Hrvatska: Tradicijska ispaša u Lonjskom polju

Nakon zimskog razdoblja provedenog u stajama i ograđenim pašnjacima, stada se vraćaju na poplavne livade gdje će provesti topliji dio godine, slobodno pasući na velikim prirodnim površinama, a takav način zbrinjavanja stoke dio je višestoljetne tradicije u kojoj su ljudi i priroda razvili skladan suživot.

Slobodna ispaša za autohtone hrvatske pasmine konja

Na pašnjacima Lonjskog polja tijekom proljeća i ljeta mogu se vidjeti brojna stada konja i krava koja se slobodno kreću, prelaze vodene kanale i pasu na bogatim travnjacima, stvarajući prizor koji je postao jedan od zaštitnih znakova toga područja.

„Mi živimo uz Lonjsko polje i mi živimo Lonjsko polje, u jedinstvenom skladu s prirodom“, govori Miško Šklempe, konjogojac i predsjednik Središnjeg saveza udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka.

Park bez konja nije park, konji i goveda održavaju park čistim, čuvaju krajobraznu raznolikost i cijeli ekosustav drže u ravnoteži. Prije dvadesetak godina tu gotovo da nije bilo stoke pa su pašnjaci zarasli u amorfu i druge invazivne vrste. Uspjeli smo vratiti stoku u Lonjsko polje, a konji i krave ispašom su spasili park prirode, objašnjava Šklempe.

U Parku prirode Lonjsko polje prirodni pašnjaci zauzimaju 4593 hektara, što je oko 10 posto ukupne površine. Na slobodnoj ispaši cjelodnevno boravi oko 7000 grla autohtonih pasmina konja - hrvatski hladnokrvnjak i hrvatski posavac. Prije 25 godina konjogojci iz Posavine i Moslavine pokrenuli su projekt očuvanja i revitalizacije te dvije pasmine.

„Ovdje su konji na slobodnoj ispaši veći dio godine pa su troškovi konjogojaca minimalni. Mislim da smo dostigli optimalan broj konja, a zadovoljni smo i svojim doprinosom popularizaciji Parka prirode, jer su gosti oduševljeni prizorima s prostranih pašnjaka. Također, i mladi su se zainteresirali za uzgoj konja i goveda na tradicijski način, pa se ne bojimo za budućnost Lonjskog polja“, kaže Šklempe.

U Hrvatskoj su registrirana 1503 OPG-a koja se bave uzgojem konja, a od tog broja njih 700 uzgaja hrvatske hladnokrvnjake i posavce. U uzgoju je trenutno oko 14.000 hladnokrvnjaka i 13.000 posavaca. Najveći dio tih konja na slobodnoj je ispaši na Lonjskom polju.

Šklempe ističe da se povećava i broj grla ostalih hrvatskih autohtonih pasmina – lipicanca i međimurskog konja. „Veseli nas što se povećava broj grla u Ličko-senjskoj županiji, gdje su također velike površine slobodnih, prirodnih pašnjaka, i nije nam žao što će nas uskoro prestići po broju konja“, kaže.

Tradicijska ispaša je iznimno važna za očuvanje prirode i ekosustava Lonjskog polja - ona sprječava zarastanje livada i pašnjaka u šikaru i šumu, čime se održavaju otvorena staništa ključna za brojne biljne i životinjske vrste. Gaženjem tla, raznošenjem sjemenja i gnojenjem livada životinje potiču obnovu vegetacije i stvaraju uvjete za razvoj mnogih biljnih vrsta, kukaca i ptica močvarica.

Upravo zahvaljujući takvom načinu gospodarenja prostor Lonjskog polja zadržao je visoku razinu bioraznolikosti i predstavlja jedno od najvrjednijih poplavnih područja u Europi.

Šklempe dodaje kako je retencijsko područje Lonjskog polja i mrijestilište riba. „Tako započinje ekološki lanac – ribe privlače ptice, a onda one odrade svoju ulogu. Ovo je područje važno i za pčelare jer uz stoku na bogatu ispašu dolaze i pčele, a u svemu tome mi i naša stoka imamo veliku ulogu“, ističe.

Peradarske megafarme ugrozile bi prirodnu ravnotežu

No, prirodnu ravnotežu mogao bi ugroziti projekt peradarskih megafarmi u Sisačko-moslavačkoj županiji. „Mi razumijemo i poštujemo prirodu i živimo u skladu s njom. Velika koncentracija peradarnika nije prirodna i predstavlja prijetnju za Lonjsko polje“, upozorava Šklempe.

Za proizvodnju hrane bilo bi bolje omogućiti velikom broju OPG-ova da se bave peradarskim uzgojem na širem području. Tada bi sve bilo u ravnoteži, dodaje.

Peradarski megakompleks predstavlja opasnost za tradicionalnu poljoprivredu, stočarstvo i uzgoj autohtonih, izvornih pasmina konja, a Sisačko-moslavačka županija posjeduje više od 50 posto ukupne populacije izvornih i zaštićenih konja u Hrvatskoj.

Svaka ugroza pašnjaka narušila bi postojeći način života, trajno promijenila prirodnu ravnotežu prostora i dovela u pitanje opstojnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava na tom području, a tradicijska ispaša nije samo dio gospodarske aktivnosti nego i dio kulturnog identiteta Posavine.

„Hrvatska je Božje dvorište, a to se najbolje vidi ovdje, u našem Lonjskom polju. Čuvamo naše polje i to će raditi i naša djeca“, poručio je Šklempe.