Kada su se članovi najvišeg tijela Demokratske stranke sastali u New Orleansu 9. aprila, suočili su se s jednostavnim izborom: obuzdati rastući utjecaj Američko-izraelskog komiteta za javne poslove (AIPAC), proizraelske lobističke grupe s velikim finansijskim resursima, unutar svoje stranke ili zadržati postojeće stanje.

Odlučivši se za šutnju, Demokratski nacionalni komitet (DNC) – izvršno tijelo jedne od dvije glavne političke stranke u SAD-u – odlučio je da ne imenuje niti javno prozove AIPAC zbog trošenja desetina miliona dolara kako bi pomogao proizraelskim kandidatima da osvoje stranačke nominacije u svakom izbornom ciklusu.

Glasanjem bez pojedinačnog izjašnjavanja odbacili su simboličnu rezoluciju kojom se osuđuje „crni novac“ povezan s AIPAC-om, termin koji se koristi za označavanje troškova vezanih za izbore u kojima tačan izvor donacija nije jasno otkriven.

Takav način glasanja, po svemu sudeći, bio je proceduralni manevar koji je članovima omogućio da izbjegnu pojedinačno, evidentirano izjašnjavanje.

Čini se da je ovaj postupak bio i pokušaj da se izbjegne reakcija sve brojnijeg dijela Demokratske stranke koji želi smanjiti izraelski utjecaj na američku politiku, posebno nakon sve šireg obima izraelskih ratova u kojima su desetine hiljada ljudi poginule, od Gaze do Libana i Irana.

Umjesto toga, DNC je usvojio „opće odbacivanje“ crnog novca, bez navođenja bilo koje konkretne grupe.

AIPAC je poznat po nesrazmjerno velikom utjecaju na američku politiku, koji ostvaruje kroz ogromne donacije izbornim kampanjama kandidata sklonih Izraelu.

Od 365 kandidata koje je AIPAC podržao u izbornom ciklusu 2022. godine, oko 98 posto njih na kraju je pobijedilo na općim izborima.

Uprkos tome što je predsjednik DNC-a Ken Martin obećao „okončati utjecaj crnog novca“ u politici i „vratiti moć narodu“, progresivni glasovi unutar Demokratske stranke to vide drugačije: kao dokaz da vodeći članovi stranke i dalje zavise od finansijskih tokova AIPAC-a, iako većina njihovih vlastitih pristalica zahtijeva reformu finansiranja izbornih kampanja.

Nadia Ahmad, bivša članica DNC-a iz Floride, kaže za TRT World da odbacivanje glasanja za promjene u New Orleansu odražava „proceduralni izbor“ osmišljen kako bi članovima odbora omogućio da izbjegnu individualnu odgovornost.

„To vam govori da razumiju kako je takav stav u neskladu s biračima Demokratske stranke, ali smatraju da to ne mogu javno reći“, dodaje ona.

Ankete pokazuju da birači Demokratske stranke žele da pomoć Izraelu bude uvjetovana poštivanjem ljudskih prava u Gazi, okupiranoj Zapadnoj obali i u brojnim zemljama koje Izrael bombarduje u različitim trenucima.

Ahmad navodi da je nekoliko potencijalnih predsjedničkih kandidata za 2028. godinu već obećalo da će odbiti takva sredstva.

„Ipak, nacionalni komitet je odbio uskladiti se sa stavovima koje već imaju njihovi vlastiti birači“, dodaje ona.

Šire rezolucije protiv „crnog novca“ lako prolaze, ali otpor se javlja čim zahtjevi za reforme dotaknu „odnose koje su vodeće figure godinama gradile“ s velikim donatorima, kaže ona.

Glasanje DNC-a dolazi u trenutku kada “Super PAC-ovi” povezani s American Israel Public Affairs Committee-om – pravni subjekti osnovani posebno za prikupljanje i trošenje novca radi utjecaja na izborne rezultate – ulažu 22 miliona dolara u različite demokratske predizbore u Illinoisu, podržavajući proizraelske kandidate, dok istovremeno napadaju one koji su kritikovali Tel Aviv zbog genocida u Gazi.

Ahmad kaže da Super PAC-ovi povezani s AIPAC-om ponekad nadmaše potrošnju ciljanih kandidata u omjeru deset naprema jedan, preplavljujući medijski prostor oglasima o nepovezanim lokalnim temama.

„Birači nikada ne saznaju da finansiranje dolazi iz mreže usklađene s vanjskopolitičkim interesima“, kaže ona.

Za aktuelne nosioce funkcija poruka je jasna: kritizirajte Izrael i riskirate višemilionsku potrošnju opozicije u sljedećem izbornom ciklusu. Za izazivače, usklađivanje s AIPAC-om otvara pristup milionima dolara, navodi ona.

Ahmad ističe da je takva dinamika postala sve skuplja za AIPAC, jer su civilne žrtve u Gazi, Libanu i Iranu učinile bezuvjetno svrstavanje uz Izrael politički toksičnim u demokratskim predizborima.

Duboke veze s mrežama velikih donatora

Matthew Grocholske, predsjednik Progresivnog krila Demokratske stranke Floride, kaže za TRT World da je AIPAC potrošio milione dolara kako bi ušutkao opoziciju „beskrajnim ratovima i genocidu“.

„Koriste različite paravanske organizacije za finansiranje televizijskih oglasa, terenskih kampanja i promotivnih materijala kako bi onemogućili propalestinskim kandidatima da prenesu svoju poruku“, kaže on.

Ukazujući na rekordnu kampanju blaćenja od 14,5 miliona dolara protiv kongresmena Jamaal Bowman 2024. godine zbog njegovog protivljenja izraelskom genocidu u Gazi, Grocholske ističe da ogromna potrošnja pokazuje nesrazmjernu moć koju ova proizraelska lobistička grupa ima u američkoj politici.

„Uprkos tome što se većina Amerikanaca protivi ovakvom trošenju ‘crnog novca’, AIPAC i dalje utječe na politiku bez suočavanja s osudom“, kaže on.

Doug Rossinow, profesor historije i istraživač američkog cionizma, povezuje sklonost Demokratske stranke prema AIPAC-ovom novcu sa strukturnim okolnostima koje sežu decenijama unazad.

Od 1980-ih, bogati jevrejski donatori snažno posvećeni Izraelu činili su „gotovo jedinu imućnu grupu u američkoj politici posvećenu Demokratskoj stranci“, kaže on.

„Zbog toga je njihova cionistička perspektiva postala stranačka ortodoksija“, dodaje.

Online prikupljanje sredstava od malih donatora – koje je uspješno koristio senator Bernie Sanders 2016. godine – predstavlja potencijalnu alternativu progresivnim kandidatima da zaobiđu utjecaj lobističkih grupa poput AIPAC-a.

Međutim, sadašnje rukovodstvo DNC-a želi zadržati podršku i velikih i malih donatora, navodi on.

Ukorijenjeni stranački moćnici poput Chuck Schumer, James Clyburn i Nancy Pelosi i dalje održavaju decenijama stare veze s tim mrežama velikih donatora.

„Odlučni su ograničiti promjene koje zagovaraju mlađi progresivci, koji su ogorčeni Izraelom i vide finansijsku alternativu velikim donatorima“, zaključuje Rossinow.

Mirvette Judeh, predsjednica Arapsko-američke grupe Demokratske stranke Kalifornije, kaže da se pristup rukovodstva DNC-a zasniva na hladnom političkom pragmatizmu, nadograđenom na ukorijenjene vanjskopolitičke norme.

„Stvarnost našeg političkog sistema je takva da su prikupljanje sredstava i izbjegavanje dobro finansiranih izazivača na unutarstranačkim izborima često od presudne važnosti“, kaže ona za TRT World.

„Značajni finansijski resursi“ AIPAC-a i uspostavljena politička infrastruktura čine odstupanje od njegovih preferiranih stavova „neposrednom izbornom odgovornošću“.

Osim novca, proizraelski narativi u američkoj politici postali su „duboko ukorijenjeni“, što reformu unutar stranke čini politički rizičnom.

Judeh ističe da su svi ovi faktori oblikovali stranku koja načelno zagovara univerzalna ljudska prava, ali ih primjenjuje selektivno.

„Demokratska stranka i naša vlada postavljaju uvjete kada su u pitanju ljudska prava kada je riječ o Palestini i bilo kojoj arapskoj ili muslimanskoj zemlji koja se percipira kao prijetnja Izraelu“, kaže ona.

Prema riječima Nadia Ahmad, bivše članice DNC-a, vodeći demokrati više ne zauzimaju principijelne stavove.

Umjesto toga, donose odluke vođene upravljanjem rizikom u okruženju u kojem su negativne posljedice djelovanja jasnije od mogućih koristi.

„Djeluju unutar institucionalnih odnosa građenih decenijama s kolegama, savjetnicima i infrastrukturom saveznih stranačkih organizacija“, kaže ona.

„Udaljavanje od tih odnosa zahtijeva ponovno pregovaranje profesionalnih mreža koje su ljudi gradili tokom cijelih svojih karijera.“