih mjesta. U glavnoj fabrici BASF-a u Ludwigshafenu broj zaposlenih pao je na najniži nivo u posljednjih nekoliko decenija.

Jesu li to međusobno nezavisne odluke kompanija ili znakovi temeljne strukturne promjene?

Kada kompanije razmišljaju o inostranstvu

Istraživanje Njemačke industrijske i trgovinske komore među oko 3.100 kompanija pokazuje koliki je pritisak na njih da djeluju. Otprilike svaka peta kompanija razmatra premještanje investicija ili proizvodnih kapaciteta u inostranstvo, već je poduzela odgovarajuće korake ili ih je već realizovala.

Među industrijskim kompanijama taj udio iznosi oko 40 posto, dok kod velikih industrijskih preduzeća doseže čak oko 60 posto. To ne znači da će većina kompanija napustiti Njemačku. Ipak, pokazuje koliko mnoge kompanije sada kritično ocjenjuju uslove poslovanja u zemlji.

Visoki troškovi energije i rada, birokratija, dugotrajne procedure za izdavanje dozvola, nedostatak kvalificirane radne snage i ekonomska i politička neizvjesnost utiču na odluke o investicijama. Istovremeno, druge lokacije privlače kompanije poticajima, nižim troškovima i boljim pristupom rastućim tržištima.

Zašto stara formula više ne funkcioniše

Ekonomski uspjeh Njemačke dugo se zasnivao na povoljnoj kombinaciji: inženjersko znanje, kvalificirana radna snaga i snažna industrija susretali su se s relativno jeftinom energijom, otvorenim svjetskim tržištima i rastućom potražnjom iz Kine.

Danas se mijenjaju svi elementi te formule. S ratom između Rusije i Ukrajine i sankcijama uvedenim Moskvi, faza povoljne ruske energije uglavnom je završena. Posebno kompanije koje troše velike količine energije od tada se moraju nositi s višim troškovima.

Kina više nije samo kupac njemačkih automobila i mašina. Ta zemlja sama proizvodi električna vozila, baterije i industrijska postrojenja te ih sve više izvozi u Evropu. Istovremeno, SAD postaje sve više protekcionistički orijentiran. Carine, subvencije i zahtjevi za domaćom proizvodnjom otežavaju pristup američkom tržištu.

Njemačka se tako našla između dvije velike sile koje industrijsku politiku sve više koriste kao instrument geopolitičke moći.

Strukturne promjene više su od krize

Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, u roku od godinu dana u prerađivačkoj industriji izgubljeno je više od 140.000 radnih mjesta. Posebno je pogođena automobilska industrija, u kojoj je broj zaposlenih pao na najniži nivo u posljednje otprilike dvije decenije.

Međutim, iz toga se ne može automatski zaključiti da je njemačkoj industriji došao kraj. Dio smanjenja broja zaposlenih posljedica je privrednih kretanja, dok je drugi dio povezan s tehnološkom transformacijom.

Električna vozila imaju manje mehaničkih komponenti od vozila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem. Zbog toga proizvodnja motora i mjenjača gubi na značaju. Istovremeno se otvaraju nova radna mjesta u razvoju softvera, proizvodnji baterija i poluprovodnika.

Stoga je ključno pitanje hoće li se ti novi lanci stvaranja vrijednosti razvijati u Njemačkoj ili će se proizvodnja sve više premještati u inostranstvo.

Paradoks njemačkog tržišta rada

Dok industrijske kompanije smanjuju broj zaposlenih, u drugim sektorima nedostaje radne snage. Prema podacima Savezne agencije za rad, nedostatak kvalificiranih radnika postoji u 157 zanimanja. Posebno su pogođeni njega i briga o starijima, zdravstvo, zanatstvo, građevinarstvo i saobraćaj.

Najvažniji razlog je demografija. Mnogi pripadnici generacije baby boomera u narednim godinama otići će u penziju. Mlađe generacije nisu dovoljno brojne da popune nastale praznine.

Njemačka tako gubi radna mjesta u dijelovima tradicionalne industrije, dok joj istovremeno trebaju dodatni zaposleni u drugim sektorima. Pri tome se rast zaposlenosti sve više oslanja na strane radnike. Bez useljavanja, broj zaposlenih u mnogim oblastima već bi počeo opadati.

Migracija kao ekonomska nužnost i političko pitanje

Ova stvarnost suočava se s polariziranom debatom o migracijama. Dok potreba za stranim radnicima raste, AfD, stranka kritički nastrojena prema migracijama i dijelom krajnje desničarska, dobija sve veću podršku.

Ovaj paradoks posebno je izražen u istočnoj Njemačkoj. AfD je snažan u mnogim tamošnjim regijama. Istovremeno, ta područja suočavaju se s iseljavanjem stanovništva, demografskim promjenama i nedostatkom kvalificirane radne snage. Brojne kompanije zavise od useljavanja.

Migracija, naravno, zahtijeva jasna pravila, funkcionalne institucije, podršku pri učenju jezika i dugoročnu integracijsku politiku. Međutim, Njemačka ne može zaštititi svoje ekonomske interese ako se useljavanje posmatra isključivo kao prijetnja. Društvu koje stari potrebna je racionalna debata o tome koja mu je radna snaga potrebna i kako te ljude integrirati.

Između Washingtona i Pekinga

Kao izvozno orijentirana ekonomija, Njemačka je posebno zavisna od geopolitičkih promjena. Zemlja mora zadržati partnerstvo sa SAD-om, a istovremeno iznova urediti svoje ekonomske odnose s Kinom.

Potpuno odvajanje od Kine bilo bi ekonomski skupo. Međutim, prevelika zavisnost također nosi rizike. Njemačkoj su stoga potrebniji raznovrsniji lanci snabdijevanja, nova međunarodna partnerstva i snažnija evropska industrijska politika.

Bez konkurentnih cijena energije, ulaganja u istraživanje i infrastrukturu te bržeg donošenja odluka, Evropa će i dalje gubiti na značaju u odnosu na SAD i Kinu.

Neizvjesna budućnost za „Made in Germany“

Njemačka i dalje ima snažan istraživački sektor, kvalificirane stručnjake, inovativne srednje kompanije i svjetski poznate brendove. Međutim, te prednosti ne garantuju da će dosadašnji industrijski model opstati i u novim uslovima.

Smanjenje broja zaposlenih, premještanje investicija i gubitak tržišnog udjela više su od prolaznih posljedica slabe privredne aktivnosti. Oni pokazuju da bi dijelovi industrijskog stvaranja vrijednosti mogli biti trajno izgubljeni. Kada se proizvodnja, stručna znanja i lanci dobavljača jednom presele u inostranstvo, teško ih je vratiti.

Zbog toga „Made in Germany“ vjerovatno neće nestati. Međutim, ta oznaka kvaliteta u budućnosti bi mogla označavati manju, specijaliziraniju industriju koja zapošljava manje radne snage. Time bi se promijenila ne samo njemačka ekonomija već i društvena osnova mnogih industrijskih regija.

Njemačka se stoga ne nalazi neposredno pred krajem svoje industrije. Međutim, postoji opasnost da zemlja strukturne promjene bude savladavala sporije nego što njeni međunarodni konkurenti napreduju. Stoga je ključno pitanje koliko će industrijske osnove biti izgubljeno prije nego što se iz političkih rasprava pređe na konkretne odluke.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.