Dok ove sedmice u Beču počinje Eurosong 2026, takmičenje se ponovo suočava s političkim kontroverzama oko učešća Izraela, s protestima, pozivima na bojkot i kritikama medijskih radnika koji se šire širom Evrope.

Sedamdeseti Eurosong održava se u bečkoj Wiener Stadthalle, a polufinala su zakazana za 12. i 14. maj, a veliko finale 16. maja. Austrija je domaćin takmičenja nakon što je pjevačica JJ pobijedila 2025. s pjesmom "Wasted Love".

Ali osim muzike, debata o učešću Izraela ponovo je postala odlučujuće pitanje oko događaja.

Za Claudija Cicconea, predstavnika italijanskog sindikata Unione Sindacale di Base u državnoj televiziji RAI, Eurosong je sve više postao platforma na kojoj se politika i zabava prepliću.

"Eurosong bi trebao biti trenutak kulturnog jedinstva, mira, kultura koje razgovaraju jedna s drugom. Ali kada se delegacija poput izraelske dovede tamo da svijetu predstavi dobro lice svoje vlade, to se ne bi trebalo tolerisati", rekao je Ciccone za Anadolu.

Učešće Izraela dolazi u trenutku kada kritike zbog rata u Gazi nastavljaju rasti širom Evrope, a aktivisti i neke javne ličnosti dovode u pitanje njegovo učešće kada Rusija ostaje isključena zbog rata u Ukrajini.

"Ako je Eurosong isključio Rusiju zbog onoga što se dogodilo u Ukrajini, zašto nisu isključili Izrael zbog onoga što je učinio u Palestini, Gazi, Libanu, Siriji? Dakle, mislim da je to politički", rekao je Ciccone.

Eurosong više nije samo muzika

Eurosong je prvobitno zamišljen kao kulturni projekat s ciljem okupljanja evropskih zemalja nakon Drugog svjetskog rata. Ali Ciccone tvrdi da geopolitički interesi sada mnogo otvorenije oblikuju takmičenje.

"Eurosong je trebao biti festivalski trenutak u kojem se različite kulture susreću, ali je postala i dio političkog plana. Eurosong više nije samo muzika. On je politika."

U središtu kritike je ono što aktivisti opisuju kao "cionističko pranje", korištenje kulturnih događaja za ublažavanje ili normalizaciju percepcije izraelske politike.

"Mi to nazivamo 'cionističkim pranjem', ono što rade svake godine na Eurosongu", rekao je Ciccone.

"Predstavljaju se s čistim licem. Predstavljaju se dobrom pjesmom. Predstavljaju se muzikom, plesom."

Prema Cicconeu, prisustvo Izraela na Euroosngu također služi široj simboličnoj svrsi jačanjem njegovog mjesta unutar evropskog kulturnog identiteta.

"Da bi se kod ljudi koji gledaju Eurosong održao osjećaj da je Izrael više evropski od drugih zemalja, ljudi se povezuju s cionističkim politikama."

Također je doveo u pitanje političku i finansijsku dinamiku koja stoji iza kontinuiranog učešća Izraela.

"Pravo pitanje je da li je to više ekonomski ili politički dogovor, i koji novac stoji iza ovoga?"

"Znamo, i to je dokazano, da Izrael ulaže mnogo novca u propagandu putem plaćenih influencera i ulaganjem u kulturnu propagandu", dodao je.

Pritisak unutar italijanskog emitera

Debata je stigla i unutar samog RAI-a, gdje su neki radnici i novinari vršili pritisak da Italija preispita svoju ulogu u takmičenju.

Italija je jedna od "Velikih pet" zemalja Eurosonga uz Francusku, Njemačku, Španiju i Veliku Britaniju, čiji emiteri daju najveće finansijske doprinose i automatski se kvalifikuju za finale.

Ciccone je rekao da neki u RAI-u vjeruju da je Italija trebala slijediti zemlje koje su javno kritikovale učešće Izraela.

"Kada je Izrael potvrdio učešće na Eurosongu, razmišljali smo na neki način da bismo trebali slijediti primjer drugih zemalja i povući se iz ovog takmičenja kao što su to učinile Španija ili Irska."

"Španija, kao i Italija, dio je Velike petorke, tako da je vrlo snažan signal ako bi se dvije od Velike petorke koje su uložile novac u ovo takmičenje povukle."

Pored Irske i Španije, Island, Holandija i Slovenija također bojkotuju događaj.

Iako je RAI na kraju odlučio nastaviti učešće, Ciccone je rekao da protivljenje među medijskim radnicima nastavlja rasti.

Peticija koju je pokrenuo USB-RAI dobila je podršku novinara, kulturnih radnika i umjetnika, odražavajući širu frustraciju među dijelovima industrije zabave zbog onoga što oni vide kao dvostruke standarde unutar evropskih kulturnih institucija.

Kako se sedmica Eurosonga odvija u Beču, očekuje se da će se demonstracije i kampanje bojkota nastaviti oko događaja, naglašavajući kako je takmičenje sve više postalo bojno polje za šire političke debate.