Nedavna najava predsjednika Donalda Trumpa o povlačenju 5.000 vojnika iz Njemačke izazvala je žustru raspravu o sve narušenijim odnosima između SAD-a i te evropske države, uz brojne izraze zabrinutosti.
Predstavnici njemačke vlade, a naročito ministar odbrane Boris Pistorius, reagovali su, međutim, prilično smireno.
Tokom posjete vojnicima u Munsteru, Pistorius je objasnio da američka odluka ne slabi sposobnost odvraćanja saveza te da se djelimično povlačenje američkih trupa iz Evrope moglo očekivati.
On je i drugu lošu vijest iz Bijele kuće stavio u širi kontekst: SAD je također povukao obavezu, preuzetu za vrijeme bivšeg predsjednika Joea Bidena, da u Njemačkoj rasporedi krstareće rakete Tomahawk.
Pistorius je umjesto toga ukazao na zajednički razvoj krstarećih raketa s Velikom Britanijom te na rad njegovog ministarstva na hipersoničnim klizećim projektilima.
Ono što na prvi pogled može djelovati kao „uobičajeno poslovanje“ zapravo ima jasnu političku dimenziju.
Nedavna razmjena poruka između kancelara Friedricha Merza i Trumpa privukla je veliku pažnju medija.
Trump je burno reagovao na kritike Merza, koji je optužio SAD da nema jasnu vojnu strategiju u Iranu. U tom kontekstu, Berlin vjerovatno želi izbjeći dalju eskalaciju.
Politika raspoređivanja trupa kao sredstvo pritiska
Trump je poznat po svojoj oštroj retorici; nije sve toliko loše koliko se čini.
Ipak, njegov politički stil često pretvara riječi u djela. Povlačenje trupa jedno je od njegovih omiljenih sredstava, što pokazuju i njegove nedavne izjave o ulozi Italije i Španije u sukobu s Iranom.
Trenutno je u Evropi raspoređeno blizu 85.000 američkih vojnika.
Kongres je u decembru zabranio Trumpu da trajno smanji taj broj ispod 76.000 bez prethodnog pružanja sveobuhvatnog obrazloženja koje se tiče nacionalne sigurnosti.
Povlačenje 5.000 vojnika moglo bi se dogoditi u roku od godinu i praktično bi značilo povlačenje jedne brigade iz Njemačke, gdje je trenutno stacionirano približno 40.000 američkih vojnika.
Prema američkim izvorima, time bi broj vojnika bio smanjen na nivo iz 2022. godine. Nakon takvog poteza, prisustvo američkih snaga u Evropi približno bi odgovaralo stanju prije ruske invazije na Ukrajinu.
Strateški zaokret
Da pitanja raspoređivanja trupa služe kao političko sredstvo nije ništa novo. Ona su korištena još tokom Hladnog rata kako bi se Njemačka prisilila na povećanje izdvajanja za odbranu.
Ipak, bilo bi pojednostavljeno Trumpove najave posmatrati isključivo kroz tu tradiciju. One također odražavaju dublje strateško preusmjeravanje.
U suštini, riječ je o temeljnom preispitivanju osnova NATO-a.
Pomjeranje fokusa prema azijsko-pacifičkoj regiji, koje je započeo Barack Obama, Trump je dodatno ubrzao i povezao s nepredvidivom politikom koja opterećuje savez.
Zvanični američki izvori u početku nisu pružili konkretne detalje o povlačenju trupa – što može ukazivati na to da je najava također imala za cilj kao ciljanu disciplinarnu mjeru.
Pentagon je naknadno potvrdio potez za Fox News. Washington naglašava da je smanjenje dio sveobuhvatne revizije američkog vojnog prisustva u Evropi.
U tom kontekstu treba posmatrati i posjetu generalnog inspektora Carstena Breuera Washingtonu prošle sedmice, tokom koje je upoznat s planiranim mjerama. To bi moglo objasniti zašto je njemačka vlada reagovala s relativnom pripremljenošću.
Trump je već nekoliko puta komentarisao moguće povlačenje trupa, iako u početku neprecizno. Zbog toga je moguće da sada spomenutih 5.000 vojnika predstavlja tek prvi korak.
Politički značaj takvog povlačenja ne treba potcijeniti. U logici trenutne američke odbrambene strategije i u vanjskopolitičkim kalkulacijama Washingtona, ono je dio postepenog udaljavanja između Evrope i SAD-a.
Ovaj razvoj slabi koheziju i operativnu sposobnost NATO-a.
Time se pred Evropu postavlja dvostruki izazov: s jedne strane suzdržanost u suočavanju s Trumpom, a s druge strane znatno jači vlastiti doprinos osiguranju transatlantskog saveza.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
