Afrika je postala jedno od najvažnijih strateških područja na svijetu – ne samo zbog svog ekonomskog potencijala, već i zato što se nalazi na raskrsnici globalnih trgovačkih ruta, migracijskih tokova, borbe protiv terorizma te nadmetanja oko infrastrukture i povezanosti.

U takvom okruženju, stari okviri koji vanjski angažman svode na „pomoć“ ili „investicije“ propuštaju suštinsko pitanje: kakvo partnerstvo zaista jača institucije, proširuje javne usluge i pomaže društvima da izdrže dugotrajne sigurnosne prijetnje?

Somalija nudi jasan odgovor. Tokom protekle decenije, Turkiye je pokazala prepoznatljiv pristup koji objedinjuje razvoj, diplomatiju i sigurnosnu saradnju u koherentnu strategiju.

U svijetu u kojem se međunarodna pravila sve više dovode u pitanje, a mnogi vanjski akteri krhke države posmatraju kao prostor za transakcijske interese, Ankara je krenula drugačijim putem: kroz kontinuirani angažman na terenu usmjeren na jačanje državnih kapaciteta, učvršćivanje povjerenja i nade kroz pružanje usluga te podršku Somalijcima u izgradnji institucionalnih temelja dugoročne stabilnosti.

Taj model zaslužuje pažnju kao praktičan nacrt kako jedna rastuća globalna sila može doprinijeti miru, institucionalnoj otpornosti i regionalnoj stabilnosti u multipolarnom poretku.

Zašto je Somalija važna

Afrika danas nije samo poprište nadmetanja; ona je kontinent koji ima vlastitu inicijativu i sposobnost djelovanja. Vlade širom regije diverzifikuju partnerstva, tražeći pouzdane saveznike koji mogu isporučiti opipljive rezultate.

Na Afričkom rogu, gdje sigurnosne prijetnje i ekonomske prilike koegzistiraju, potražnja za kredibilnim partnerstvima posebno je izražena.

Somalija se nalazi u središtu te strateške geografije. Njen geostrateški značaj usko je povezan s položajem na Afričkom rogu, uz obalu Adenskog zaljeva i Indijskog okeana, u blizini jednog od najprometnijih svjetskih pomorskih koridora.

Zemlja se nalazi neposredno uz moreuz Bab el-Mandeb, ključnu pomorsku tačku koja povezuje Crveno more s Arapskim morem i predstavlja kapiju prema trgovačkoj ruti Sueckog kanala.

Somalija se suočila s dugotrajnim sukobima, institucionalnom krhkošću i ekstremističkim prijetnjama – što je utjecalo na pomorsku sigurnost, kontinuitet trgovine i širu regionalnu ravnotežu.

Ipak, riječ je o državi s jasnim nacionalnim aspiracijama: funkcionalne institucije, unaprijeđene javne usluge i sigurnosna arhitektura sposobna da štiti građane i omogući ekonomski život.

Angažman Turkiye direktno je usklađen s tim prioritetima. Umjesto da Somaliji pristupi kao pitanju jednog sektora, Turkiye djeluje paralelno u više oblasti – upravo zato što su izazovi s kojima se zemlja suočava međusobno povezani.

U složenom okruženju, sigurnost se ne proizvodi samo silom.

Ona se dodatno učvršćuje kada građani imaju pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, komunalnim uslugama i osnovnoj infrastrukturi – te kada se država ne doživljava kao apstraktni autoritet, već kao pouzdan pružalac javnih dobara.

Strategija Turkiye prema Somaliji odražava tu stvarnost.

Ove mjere ne odgovaraju samo na hitne potrebe. One doprinose dubljem cilju: jačanju državnih kapaciteta kroz kontinuirano pružanje usluga i vidljivu funkcionalnost institucija.

Prisustvo, partnerstvo i isporuka rezultata

Angažman Turkiye u Somaliji definiran je i samim pristupom. Za razliku od modela koji se u velikoj mjeri oslanjaju na upravljanje na daljinu, Turkiye održava snažno diplomatsko prisustvo na terenu i direktno partnerstvo sa somalijskim institucijama.

U Mogadišu ima značajno diplomatsko prisustvo, što omogućava koordinaciju u oblastima razvoja, sigurnosti i institucionalne saradnje.

Ta operativna blizina vidljiva je na konkretan način. Bolnica za obuku i istraživanje Somalija–Turkiye u Mogadišu organizirana je kao zajednička ustanova, koja integriše somalijsko medicinsko osoblje i prenosi upravljačke kapacitete, umjesto da funkcioniše kao izdvojeni, izolirani projekat pomoći.

Tokom humanitarne krize 2011. godine, Turski crveni polumjesec i Uprava za upravljanje katastrofama i vanrednim situacijama (AFAD) mobilizirali su se kroz već uspostavljene logističke i institucionalne mreže, pokazujući kako prisustvo na terenu omogućava brzu reakciju i jača povjerenje javnosti.

U oblasti obrazovanja Turska fondacija Maarif kroz strukturirane školske programe, zajedno sa stipendijskim mogućnostima u Turkiye, doprinosi dugoročnom razvoju ljudskog kapitala. Somalijski diplomanti turskih univerziteta sve više čine novu profesionalnu generaciju čije je transnacionalno iskustvo strateški važno za buduće upravljanje i institucionalnu dubinu Somalije.

Istovremeno, Turkiye je ove napore dopunila izgradnjom kapaciteta u sigurnosnom sektoru. Kroz infrastrukturu za obuku u Mogadišu, Turkiye radi na profesionalizaciji somalijskih sigurnosnih snaga i podržava razvoj nacionalne sigurnosne arhitekture. Obuka somalijskih snaga, komandnih brigada i specijalnih policijskih jedinica provodi se unutar somalijskih komandnih struktura, s fokusom na profesionalizaciju i institucionalnu koherentnost.

Obnova i kontinuirano održavanje direktnih avionskih linija između Mogadiša i Istanbula od nacionalnog avioprijevoznika Turkish Airlines ponovo su povezali Somaliju s globalnim tržištima i humanitarnim lancima snabdijevanja u periodu relativne izolacije.

Saradnja u upravljanju lukom i aerodromom u Mogadišu doprinijela je operativnom kontinuitetu, ali i jačanju okvira javnih prihoda Somalije.

U novije vrijeme, bilateralna saradnja proširena je i na aktivnosti istraživanja energetskih resursa na moru, koje se provode u koordinaciji sa somalijskim vlastima i unutar međunarodno priznate pomorske jurisdikcije Somalije. Upotreba turskih seizmičkih istraživačkih i bušačkih brodova odražava tehničko partnerstvo usmjereno na procjenu potencijalnih ugljikovodičnih resursa pod suverenitetom Somalije.

Iako je riječ o dugoročnom i kapitalno zahtjevnom procesu, ovakva saradnja može doprinijeti jačanju fiskalnih kapaciteta, unapređenju institucionalnog nadzora u pomorskom domenu i većoj ekonomskoj samoodrživosti.

Sagledano u cjelini, pristup Turkiye odražava jedno važno načelo koje se često zanemaruje u krhkim okruženjima: stabilnost se ne postiže povremenim intervencijama, već trajnim partnerstvom koje jača suverenitet, osnažuje institucionalne kapacitete i podržava razvojne pravce utemeljene na nacionalnim prioritetima.

Liderska diplomatija: Ankarska deklaracija

Doprinos Turkiye u regiji nije ograničen samo na razvoj i sigurnosnu saradnju. Ankara je pokazala i diplomatsko liderstvo u upravljanju regionalnim tenzijama.

Proces iz 2024. godine, poznat kao „Ankarski proces“, pokrenut u trenutku kada su rasle tenzije između Somalije i Etiopije, naglasio je sposobnost Turkiye da olakša dijalog i smanji rizik od destabilizirajuće eskalacije.

Susreti na visokom nivou između predsjednika Recep Tayyip Erdogan, predsjednika Somalije Hassan Sheikh Mohamud i premijera Etiopije Abiy Ahmed, uz kontinuirane kontakte ministara vanjskih poslova i visokih sigurnosnih zvaničnika, uspostavili su strukturirani kanal komunikacije u trenutku kada je retorika prijetila daljnjom eskalacijom.

Dijalog je rezultirao Ankarskom deklaracijom, koja je okarakterisana kao „historijsko pomirenje“ između Somalije i Etiopije.

Ovo je značajno jer je regionalna stabilnost nerazdvojiva od unutrašnje putanje Somalije. Države koje se suočavaju s institucionalnim ograničenjima ne konsolidiraju se u izolaciji; one jačaju unutar regionalnog okruženja koje može ili pojačati pritiske ili podržati oporavak.

Diplomatski angažman Turkiye – podržan kontinuiranim kontaktima na visokom nivou – pokazuje da pristup Ankare nije samo operativan, već i strateški: on kombinuje izgradnju institucija na terenu s aktivnom diplomatijom usmjerenom na stabilnije regionalno okruženje.

Somalija je jedan od najjasnijih primjera kako izgleda kredibilno partnerstvo u savremenom međunarodnom sistemu.

Angažman Turkiye pokazuje da trajna stabilizacija u osjetljivom kontekstu zavisi od integriranog usklađivanja pružanja javnih usluga, institucionalne podrške, izgradnje sigurnosnih kapaciteta i diplomatske facilitacije unutar koherentnog strateškog okvira. Upravo ta kombinacija čini angažman Turkiye u Somaliji istinski integriranim.

U svijetu u kojem je globalna pažnja fragmentirana, a mnogi vanjski akteri krhke države posmatraju kao instrumente nadmetanja, primjer Somalije ukazuje na vrijednost alternativnog pristupa – partnerstva koje jača suverenitet umjesto da ga slabi; angažmana koji gradi kapacitete umjesto zavisnosti; te diplomatije koja stabilnost traži kroz dijalog, a ne kroz eskalaciju.

Turski model u Somaliji nije samo studija slučaja.

On predstavlja stratešku lekciju o tome kako se stabilnost može graditi – strpljivo, praktično i uz poštovanje nacionalne autonomije – u multipolarnom svijetu.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.