Uoči općih izbora u Izraelu narednog mjeseca, koji se smatraju jednim od najvažnijih u historiji zemlje, politička matematika postaje sve složenija.

Predizborne javno objavljene ankete pokazuju da blok krajnje desnice premijera Benjamina Netanyahua vjerovatno neće osvojiti većinu od 61 mandata u parlamentu sa 120 zastupnika, poznatom kao Knesset, potrebnu za formiranje vlade.

Očekuje se da će i cionistička opozicija, koju predvode bivši načelnik izraelskih okupacijskih snaga Gadi Eisenkot i bivši premijer Naftali Bennett, ostati ispod praga od 61 mandata potrebnog za formiranje vlade.

Drugim riječima, osnovna politička matematika pokazuje da će oba politička bloka trebati podršku arapskih stranaka – koje uglavnom podržavaju palestinski građani Izraela, koji čine petinu od 10,3 miliona stanovnika zemlje – kako bi formirali vladu.

Prema anketi televizije Channel 12, očekuje se da će Netanyahuovi saveznici osvojiti 52 mandata, dok bi blok protiv Netanyahua trebao osvojiti 57 mandata. Arapske stranke mogle bi osvojiti 11 mandata.

To pokazuje da bi arapske stranke – koje su cionističke stranke dugo smatrale nepoželjnim partnerima – mogle imati ključnu ulogu u formiranju vlade nakon oktobarskih izbora.

Izraelski izbori zasnivaju se na proporcionalnoj zastupljenosti, što znači da birači ne glasaju za pojedinačne članove Knesseta.

Umjesto toga, glasaju za „listu“, odnosno zvanični spisak kandidata koji stranka podnosi izbornom tijelu.

Ako stranka osvoji 10 mandata, prvih 10 kandidata s njene liste postaju članovi Knesseta.

Ponekad se više stranaka udruži i na izborima nastupi na zajedničkoj listi. Ova strategija pomaže manjim strankama da smanje rizik od neprelaska izbornog praga od 3,25 posto – minimalnog udjela glasova koji stranka mora osvojiti kako bi ušla u Knesset.

Gokhan Batu, analitičar za studije Levanta pri Centru za bliskoistočne studije sa sjedištem u Ankari, rekao je za TRT World da arapske stranke imaju male šanse da formalno postanu dio nove vlade.

„Gotovo da nema izgleda da arapske stranke, bilo pojedinačno ili putem zajedničke liste, formalno uđu u vladu“, rekao je.

Na oktobarskim izborima učestvuju dvije glavne liste koje okupljaju stranke s većinskim arapskim biračkim tijelom.

Prva je Zajednička lista, savez triju uglavnom arapskih stranaka – Hadash, Ta'al i Balad.

Ove stranke su se ujedinile kako ne bi ostale ispod izbornog praga od 3,25 posto ukupnih glasova.

Druga je Ujedinjena arapska lista, odnosno Ra'am, koju predvodi Mansour Abbas.

Prema Batou, Ra'am „jasno podržava opozicioni blok“ i ne čini se da mu prijeti opasnost od neprelaska izbornog praga od 3,25 posto.

Očekuje se i da će Zajednička lista Hadash-Ta'al-Balad sigurno preći izborni prag, kaže on.

„Zajedno bi arapske stranke mogle osvojiti oko 10 do 12 mandata“, dodaje.

Nimrod Goren, predsjednik i osnivač Izraelskog instituta za regionalnu vanjsku politiku (Mitvim), rekao je za TRT World da će arapske stranke biti „važne“ ako se trenutni rezultati anketa ostvare na dan izbora.

„Ali ne u smislu odabira bilo koje strane (Netanyahu ili opozicioni lider) za formiranje koalicije“, napominje.

Podrška Netanyahuu nešto je o čemu arapske stranke „uopće ne razmišljaju“.

Kaže da je pravo pitanje hoće li jevrejske opozicione stranke prihvatiti podršku arapskih stranaka – ili čak njihovu uzdržanost – kako bi održale manjinsku vladu, odnosno vladu koju formira politički blok koji zajedno ima manje od 61 mandata.

„Nije vjerovatno da će arapske stranke zaista ući u koaliciju. Opozicija je trenutno podijeljena po tom pitanju“, kaže Goren.

Jesu li arapske stranke nepoželjne?

Cionističke stranke obično ne tretiraju arapske stranke kao uobičajene koalicione partnere. Štaviše, opozicione grupe koriste uključivanje arapskih stranaka u vladu kao sredstvo za delegitimiziranje vladajuće koalicije u ime nacionalne sigurnosti.

Nakon napada 7. oktobra 2023. godine, među većinom izraelskih Jevreja postoji još manja spremnost da se bilo koja arapska stranka uključi u koaliciju.

Batu kaže da je ovo pitanje složenije od jednostavnog odbijanja cionističkih grupa da sarađuju s arapskim strankama.

„Sam Netanyahu je ranije tražio podršku Ra'ama“, napominje.

Ra'am je bio dio vlade Bennetta i Lapida 2021. i 2022. godine kao koalicioni partner, postavši prva arapska stranka nakon nekoliko decenija koja je ušla u vladajuću koaliciju.

„Učešće Ra'ama također je postalo jedna od glavnih političkih slabosti vlade Bennetta i Lapida 2021. godine“, napominje Batu.

„Podrška Arapa može biti strateški važna prilikom formiranja koalicije, ali može imati i značajnu političku cijenu“, kaže on.

„Glavna prepreka leži u stavovima šire javnosti i biračkim bazama stranaka“, napominje.

Bennett, bivši premijer i jedan od glavnih Netanyahuovih protivnika, rekao je da će svaka buduća vlada koju bude predvodio uključivati samo cionističke stranke. To uprkos činjenici da je njegova prethodna koalicija uključivala Ra'am.

Slično tome, Avigdor Lieberman, lider desničarske stranke Yisrael Beiteinu, odbacio je mogućnost formiranja manjinske vlade koja bi zavisila od arapskih glasova.

Prema Gorenu, arapske stranke prije svega motivira želja da smijene Netanyahua i njegove ultranacionalističke partnere.

„Neki od vodećih arapskih političara nagovijestili su da će biti spremni politički učiniti sve što je potrebno kako bi se omogućilo formiranje drugačije koalicije“, kaže on.

„Stoga nije vjerovatno da će biti mnogo prostora za pregovore o političkim pitanjima kako bi se to omogućilo“, dodaje.

Šta je na dnevnom redu arapskih stranaka?

Jedna od uobičajenih pretpostavki jeste da bi arapski mandati, koji se čine neophodnim za formiranje vlade, natjerali cionističke stranke da ponude ustupke u vezi s Gazom i okupiranom Zapadnom obalom.

Obojica stručnjaka ne slažu se s tim.

„Iskreno, malo je vjerovatno da bi koalicija uspostavljena uz podršku Ra'ama donijela značajnije pomake kada je riječ o Gazi ili okupiranoj Zapadnoj obali“, kaže Batu.

To je zato što Ra'am ova pitanja ne smatra „glavnim razlogom svog učešća“.

Abbas iz Ra'ama opravdao je ulazak u vladu Bennetta i Lapida 2021. i 2022. godine pred svojim biračima isključivo koristima koje bi takva odluka mogla donijeti u pogledu društvenih, ekonomskih i infrastrukturnih potreba arapskih građana Izraela, navodi Batu.

Izraelsko-arapske stranke zagovaraju rješenje s dvije države. Uspostavu nezavisne palestinske države uz Izrael – na granicama iz 1967. godine, s Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom – smatraju jedinim održivim putem ka trajnom miru.

Stranke poput Hadasha, Ta'ala i Balada ovo rješenje smatraju ključnim ideološkim i nacionalnim ciljem.

Čak i pragmatičnija stranka Ra'am smatra da je palestinsko pravo na samoopredjeljenje u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali ključno za rješavanje šireg sukoba.

Bennett i Lieberman trenutno također odbacuju mogućnost koalicije s arapskim strankama, napominje Batu.

„Situacija je stoga znatno složenija nego što to sama parlamentarna matematika sugerira“, kaže on.

Budući da se čini da je neposredni cilj arapskih stranaka okončanje vlade predvođene Netanyahuom, prostor za pregovore o ključnim pitanjima poput Gaze i okupirane Zapadne obale ograničen je.

„Ispravno bi bilo uspostaviti saradnju Jevreja i Arapa unutar opozicije kako bi Izrael dobio bolju vladu i izglede za svjetliju budućnost“, kaže Goren.