Pregled 2025: Godina koja je počela u Turkiye bez terorizma

11. jula, kada je u Sulaimanjiji na sjeveru Iraka raznovrsno oružje koje su položili teroristi PKK-a izgorjelo tokom ceremonije, to je označilo prekretnicu u višedecenijskoj borbi Turkiye protiv pošasti terorizma.

Više od 40 godina obećanje „Turkiye bez terorizma“ lebdi između težnje i neizvjesnosti.

To obećanje je odlučno prešlo iz sfere želja u sferu stvarnosti – oblikovano voljom da se razmontira konflikt koji je više od četiri decenije definisao sigurnosnu agendu zemlje.

Turkiye bez terorizma nije jedinstven događaj niti simbolični prekid vatre, već kumulativni rezultat vojne transformacije, političke odlučnosti, regionalnih previranja i promjena globalnih saveza.

Predsjednik Parlamenta Turkiye Numan Kurtulmus stavlja pitanje u perspektivu:

„Znamo da su sada vrata potpuno otvorena za proces koji će osigurati da se u Turkiye više ne prolijeva krv, da ljudi više neće živjeti u strahu i da će prevladati mir“, kaže Kurtulmus za TRT World.

„Ovaj put ćemo uspjeti. Ovaj put će prevladati mir. Ovaj put će prevladati blagostanje. Ovaj put će prevladati bratstvo.“

Ponavljanje je bilo namjerno. U turskom kolektivnom sjećanju neuspjeli mirovni pokušaji ostavili su ožiljke, i Kurtulmus je nastojao ukloniti dvosmislenost, signalizirajući da je država opredijeljena da jednom za svagda okonča borbu protiv terora.

Cijena terorizma

Tokom četiri decenije, zemlja je izdržala dugotrajnu kampanju nasilja koju je provodio PKK – organizacija koju Turkiye, Sjedinjene Države i Evropska unija zvanično smatraju terorističkom.

Ova produžena kampanja nanijela je duboku ljudsku cijenu, odnoseći živote više od 40.000 ljudi, među kojima su žene, djeca, pa i dojenčad.

Osim zastrašujućeg gubitka života, aktivnosti PKK-a ostavile su duboke društvene i demografske ožiljke, posebno u jugoistočnim regionima Turkiye.

Godinama su uporna nesigurnost i strah primoravali bezbrojne civile da napuste svoje domove, sela i sredstva za život, seleći se u veće gradove u potrazi za sigurnošću i stabilnošću.

Cijela ruralna naselja bila su ispraznjena, tradicionalni načini života poremećeni, a generacije su odrastale udaljene od svojih zavičaja. Uticaj nije bio samo fizički, već i psihološki, preoblikujući porodične strukture, lokalne ekonomije i društvenu koheziju.

Predsjednik Turkiye Recep Tayyip Erdogan izjavio je da je separatistički PKK terorizam od 1984. godine nametnuo procijenjeni ekonomski teret od gotovo dva biliona dolara Turkiye – što odražava ogromne izgubljene mogućnosti zbog poremećenog rasta, propuštenih investicija i odgođenog regionalnog razvoja.

Danas se, međutim, pojavljuje znatno drugačija slika. Kako se sigurnosni uslovi poboljšavaju i stabilnost ukorjenjuje, odvija se tihi, ali značajan preokret.

Porodice se sada vraćaju u zabačena sela i ruralne oblasti, obnavljaju domove, oživljavaju poljoprivredu i ponovo se povezuju sa zemljom koju su morali napustiti.

Ovaj povratak nije samo demografska promjena; to je snažan pokazatelj obnove povjerenja, sigurnosti i nade.

Stručnjaci kažu da to odražava širu transformaciju, u kojoj zajednice dugo određivane konfliktom počinju povratiti normalnost, dostojanstvo i osjećaj budućnosti u okruženju koje više nije zasjenjeno nasiljem.

Kako se raspala teroristička grupa PKK

27. februara, vođa PKK-a Abdullah Ocalan pozvao je organizaciju na razoružanje, pokrećući proces demilitarizacije.

Turske vlasti reagovale su oprezno, svjesne prethodnih lažnih uzdizanja nade. Ipak, ovaj put odgovor je bio drugačiji: poziv je uklopljen u širu državnu strategiju koja teži konačnom rješenju.

Strategija je dostigla simbolični vrhunac kada su teroristi PKK-a položili oružje na javnoj ceremoniji demobilizacije. Slika je duboko odjeknula unutar Turkiye. Bila je skromna po obimu, ali ogromna po značenju – vizualna potvrda da se sukob više ne reproducira.

Razoružanje, međutim, ima korijene u sustavnoj vojnoj kampanji protiv PKK-a – operacije poput Štit Eufrata (Euphrates Shield), Maslinova grana (Olive Branch) i Izvor mira (Peace Spring) pokrenute su kao strateška potreba za neutralizaciju prijetnji koje su dolazile od sirijskog ogranka PKK-a, PYD/YPG-a.

Pad režima Assada u Siriji pokazao se kao posljednji čavao u lijes.

„Period Turkiye bez terorizma treba posmatrati u kontekstu pada režima Assada u Siriji“, kaže profesorica Ozden Zeynep Oktav s Univerziteta Medeniyet u Istanbulu.

Ona takođe ističe sociološki kolaps PKK-a unutar Turkiye.

„PKK je izgubio i sociološku i vojnu osnovu unutar zemlje – posebno nakon što je predsjednik Trump odlučio smanjiti inostrana izdvajanja, uključujući i na Bliskom istoku”, objašnjava Oktav za TRT World.

„Ta odluka oslabjela je vanjsko okruženje u kojem je organizacija opstajala.“

Profesorica Oktav također ukazuje na događaje od 10. marta, kada je nova sirijska vlada pod vodstvom predsjednika Ahmeda al-Sharaa odlučila integrisati pripadnike SDF‑a predvođene YPG‑om u sirijsku sigurnosnu strukturu.

Možda najneočekivanije, Evropa se pomjerila.

Oktav ističe da su rat u Ukrajini, u kombinaciji s ekonomskom stagnacijom i sigurnosnim zabrinutostima, približili države članice EU Ankari.

„Zapadne zemlje – posebno članice EU – podržale su Turkiye u njenoj borbi protiv terorizma“, kaže ona, „jer su pogoršani ekonomski uslovi i ratno okruženje natjerali te zemlje na preispitivanje prioriteta.“

Osim toga, turska vojska odigrala je ključnu ulogu u procesu, napominje Oktav, dodajući da su precizno ratovanje, nadmoć u obavještajnim podacima i odvraćanje trajno promijenili ravnotežu.

Šira slika

„Izrael je, u velikoj mjeri, izgubio zbog svojih zločina u Gazi“, navodi Oktav, aludirajući na zamah globalnog mišljenja protiv izraelske politike nad Palestincima.

„Kao rezultat toga, i teroristička grupa PKK i Izrael pokazali su se kao stvarni gubitnici ovog perioda.“

Ako su vojni pritisak i regionalna preorijentacija stvorili uslove, odlučujuće bojište preselilo se u Ankaru.

Teroristi PKK-a, pripremajući se za razoružanje, nisu čekali samo sigurnosna jamstva, već i pravnu sigurnost – okvire koji uređuju reintegraciju, odgovornost i konačno raspuštanje naoružanih mreža.

Kurtulmus stavlja parlament u centar historije, predstavljajući proces ne kao ustupak, već kao čin ukorijenjen u demokratsku legitimnost.

„Bratstvo, pravda i demokratija tri su temeljna stuba budućnosti koju gradimo“, kaže on.

Također se poziva na zajednički historijski narativ zemlje.

„Historija Turkiye nije samo historija Turaka. Podjednako je to historija Kurda. Zajedno moramo prihvatiti tu zajedničku prošlost i prenijeti je budućim generacijama.“

Ipak, izazovi ostaju na putu ka trajnom miru.

Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan izjavio je da strpljenje Ankare polako nestaje zbog napora SDF‑a da odgodi proces integracije.

„Samo se nadamo da će stvari ići kroz dijalog, pregovore i mirno. Ne želimo da ponovo bude potrebe za pribjegavanjem vojnim sredstvima. Ali SDF treba razumjeti da strpljenje relevantnih aktera ponestaje“, rekao je Fidan u intervjuu za TRT World.

Sporazum od 10. marta predviđa integraciju elemenata SDF‑a u sirijsku nacionalnu vojsku, čime bi bili eliminisani paralelni naoružani subjekti koji su dugo podsticali nestabilnost.

Za Turkiye, sporazum ostaje ključan. Zvaničnici tvrde da Turkiye bez terorizma ne može koegzistirati s naoružanim nedržavnim akterima ukorijenjenim odmah iza njenih granica. Ujedinjena, suverena Sirija bez terora jednako je važna za sigurnost Turkiye.

Kurtulmus to izričito naglašava.

„Turkiye bez terorizma znači i region bez terorizma“, Kurtulmus kaže za TRT World. „Okončanje terorizma u Turkiye znači okončanje terorizma u Siriji, u Iraku, u Libanu – i donošenje stvarnog mira i sigurnosti u region.“

Dok analitičari fokus stavljaju na geopolitiku, Kurtulmus također govori o ljudskom aspektu svakodnevnog života.

„Na ovim prostorima… nećemo svjedočiti zvuku straha, nećemo čuti oružje, nećemo čuti buku bombi”, kaže on, „već pjesme prijateljstva, melodije solidarnosti i djela bratstva. Jer suština ovih prostora je jedinstvo, zajedništvo i bratstvo.“

Jasno je da je Turkiye ove godine prešla psihološku, političku i stratešku granicu – i po prvi put u decenijama, pravac prema miru izgleda nepresječan.

Međutim, jedna stvar je jasna: 2025. je godina u kojoj se Turkiye pomjerila s upravljanja konfliktom ka njegovom okončanju – a čineći to, redefinisala je i svoj unutrašnji put i svoje mjesto u mijenjajućem se regionu.