Izrael je postao prva „demokratija“ usklađena sa Zapadom koja je donijela zakon o obaveznoj smrtnoj kazni usmjerenoj na jednu etničku grupu pod vojnom okupacijom, a ove sedmice je taj zakon i stupio na snagu.

Naredbu je u nedjelju potpisao generalmajor Avi Bluth, komandant Centralne komande izraelske vojske, na zahtjev ministra odbrane Israela Katza – istog ministra koji je ranije naredio trenutno isključenje vodosnabdijevanja Gaze i javno prijetio civilima u Gazi „potpunim uništenjem“, što su južnoafrički tužioci i međunarodni pravni stručnjaci naveli kao dokaz genocidne namjere pred Međunarodnim sudom pravde.

Prema novom zakonu, vojni sudovi koji sude Palestincima čiji su napadi rezultirali smrću Izraelca moraju izreći smrtnu kaznu kao jedinu dostupnu presudu, osim ako sud ne utvrdi posebne okolnosti koje omogućavaju doživotni zatvor.

Nakon što presuda postane pravosnažna, kazna se mora izvršiti u roku od 90 dana.

Prema riječima Nasira Qadrija, stručnjaka za međunarodno pravo i profesora na Univerzitetu Koc, u izraelskim sudovima vojne naredbe uvijek imaju prednost nad izraelskim i međunarodnim pravom.

„Sistem nikada nije bio zamišljen da utvrđuje krivicu; zamišljen je da upravlja koloniziranim stanovništvom kroz formu zakona, a stopa osuđujućih presuda od 96 posto je dokaz toga“, rekao je Qadri za TRT World.

„Rok od 90 dana za izvršenje smrtne kazne i zabrana pomilovanja ili ublažavanja kazne uklanjaju i formalne ostatke iz strukture koja je već obilježena proizvoljnim hapšenjima, pritvorom bez kontakta s vanjskim svijetom, tajnim dokazima koje optuženi ne mogu osporiti i priznanjima iznuđenim mučenjem“, dodao je.

Ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvir, čija je krajnje desna stranka Jewish Power dugo zagovarala ovu mjeru, pozdravio je potpisivanje naredbe kao političku pobjedu, izjavivši: „Obećali smo i ispunili.“

Zakon je Knesset usvojio 30. marta 2026. glasovima 62 prema 47, uz prisustvo premijera Benjamina Netanyahua koji je podržao prijedlog.

Prije glasanja zakon je već naišao na široke osude, ne samo palestinskih organizacija i međunarodnih tijela za ljudska prava, nego i unutar samog izraelskog pravnog sistema.

Qadri tvrdi da se radi o diskriminatornom ponašanju prema međunarodnom pravu.

„Ovaj zakon pretvara kolonijalnu upravu nad životom Palestinaca u kolonijalnu upravu nad njihovom smrću, i to kroz iste pravne instrumente – vojne naredbe, sigurnosne klasifikacije i jurisdikcijske isključenosti“, kaže Qadri.

„Zabrana proizvoljnog lišavanja života iz člana 6. ICCPR-a, kako je tumači Komitet za ljudska prava u Općem komentaru 36, zahtijeva u slučajevima smrtne kazne najstrožije poštivanje garancija pravičnog suđenja.“

„Komitet UN-a za eliminaciju rasne diskriminacije izjavio je u maju 2026. da se zakon de facto primjenjuje samo na Palestince, budući da njegov prag – namjera negiranja postojanja države – strukturno isključuje izraelske Jevreje kao optužene“, dodaje Qadri.

Dvostruki diskriminatorni sistem

Domet zakona definira dvostruki pravni sistem koji djeluje na okupiranoj Zapadnoj obali.

Palestinci tamo žive pod vojnim zakonom, dok izraelski doseljenici potpadaju pod civilni zakon – dva paralelna okvira na istom teritoriju.

Odredba o smrtnoj kazni primjenjuje se isključivo kroz vojne sudove, što znači da se odnosi samo na Palestince. U civilnom sistemu zakon obuhvata samo one koji djeluju s namjerom da negiraju postojanje države Izrael, definicijom koja isključuje jevrejske optužene.

Prema Qadriju, zakon funkcioniše kroz dva pravna poretka koja dijele samo maksimalnu kaznu.

„Palestinski optuženici na Zapadnoj obali suočavaju se s vojnim sudovima gdje suci nose uniforme, priznanja iznuđena tokom ispitivanja čine glavni dokaz, a stopa osuđujućih presuda iznosi 96 posto.“

„Izraelski optuženici izlaze pred civilne sudove s nezavisnim sudijama, punim dokaznim standardima i strukturom žalbi na Vrhovni sud. Uvođenje iste smrtne kazne u oba okvira, bez izjednačavanja procesnih uslova koji određuju da li se ona primjenjuje pravedno, predstavlja strukturnu garanciju različitih ishoda“, objašnjava Qadri.

Komitet UN-a za eliminaciju rasne diskriminacije izjavio je da zakon poništava dugogodišnji izraelski de facto moratorij na izvršenje smrtne kazne, koji je na snazi od 1962. godine, te je sa zabrinutošću istakao da zakon „zabranjuje ublažavanje, zamjenu ili pomilovanje smrtne kazne“ nakon što presuda bude izrečena.

UN-ovi eksperti upozorili su da obavezna priroda presude krši Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji je Izrael ratificirao 1991. godine, a prema kojem su obavezne smrtne kazne zabranjene jer su po svojoj prirodi proizvoljne.

Šta to znači za Palestince iza rešetaka?

Zakon stupa na snagu u kontekstu teških i sve gorih uslova za Palestince u izraelskom proizvoljnom pritvoru.

Do marta 2026. oko 9.500 Palestinaca nalazi se u izraelskim zatvorima, od čega je otprilike polovina pod administrativnim pritvorom ili označena kao „nezakoniti borci“, pritvoreni bez optužnice i bez mogućnosti da se brane na sudu.

Palestinske organizacije za prava zatvorenika opisale su novi zakon kao „neviđen čin brutalnosti“, optužujući Izrael da je zakonski kodificirao nasilje nad pritvorenicima usred sve većeg broja izvještaja o mučenju i smrtnim slučajevima u pritvoru otkako se genocid u Gazi intenzivirao.

„Administrativni pritvor je kolonijalni relikt, gorki plod britanskih hitnih regulacija iz 1945. godine, izvezen i usavršen kroz arhipelag od dvadeset pet pritvorskih centara, zatvora i ispitnih objekata, od kojih se dvadeset jedan nalazi unutar samog Izraela,“ kaže Qadri.

„Ono što zakon o smrtnoj kazni mijenja nisu materijalni uslovi pritvora – mučenje, medicinsko zanemarivanje, prisilni nestanak stotina porodica koje još ne znaju da li su njihovi voljeni živi, pritvoreni ili mrtvi – već egzistencijalni uslovi, tako da svako neodgovoreno pitanje o pritvorenom rođaku sada nosi težinu roka za izvršenje smrtne kazne,“ dodaje.

Udruženje za građanska prava u Izraelu, zajedno s Adalahom i nekoliko drugih organizacija za ljudska prava, podnijelo je peticiju Visokom sudu protiv zakona, tvrdeći da je rasno diskriminatoran, neustavan i da Knesset nema ovlasti da direktno donosi zakone za okupiranu Zapadnu obalu.

Sud još nije donio konačnu presudu. U međuvremenu, zakon je na snazi, a za Palestince koji se suočavaju s vojnim suđenjem smrtna kazna je podrazumijevana presuda koju zakon propisuje.

„Ovo je precizna funkcija onoga što međunarodno pravo nije uspjelo imenovati – ne samo da ubija, već da izloženo stanovništvo drži u stalnoj, pažljivo odmjerenoj blizini smrti kao tehnici kontrole nad živima“, kaže Qadri.

„Zakon nije upućen optuženom; upućen je cijeloj populaciji“, dodaje.