U Gazi dovoljne količine vode više nisu uobičajeni dio svakodnevnog života.

Umjesto toga, porodice moraju nositi kante, čekati cisterne s vodom i odlučivati koliko vode mogu izdvojiti za piće, kuhanje, kupanje ili pranje odjeće.

Za djecu to znači provođenje sati pomažući porodicama u prikupljanju vode umjesto odlaska u školu.

“Prije rata nismo imali ovaj problem“, kazala je Hanadi Al Aff Međunarodnom komitetu Crvenog križa u junu.

Al Aff, jedna od mnogih raseljenih Palestinki, živi sa svojih petero djece nasuprot obnovljenog postrojenja za desalinizaciju u gradu Gazi.

“Sada nosimo vodu u kantama. To je postalo teret za našu djecu. Umjesto da idu u školu i uče, oni nose vodu“, rekla je.

Al Aff je kazala da njena porodica nema dovoljno vode za sve potrebe.

“Štedimo vodu i čuvamo je za najvažnije stvari, a to su piće, kuhanje i kupanje djece. Ako ostane viška, koristimo je za pranje posuđa i veša“, rekla je.

Tri godine nakon što je Izrael u oktobru 2023. godine započeo genocidni rat protiv Gaze, sistemi za vodosnabdijevanje, sanitaciju i električnu energiju na toj teritoriji i dalje su teško oštećeni, zbog čega milioni Palestinaca zavise od hitnih mjera, a infrastruktura radi znatno ispod kapaciteta koji je imala prije rata.

Većina domaćinstava i dalje suočena s nesigurnošću u pristupu vodi

Prema istraživanju koje je u septembru citirao Ured Ujedinjenih nacija za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA), 91 posto domaćinstava suočavalo se s umjerenom do visokom nesigurnošću u pogledu pristupa vodi.

Gotovo trećina, odnosno 31 posto domaćinstava, imala je ukupan pristup vodi ispod minimalnih humanitarnih standarda, a 57 posto bilo je ispod minimalnih standarda posebno kada je riječ o vodi za piće.

Istovremeno, 88 posto domaćinstava prijavilo je poteškoće u pristupu sigurnim i čistim sanitarnim objektima.

Nestašice dodatno pogoršava oštećenje infrastrukture od koje zavisi snabdijevanje Gaze vodom.

U drugom izvještaju koji su Ujedinjene nacije citirale u septembru navodi se da je oštećeno 88 posto nadzemne infrastrukture za vodu, sanitaciju i higijenu (WASH), kao i 76 posto podzemnih mreža.

Crveni križ je također u junu saopćio da je proizvodnja vode u Gazi pala na oko 40 posto nivoa prije oktobra 2023. godine, a nezavisna proizvodnja iz bunara bila je manja od trećine nivoa prije rata.

Preostalo snabdijevanje Gaze vodom također je i dalje podložno prekidima.

Prema humanitarnom izvještaju UN-a o situaciji objavljenom krajem septembra, tri vodovodne linije kompanije Mekorot iz Izraela isporučivale su oko 40 posto manje od ugovorenih količina tokom perioda obuhvaćenog izvještajem, jer su morske alge utjecale na postrojenja za desalinizaciju u Izraelu.

U Deir al-Balahu postrojenje za desalinizaciju Al Basa radilo je ispod kapaciteta zbog kvara na sistemu za ispumpavanje slane vode i prekomjerne upotrebe generatora.

Humanitarni partneri radili su na povećanju proizvodnje podzemnih voda putem bunara kako bi djelimično nadoknadili manjak.

U augustu je također teško oštećen udarom bunar za vodu i postrojenje za desalinizaciju u Deir al-Balahu koje podržava UNICEF, čime je pristup sigurnoj vodi za piće poremećen za više od 4.000 ljudi, među kojima je oko 2.000 djece.

Električna energija i dalje ključna karika koja nedostaje

Kriza s vodom ne može se odvojiti od nestašice električne energije u Gazi.

Bunarima, postrojenjima za desalinizaciju i crpnim stanicama za otpadne vode za rad je potrebna električna energija.

Ipak, podaci UN-a iz septembra pokazuju da je uništeno 90 posto energetske infrastrukture, uključujući distributivnu mrežu električne energije i pripadajuću infrastrukturu.

S obzirom na to da elektroenergetski sistem uglavnom nije dostupan, generatori su postali ključni za održavanje rada preostale infrastrukture za vodosnabdijevanje i sanitaciju.

Međutim, i generatori zavise od goriva.

Crveni križ je saopćio da Gaza više od dvije i po godine nema redovno snabdijevanje električnom energijom, zbog čega stanovništvo zavisi od generatora.

Zvaničnici koje je u junu citirao Savez za pravdu u oblasti voda u Palestini procijenili su da bi obnova elektroenergetskog sistema mogla trajati od tri do pet godina, čak i ako bi građevinski materijal za obnovu odmah dobio dozvolu za ulazak.

Za rad bi bile potrebne hiljade električnih stubova, stotine kilometara električnih kablova, transformatori, teška oprema i specijalizirane mašine samo za obnovu osnovnih usluga.

Ni dostupna voda nije uvijek sigurna

Pitanje nije samo koliko vode Palestinci mogu dobiti, već i da li je ona sigurna za piće.

U augustu su zdravstveni partneri prikupili 938 uzoraka vode širom Gaze i testirali ih u sedam laboratorija za praćenje kvaliteta vode koje i dalje funkcionišu uprkos teškim operativnim ograničenjima.

Više od 73 posto uzoraka nije zadovoljilo nivoe slobodnog rezidualnog hlora koje preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), a 18 posto pokazalo je mikrobiološku kontaminaciju.

Reinhilde Van De Weerdt, predstavnica WHO-a u Palestini, kazala je na konferenciji za novinare u septembru da je između januara i augusta testirano više od 6.700 uzoraka vode.

Mikrobiološka kontaminacija se tokom tog perioda gotovo utrostručila, povećavši se s manje od 6 posto u januaru na više od 18 posto u augustu.

Kazala je da se broj slučajeva akutnog vodenastog proljeva u istom periodu gotovo udvostručio.

Sanitarni sistemi pod velikim pritiskom

Pogoršanje sanitarnih uslova usko je povezano s krizom u snabdijevanju vodom.

Trideset devet posto procijenjenih domaćinstava prijavilo je nakupljanje čvrstog otpada oko svojih skloništa, a 36 posto primijetilo je kanalizaciju ili mulj u blizini mjesta u kojima žive.

Situacija je posebno teška na mjestima za raseljene osobe, gdje porodice žive u prenapučenim i improviziranim skloništima.

Sigurnosne provjere na lokacijama koje obuhvataju oko 230 mjesta za raseljene osobe, na kojima boravi najmanje 187.400 ljudi, navodno su pokazale postojanje nesigurnih toaleta, otvorenih jama, opasnosti od otpadnih voda i loše odvodnje u nižim područjima, uz neadekvatnu rasvjetu i prenapučenost.

Približavanje kišne sezone donosi dodatnu opasnost.

Humanitarne agencije upozoravaju da će oštećeni sistemi za odvodnju kanalizacije i oborinskih voda povećati rizik od poplava i bolesti.

Prema istraživanju Ljekara bez granica (MSF), gotovo jedna od četiri osobe koje su intervjuisane između maja i augusta 2025. godine imala je proljev tokom prethodnog mjeseca.

Kožne bolesti činile su gotovo 18 posto konsultacija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti MSF-a u 2025. godini, a loši uslovi vodosnabdijevanja i sanitacije također su doprinijeli širenju šuge i vaški.

Posljedice sežu i izvan fizičkog zdravlja.

MSF je saopćio da su njegovi stručnjaci za mentalno zdravlje uočili visok nivo uznemirenosti povezan s teškoćama u osiguravanju dovoljne količine vode i higijenskih potrepština, pri čemu djeca nose velike odgovornosti.

“Nemogućnost održavanja higijene postala je izvor uznemirenosti i narušila osjećaj dostojanstva ljudi“, navodi se u saopćenju.

- Voda kao oružje - “Izraelske vlasti koristile su pristup vodi kao oružje protiv Palestinaca, sistematski uskraćujući vodu ljudima u Gazi u Palestini u kampanji kolektivnog kažnjavanja“, saopćio je MSF u aprilu.

Navodi se da je “namjerno uskraćivanje“ vode Palestincima bilo sastavni dio izraelskog genocida i dio “ponavljajućeg, sistematskog i kumulativnog obrasca“, a ne izoliranih činova.

Organizacija je naglasila da su uništavanje i napadi na infrastrukturu, ometanje humanitarnog pristupa putem prisilnog raseljavanja i uskraćivanja kretanja, kao i blokiranje ili odgađanje isporuke osnovnih potrepština, bili glavni mehanizmi izraelskog pretvaranja pristupa vodi, sanitaciji i higijeni u oružje.

MSF je saopćio da je dokumentirao nekoliko incidenata u kojima je pucano na jasno označene kamione za prijevoz vode te da su neki od njih uništeni, kao i incidenta s uništavanjem bušotina.

“Od 1. januara 2026. godine svi zahtjevi MSF-a za ulazak bilo kakvih zaliha putem posebnog sistema, u kojem izraelske vlasti odlučuju o odobravanju, odbijeni su“, saopćio je MSF.

Šta se može obnoviti?

Dio vodne infrastrukture je popravljen, a humanitarni partneri nastavljaju koristiti alternativne izvore.

Ipak, ograničenja u pogledu opreme, generatora, rezervnih dijelova, hlora i drugih osnovnih potrepština, uz nestašice goriva, i dalje ugrožavaju rad preostalih sistema.

UNICEF navodi da je 19,4 posto od njegovih 746,8 miliona dolara potrebnih humanitarnih sredstava za okupiranu palestinsku teritoriju namijenjeno vodi, sanitaciji i higijeni.

Za Palestince koji prolaze kroz ovu krizu, oporavak počinje od onoga što nikada nije trebalo postati problem: slavina koja radi, voda sigurna za piće, funkcionalna sanitacija i pouzdano snabdijevanje električnom energijom.

Za djecu poput onih iz porodice Al Aff to bi značilo mogućnost da spuste kantu s vodom i umjesto nje uzmu školsku knjigu.