Kako Moskva preusmjerava svoje trgovinske i političke veze sa Zapada prema Globalnom jugu, njeni odnosi sa zemljama članicama Vijeća za saradnju zemalja Zaljeva (GCC) značajno su ojačali.
Tokom proteklih nekoliko mjeseci, Rusija je proširila svoje angažovanje s arapskim državama Zaljeva bogatim naftom i gasom.
Ovaj trend pokazuje otpornost ruskog uticaja širom Bliskog istoka, posebno nakon što je Moskva izgubila svog glavnog saveznika – dinastiju Assad u Siriji – poslije pada režima Baath u decembru 2024.
Tu je i slabljenje Irana, pogoršano njegovim sukobima s Izraelom i Sjedinjenim Američkim Državama, što je dodatno zakomplikovalo regionalnu poziciju Moskve.
Blize veze Rusije s GCC-om posebno se ogledaju u produbljivanju odnosa s Omanom. U aprilu su dvije zemlje potpisale sporazum o uspostavljanju bezviznog režima.
Sastanak u Moskvi također je označio prvi susret ruskog predsjednika Vladimira Putina i sultana Omana, Haithama bin Tarika Al Saida – historijsku prekretnicu u bilateralnim odnosima između dvije zemlje.
U istom mjesecu katarski emir šeik Tamim bin Hamad al-Thani posjetio je Moskvu, gdje se sastao s predsjednikom Putinom kako bi razgovarali o bilateralnim ekonomskim odnosima i regionalnim geopolitičkim dešavanjima.
Odnosi između Rusije i Katara zasnovani su ne samo na pragmatičnim razmatranjima vanjske politike, već i na sličnim pogledima na ključna globalna pitanja. Kao važan svjetski energetski centar, Katar sve više oblikuje vlastitu agendu, balansirajući interese različitih centara moći.
U tom kontekstu, Moskva danas gleda na Katar ne kao na rivala ili otvorenog saveznika Sjedinjenih Američkih Država, već kao na sve nezavisnijeg partnera čije su veze na Bliskom istoku i u Africi izuzetno važne za ruske ambicije.
Katarovo zalaganje za posredovanje u sukobima, posebno u vezi s ratom u Ukrajini, daje ovim odnosima dodatnu praktičnu dimenziju. Godine 2023. Doha je posredovala u humanitarnom sporazumu koji je omogućio povratak ukrajinske djece deportovane u Rusiju.
Sličan sporazum postignut je u martu 2025. godine u Ambasadi Katara u Moskvi. Širi posrednički napori Katara uključuju i nastojanja da se premoste sukobi između Talibana i Sjedinjenih Država, Hamasa i Izraela, te, nedavno, posredovanje u prekidu vatre između Demokratske Republike Kongo i Ruande.
Ujedinjeni Arapski Emirati također su ojačali svoje veze s Moskvom. Početkom augusta predsjednik Mohammed bin Zayed al-Nahyan (MBZ) posjetio je Moskvu radi razgovora s predsjednikom Putinom o trgovini, investicijama i regionalnim pitanjima, pri čemu su potpisana dva sporazuma u oblastima ulaganja i transporta.
Bilateralna trgovina i investicije znatno su porasle: ruski kapital u UAE premašio je 30 milijardi dolara u 2024. godini, dok su ulaganja Emirata u Rusiju dostigla 16,8 milijardi dolara. Blizu 4.000 ruskih kompanija registrovano je u UAE, a očekuje se da će trgovinska razmjena gotovo udvostručiti vrijednost – s 5,36 milijardi dolara u 2021. na 11 milijardi dolara u 2024. godini. Rusija i UAE također su u završnoj fazi pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini u okviru Evroazijske ekonomske unije (EAEU).
Povećana povezanost
Povezanost predstavlja još jedan ključni pokretač odnosa između Rusije i zemalja Zaljeva. Međunarodni transportni koridor Sjever–Jug (INSTC), koji povezuje Rusiju s Iranom i zemljama Zaljeva, postao je glavna trgovačka arterija otkako je rat u Ukrajini počeo u februaru 2022. godine.
Zapadne sankcije uvedene Rusiji natjerale su zemlju da potraži alternative, gradeći bliske trgovinske i investicione veze s Globalnim jugom, čime je značaj zemalja Zaljeva u ruskoj vanjskoj politici znatno porastao.
Geografija ovdje ima veliku ulogu – GCC je strateški smješten kao poveznica između Bliskog istoka, istočne Afrike i šireg Indijskog okeana, služeći kao ključni most za ostvarenje ruskih ambicija.
Zemlje Zaljeva, s druge strane, imaju vlastite razloge za jačanje odnosa s Rusijom. Rat u Ukrajini uglavnom se posmatra kao udaljen sukob, što državama Zaljeva omogućava da zadrže neutralnu poziciju i izbjegnu svrstavanje na bilo koju stranu.
Osim toga, preusmjeravanje ruske ekonomije otvara prilike za bogate arapske zemlje, koje aktivno teže raznolikijim ekonomskim odnosima u okviru izgradnje ekonomije nakon ere nafte.
Takav razvoj zahtijeva nove partnere i ulaganja velikih aktera s iskustvom – a Rusija se smatra jednom od takvih sila. Naprimjer, zemlje Zaljeva pokazuju interes za rusko iskustvo u oblasti poljoprivrede, saobraćaja i industrijskog razvoja.
Strateški gledano, zemlje Zaljeva posmatraju Rusiju kao protivtežu i Iranu i Izraelu. Moskva ima uticaj na Teheran i održava pragmatične odnose s Izraelom, što izaziva pažnju i zabrinutost u državama Zaljeva.
Iran i dalje zadržava svoju ulogu u području Zaljeva, ali nedavni izraelski napad na Dohu pokazuje njegovo nepromišljeno korištenje vojne sile, pri čemu daje prednost regionalnoj dominaciji nad diplomatijom – kako u Gazi, tako i šire.
Za Rusiju, Bliski istok ostaje ključno područje u procesu prilagođavanja njene vanjske politike i trgovinskih veza, koje su još od 1990-ih bile uglavnom usmjerene prema Evropi i Zapadu u cjelini.
Ipak, Rusija ne teži – niti posjeduje potrebne resurse – da postane dominantna sila na Bliskom istoku; međutim, koristi joj težnja bliskoistočnih zemalja ka vođenju uravnoteženije vanjske politike. Kako era isključivog američkog uticaja u regionu jenjava, zemlje od Turkiye, preko država Zaljeva, pa sve do Iraka i čak Izraela, traže saradnju s Rusijom u različitim oblicima.
U doba multipolarnosti, Moskva se u očima bliskoistočnih sila, a posebno zemalja Zaljeva, posmatra kao strateški faktor ravnoteže naspram drugih velikih svjetskih sila.
Uprkos ovim prilikama, Rusija se suočila i s određenim neuspjesima. Planirani rusko-arapski samit, koji je trebalo da se održi ovog mjeseca, odgođen je, što je izazvalo pitanja o obimu ruskog uticaja – naročito jer je istovremeno u Egiptu održan značajan mirovni samit o situaciji u Gazi, kojem su prisustvovali brojni lideri iz Bliskog istoka i Evrope, uključujući i američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok Rusija nije bila prisutna.
Ovi događaji ukazuju na ograničenja ruskog dometa, iako njeni bilateralni odnosi sa zemljama Zaljeva ostaju čvrsti.
Istovremeno, Rusija nastavlja s prilagođavanjem svoje šire vanjske politike. Ranije ove godine, u februaru 2025, Sergej Lavrov i Marco Rubio održali su telefonski razgovor uoči planiranih razgovora između SAD-a i Rusije, iako su kasniji izvještaji o novom sastanku na visokom nivou bili osporeni od Moskve, koja je navela da datum i mjesto još nisu utvrđeni.
Dakle, iako diplomatski kanali između Rusije i SAD-a ostaju otvoreni, samit je i dalje neizvjestan, što pokazuje kako Moskva pokušava balansirati između globalnih diplomatskih poteza i regionalnih izazova.
Danas odnosi između Rusije i zemalja Zaljeva obuhvataju mnogo više od energetske saradnje – protežu se i na politiku, trgovinu, posredovanje u sukobima te humanitarne inicijative. Zajedničko razumijevanje promjenjivog globalnog poretka predstavlja osnovu ovog sve dubljeg usklađivanja.
Uprkos široj regionalnoj nestabilnosti, sve snažnije veze Rusije i zemalja Zaljeva – koje obuhvataju diplomatiju, trgovinu i posredovanje – pokazuju otpornost i strateški pragmatizam.
U multipolarnom svijetu, gdje se uticaj sve više dijeli, Moskva i zemlje Zaljeva tiho oblikuju budućnost Bliskog istoka. Era dominacije jedne sile je završena, a osovina Rusija–Zaljev pokazuje da i dalje može igrati odlučujuću ulogu.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
