Djeca i obrazovanje u sukobima: Zašto vlade moraju preuzeti veću odgovornost

Međunarodni dan obrazovanja, koji se obilježava 24. januara, pruža priliku da se osvrnemo na proteklu godinu i usmjerimo pažnju na izazove koji su pred nama. U 2025. godini napadi na obrazovanje nastavili su se širom svijeta, ostavljajući djecu i nastavnike nezaštićenima, uništavajući škole i ometajući proces učenja.

Od Gaze do Sudana, Nigerije do Mijanmara i u jugoistočnoj Aziji, škole su meta napada u situacijama oružanih sukoba. Ovi napadi nisu izolovani incidenti, već dio dugoročnog obrasca nasilja nad obrazovanjem.

Konkretno u regiji ASEAN-a (države jugoistočne Azije), 2025. godina završila se obnovljenim sukobima na granici Tajlanda i Kambodže. Borbe su nastavljene 7. decembra i trajale su do kraja mjeseca, što je rezultiralo zatvaranjem preko 1.000 škola u obje zemlje.

Dok su se djeca širom svijeta vraćala u učionice nakon praznika, hiljade učenika u regiji bilo je prisiljeno ostati kod kuće, propuštajući vitalne mogućnosti učenja. Poremećaj u obrazovanju pogoršava uništavanje školskih objekata i rizik koji predstavljaju nastavnici i učenici u područjima pogođenim sukobima.

Ova situacija je hitan podsjetnik da je zaštita obrazovanja tokom oružanog sukoba prije svega osnovna odgovornost vlada. Prema međunarodnom humanitarnom pravu, uključujući Ženevske konvencije i njihove Dodatne protokole, škole se smatraju civilnim objektima i ne smiju biti meta napada.

Napadi na škole predstavljaju kršenje međunarodnog prava, a kada su namjerni, kao što se vidi u kontekstima poput Gaze, mogu se smatrati ratnim zločinima. Nacionalne vlasti imaju primarnu obavezu da osiguraju da djeca mogu sigurno pristupiti obrazovanju, čak i tokom sukoba.

Osim ove pravne zaštite, više od 122 države širom svijeta ojačale su svoje obaveze odobravanjem Deklaracije o sigurnim školama, političkog sporazuma o sprječavanju napada na škole, zaštiti učenika i nastavnika i reagiranju kada dođe do kršenja.

Dok je nekoliko država članica ASEAN-a, uključujući Maleziju i Vijetnam, odobrilo Deklaraciju, druge koje su direktno pogođene sukobom, poput Tajlanda i Kambodže, nisu. Odobrenje je važno: ono signalizira političku volju i pomaže u prevođenju međunarodnih normi u vojnu doktrinu, domaće zakone i operativnu praksu.

S obzirom na značajan utjecaj nedavnog sukoba između Tajlanda i Kambodže na obrazovanje u pograničnim zajednicama, države članice ASEAN-a sada imaju priliku da ponovo potvrde svoju posvećenost zaštiti djece u sukobima prihvatanjem Deklaracije i osiguravanjem da se njeni principi odražavaju u mehanizmima regionalne saradnje.

Zaštita obrazovanja

Sukob na granici između Tajlanda i Kambodže također pokazuje potrebu uključivanja zaštite obrazovanja u mirovne pregovore. Prečesto se mirovni napori usko fokusiraju na sigurnost ili političke aranžmane, zanemarujući utjecaj nasilja na djecu i civile.

Postoje pozitivni primjeri drugačijeg pristupa. Kolumbijski mirovni sporazum iz 2016. godine, naprimjer, eksplicitno je prepoznao obrazovanje kao temelj mira i uključio zaštitu škola u okvire tranzicijske pravde i postkonfliktnog oporavka. Slične mjere u sporazumima o prekidu vatre, mirovnim planovima i strategijama oporavka mogu pomoći da se osigura da škole ostanu sigurne i operativne, čak i usred nestabilnosti.

Zaštita obrazovanja nije samo zakonska obaveza; to je dugoročno ulaganje u stabilnost i razvoj. Regija ASEAN-a ima veliku populaciju mladih, prema Indeksu razvoja mladih ASEAN-a. Mladi ljudi čine oko 33 posto stanovništva i vitalni su resurs za ekonomski, društveni i kulturni razvoj.

Prekidi u obrazovanju ne samo da štete pojedinačnoj djeci, već i ograničavaju potencijal cijelih zajednica i nacija. Osiguravanje da djeca mogu sigurno pristupiti obrazovanju podržava dugoročni regionalni razvoj i stabilnost.

ASEAN već ima mehanizme koji mogu podržati ovaj rad, uključujući Komisiju ASEAN-a za promociju i zaštitu prava žena i djece (ACWC). Jačanjem koordinacije među državama članicama, ASEAN može poboljšati praćenje napada na škole, brže podržati pogođene zajednice i promovirati najbolje prakse u zaštiti obrazovanja tokom oružanih sukoba.

Pored podržavanja i poštivanja međunarodnih pravnih standarda, vlade moraju ulagati u mjere spremnosti i otpornosti za škole u područjima sklonim sukobima. To uključuje planove sigurne evakuacije, građevinske standarde za zaštitu školskih zgrada i planove za nepredviđene situacije za nastavak učenja ako su škole poremećene.

Štaviše, u područjima gdje postoji rizik od sukoba, važno je imati i tačan i sveobuhvatan plan edukacije o rizicima. Ovaj plan mora sadržavati mjere koje osiguravaju da čak i kada škole reaguju na rizik od napada ili sukoba, ne ostanu zatvorene dugo nakon što rizik prođe. Ovo će osigurati sigurnost, minimizirati poremećaje i omogućiti učenicima da se brže vrate učenju.

S početkom 2026. godine, države ASEAN-a suočavaju se i s izazovom i s prilikom. Izazov je neposredan: osigurati da se djeca u područjima pogođenim sukobima, kao što je duž granice između Tajlanda i Kambodže, mogu sigurno vratiti nastavi.

Prilika je strukturna: potvrditi i ojačati pravne i političke okvire kako bi se spriječili napadi na škole širom regije. Podržavanje međunarodnih obaveza kao što je Deklaracija o sigurnim školama, integriranje zaštite obrazovanja u mirovne procese i usklađivanje domaćih zakona s međunarodnim standardima praktični su koraci koje vlade ASEAN-a mogu poduzeti kako bi zaštitile prava djece.

Za djecu koja žive u blizini linija sukoba, ove odluke nisu apstraktne. One određuju hoće li se vrata učionice ponovo otvoriti ili će ostati zaključana mjesecima nakon završetka borbi; hoće li se dijete vratiti nastavi ili će se umjesto toga suočiti s raseljavanjem, povredom ili nečim gorim.

Obrazovanje je temeljno ljudsko pravo i djeci se mora omogućiti da uče, igraju se i razvijaju u sigurnosti - čak i u vrijeme sukoba. Događaji na granici između Tajlanda i Kambodže krajem 2025. služe kao oštar podsjetnik da nedjelovanje ima stvarne i trajne posljedice i da vlade moraju učiniti više kako bi osigurale da škole ostanu mjesta zaštite, a ne mete rata.

 *Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.