Međunarodno istraživanje o učenju i poučavanju (Teaching and Learning International Survey - TALIS) najveće je međunarodno istraživanje u obrazovanju, a provodi ga Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). Rezultati istraživanja za 2024. godinu predstavljeni su nedavno u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje (NCVVO).
U istraživanju su sudjelovali obrazovni sustavi iz 53 države, no u obradi su uključene njih 49 pošto neke nisu ispunile određene kriterije. U Hrvatskoj je u istraživanju sudjelovalo 6660 učitelja i nastavnika te 439 ravnatelja iz 296 osnovnih i 200 srednjih škola.
Istraživanje je pokazalo da u Hrvatskoj učitelji od 5. do 8. razreda rade u prosjeku 43,5 sati tjedno, a srednjoškolski nastavnici 40,4 sata, što je više od prosjeka u Europskoj uniji (39 sati) i OECD-u (41 sat).
Osnovnoškolski učitelji u Hrvatskoj najviše vremena provode u izvođenju nastave – oko 22,5 sata tjedno, a srednjoškolski nastavnici oko 20,5 sati. Ostalo vrijeme utroše u pripremu nastave, ocjenjivanje, administrativne poslove, suradnju s kolegama te razgovor s roditeljima.
U obrazovnom sustavu više je žena, raste udio učitelja starijih od 50 godina
Hrvatska je na petom mjestu po zastupljenosti žena u učiteljskoj profesiji, nakon Litve, Latvije, Estonije i Slovačke, a ravnatelj NCVVO-a Vinko Filipović kaže da je taj trend već desetljećima aktualan u Hrvatskoj.
U osnovnim školama od 5. do 8. razreda 79,4 posto su učiteljice, a među srednjoškolskim nastavnicima ima 69,1 posto žena.
U odnosu na istraživanje 2018., udio učitelja starijih od 50 godina porastao je u 14 zemalja sudionica, dok se smanjio samo u trima zemljama - Austriji, Južnoj Koreji i Sloveniji.
Prosječna dob učitelja u osnovnim školama iznosi 43,6 godina, dok su nastavnici u srednjim školama u prosjeku stari 46 godina, što je za godinu i pol više nego 2018. godine.
Oko polovice hrvatskih učitelja prethodno je radila izvan obrazovnog sustava, dok je 3,5 posto njih promijenilo karijeru i poučavanje im je drugi profesionalni izbor, no upravo su oni najzadovoljniji svojim poslom, naglašava Filipović.
Hrvatske škole među najhomogenijima u Europi
Hrvatske su škole i razredi među najhomogenijima u Europi, s manjim udjelom učenika migrantskog podrijetla, manjinskog identiteta ili nižeg socioekonomskog statusa u odnosu na međunarodni prosjek.
Filipović napominje da u TALIS istraživanju 2018. nije uopće bilo učenika migrantskog podrijetla, a sad ih ima 1,4 posto. Prosjek Europske unije je 26,2 posto.
U posljednjih deset godina znatno je porastao udio učenika s posebnim obrazovnim potrebama te učenika izbjeglica. Više od 23 posto osnovnih i 30 posto srednjih škola ima više od 10 posto učenika s posebnim potrebama, dok se najmanje 1 posto učenika izbjeglica bilježi u 33,7 posto osnovnih i 43,3 posto srednjih škola.
Takvo je povećanje uočeno u mnogim zemljama sudionicama TALIS-a, posebice u zemljama istočne i srednje Europe.
Četvrtina učitelja u hrvatskim školama navodi da u razredu imaju više od 10 posto učenika s problemima u ponašanju te učenika s posebnim obrazovnim potrebama.
Ostali izazovi u razredima, poput lošijeg školskog uspjeha, darovitosti, jezičnih poteškoća ili socioekonomskih prepreka, prisutni su u manjem opsegu nego u drugim zemljama.
Mladi i manje iskusni učitelji u osnovnim školama češće rade u razredima s većim udjelom učenika s posebnim potrebama, problemima u ponašanju i lošijim školskim uspjehom u odnosu na starije kolege. Slično vrijedi i za srednje škole, gdje nastavnici mlađi od 30 godina i s manje od pet godina iskustva češće rade u zahtjevnijim razredima, dok nastavnici u prosjeku češće poučavaju darovite učenike od svojih kolegica.
Nadalje, Filipović ističe kako između hrvatskih učitelja i nastavnika postoje određene razlike kada je riječ o osjećaju pripremljenosti za poučavanje. Učitelji u osnovnim školama nešto su bolje ocijenili svoju pripremljenost u području opće pedagogije, dok nastavnici u srednjim školama bolje stoje kada je riječ o poučavanju u multikulturnom ili složenijem okruženju.
Također, nastavnici u srednjim školama pokazuju veću sigurnost u uporabi digitalnih resursa i alata u nastavi te u pružanju potpore socio-emocionalnom razvoju učenika. Unatoč razlikama, ukupni trendovi u pripremljenosti hrvatskih učitelja i nastavnika ocjenjuju se zadovoljavajućima, zaključio je.
Nasilje u školama manje nego u drugim zemljama
Što se tiče strategija poučavanja, hrvatski učitelji i nastavnici najčešće koriste objašnjavanje ciljeva učenja (96 posto), povezivanje novog gradiva s prethodnim znanjem (94 posto) te postavljanje jasnih ciljeva sata (84 posto). Međutim, u manjoj se mjeri nego međunarodni prosjeci oslanjaju na strategije održavanja discipline u razredu.
U usporedbi s drugim zemljama, u Hrvatskoj su problemi s razrednom disciplinom rjeđi, a nasilje u školama znatno manje učestalo. Tek oko 4 posto učitelja radi u školama u kojima je nasilje među učenicima izraženo, dok je u nordijskim zemljama taj udio veći od 40 posto.
Većina hrvatskih učitelja i nastavnika izvještava o dobrim odnosima s učenicima, iako manji broj smatra da ih učenici doista cijene. Pritom više srednjoškolskih nastavnika ima osjećaj da uživa poštovanje svojih učenika nego osnovnoškolski učitelji.
Porast namjere napuštanja profesije među mladim učiteljima
Učitelji i nastavnici u Hrvatskoj izvještavaju o relativno visokoj razini autonomije u radu, ali i o zabrinjavajućim trendovima vezanima uz zadovoljstvo profesijom i planove za njezino napuštanje.
Ravnatelji pritom navode da su učitelji najviše uključeni u odabir nastavnih materijala te u donošenje odluka o uporabi digitalnih resursa u nastavi. Statistički značajne razlike između razina obrazovanja bilježe se samo u odlučivanju o zapošljavanju i imenovanju nastavnika, u čemu češće sudjeluju srednjoškolski nastavnici.
Iako većina učitelja i nastavnika smatra da se profesionalno mogu razvijati kad god je to moguće, Hrvatska se ipak nalazi u skupini zemalja u kojima učitelji imaju najmanji osjećaj da mogu utjecati na obrazovnu politiku.
Broj mladih učitelja mlađih od 30 godina koji planiraju odlazak porastao je za čak 13,2 posto u odnosu na 2018. godinu. Glavni razlozi koji potiču odlazak iz profesije uključuju osjećaj prevelike odgovornosti za uspjeh učenika, pritiske roditelja, česte promjene kurikula te zahtjeve lokalnih i državnih vlasti.
