Francuska publika koja je prisustvovala projekcijama dokumentarnog filma "NAZA", koji razotkriva izraelsko ubijanje civila u Gazi, šokirana je svjedočenjima izraelskih vojnika koji su palestinske žrtve sveli na brojke, umjesto da ih prepoznaju kao ljudska bića.

Dokumentarac, čiju produkciju potpisuje britanski list "The Guardian", a režiju oskarovac Yuval Abraham i Rachel Szor, prikazan je u francuskim kinima 12. i 13. oktobra.

Film je izazvao veliko interesovanje u Parizu već prvog dana prikazivanja, a većina ulaznica je rasprodana.

Francuski gledaoci koji su pogledali "NAZU" u dva kina u glavnom gradu podijelili su svoje utiske s agencijom Anadolu.

Mislim da su autori filma veoma hrabri

Kenzi, jedan od francuskih gledalaca, rekao je da dokumentarac objašnjava značenje pojma "NAZA", termina koji se odnosi na civilne žrtve, te da je na njega ostavio snažan, šokantan utisak.

Istakao je da su izraelski vojnici neprestano govorili o brojkama i proračunima, pri čemu su gotovo svi ti podaci predstavljali ljude ubijene u Gazi.

"Znamo šta se dešava, govorimo o tome, vidimo to, ali ne u tolikoj mjeri. A ovdje je bilo zaista šokantno vidjeti izraelske vojnike kako o tome govore. Ponekad se moglo osjetiti kajanje, a ponekad i ne baš. Govorili su prilično hladno. To me je zaista uznemirilo. I mislim da je film veoma dobro napravljen. Vrijeme je brzo proletjelo dok sam ga gledao", rekao je.

Napominjući da su vojnici svoje postupke u Gazi poredili s videoigrom, Kenzi je dodao: "Govore o vještačkoj inteligenciji za identifikaciju ljudi koje treba ubiti. U određenom trenutku shvatite da više ne mjere broj ljudi koje će ubiti, kolateralnu štetu, te 'NAZA' slučajeve."

Rekao je i da su vojnici često spominjali "sistem".

"Činilo se kao da im je ispran mozak i da su navedeni da vjeruju kako su na pravoj strani, sve dok sami nisu shvatili da je ono što rade gnusno", zaključio je.

Kenzi se prisjetio kako su vojnici ponavljali da "samo žele eliminisati neprijatelja".

"Jasno su govorili da su neprijatelji djeca uzrasta od 3 do 6 godina, žene koje ničim nisu zaslužile takvu sudbinu. Često su željeli eliminisati neprijateljskog vođu, a na kraju bi pobili cijelu njegovu porodicu, osim te osobe", rekao je.

Pohvalivši izraelske autore, dodao je: "Mislim da su filmski stvaraoci veoma hrabri što su pokrenuli ovakav projekat."

Film je duboko dirnuo sve u sali

Iona, 23-godišnja gledateljica iz Francuske, rekla je: "Mislim da je film izuzetno važan. Veoma je bitno imati ovakvu perspektivu jer često čujemo svjedočanstva žrtava, ali ovdje imamo svjedočanstva napadača koji situaciju opisuju konkretnim riječima."

Istakla je da bi dokumentarac mogao pomoći ljudima da shvate šta se dešava i zauzmu pravu stranu historije, dodajući da su je jezik koji se koristi i postavljena pitanja duboko dirnuli.

"Nije se bojao upotrijebiti riječ 'genocid'. Direktno je pitao da li je riječ o genocidu, a oni su odgovorili potvrdno", rekla je, misleći na osobu koja je vodila razgovor.

Iona je rekla da ju je šokirala činjenica da vojnici žrtve nisu doživljavali kao ljude.

Izdvojila je scene koje prikazuju ljude kako žive normalnim životom u Tel Avivu dok ljudi u Gazi umiru.

"Sve je bilo izuzetno upečatljivo", rekla je.

Naglašavajući važnost snimanja ovakvih filmova i pružanja prilike svima da govore, dodala je: "U sali je bilo svih profila ljudi – mladih i starijih. Vidjelo se da je film dirnuo svakoga u sali. Na kraju je zavladala tišina. Bilo je izuzetno dirljivo."

Pozvala je ljude da pogledaju dokumentarac, a svoje izlaganje završila riječima: "Sloboda Palestini."

Najviše me šokiralo svođenje ljudskih bića na brojke

Adam, 27-godišnji gledatelj iz Francuske, rekao je da ga je dokumentarac tokom cijelog trajanja ostavio bez riječi.

"Bio sam upoznat s historijom i političkim pitanjima koja stoje u pozadini, kao i s masakrom i genocidom koji se dešavaju u Palestini", rekao je.

Ipak, dodao je, slušanje svjedočanstava ljudi iz samog sistema bilo je šokantno, jer je tim zvjerstvima dalo konkretnu dimenziju.

"Sve u svemu, smatram da je dokumentarac veoma dobro urađen i predstavljen jer pokreće niz pitanja, posebno o dehumanizaciji žrtava kroz termin 'NAZA'. Na kraju, žrtve – ta 'kolateralna šteta', kako ih vole nazivati ​​– postaju tek puki brojevi. Upravo me je to svođenje ljudskih bića na brojeve najviše šokiralo", rekao je.

Adam je istakao da masakr u Palestini nije počeo u oktobru 2023. godine i pohvalio hrabrost autora filma uprkos pritiscima izraelske vlade.

Novinar koji je prepoznao katastrofalnu situaciju u Gazi

Još jedan francuski gledalac, Yacine, rekao je da je stalno naglašavanje brojki bilo jedan od najupečatljivijih elemenata dokumentarca.

"Imali su novinara koji je djelovao objektivno, koji je zadržao određenu distancu i prepoznao katastrofalnu situaciju koja se odvija u Palestini i Gazi", rekao je, misleći na Abrahama.

S druge strane, kako je naveo, vojnici s kojima je razgovarano djelovali su kao osobe oblikovane ratom.

"Postoji stvarna suprotnost između snimaka Tel Aviva, gdje ljudi djeluju sigurno i vode prilično miran svakodnevni život, i snimaka Gaze s kraja filma, koji sami po sebi utjelovljuju rat i razaranje", rekao je.

"Kada vidite te snimke, stičete utisak da života gotovo više i nema. Ljudi samo preživljavaju."