Nakon puštanja na slobodu, šejh Sabri je ponovio svoje protivljenje zatvaranju džamije Al-Aksa, naglašavajući da je "nedopustivo ometati molitvu u ovoj džamiji, niti je vjerski dozvoljeno zatvoriti je".

Tim koji brani šejha Sabrija naveo je da je ispitivanje rezultiralo odlukom da bude udaljen iz Starog grada u Jerusalemu, te da je ispitivanje bilo fokusirano na optužbe okupacionih vlasti za „narušavanje javnog reda“ zbog njegovih zahtjeva za otvaranjem džamije Al-Aksa i omogućavanjem ponovne molitve nakon njenog nepravdenog zatvaranja.

Advokati su objasnili da je šejh Sabri podložan stalnim ograničenjima kretanja, uključujući zabranu ulaska u džamiju Al-Aksa više od godinu dana, pored uznemiravanja i javnih prijetnji ubistvom i atentatom.

Ovo se dešava u vrijeme kada je šejh Sabri u svojim izjavama upozorio na opasnu zavjeru koja se kuje protiv džamije Al-Aksa, naglašavajući važnost očuvanja svetosti džamije i prava muslimana da se u njoj mole.

Vrhovno islamsko vijeće osudilo je istragu okupacijskih snaga protiv šejha Sabrija, potvrđujući da ta istraga neće umanjiti njegov ugled ili vrijednost. Odbor je naglasio da šejh Sabri predstavlja "islamski simbol" i da ono čemu je izložen predstavlja "napad na učenjake i vjerske autoritete".

Odbor je pozvao vlade islamskih zemalja da stanu uz šejha Sabrija i rade na zaustavljanju kršenja prava s kojima se on suočava. Također je upozorio na svaku opasnost koja bi mogla ugroziti njegovu sigurnost i zdravlje, smatrajući izraelsku vladu potpuno odgovornom.

S druge strane, tim odbrane naglasio je ozbiljnost podsticanja mržnje i prijetnji protiv šejha Sabrija, ističući njegov simbolički i vjerski položaj i tvrdeći da neće podleći prijetnjama ili pritisku.