„Hronični disidenti“: Zašto sve veća uloga Turkiye u NATO-u uznemirava Izrael?

U posljednje tri godine, Izrael je napao ne samo Palestince u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, već i nekoliko suverenih država Bliskog istoka – od Libana do Sirije, Jemena i nedavno Irana – jačajući svoj imidž kao izazivača nemira u nestabilnom regionu.

Dok je Turkiye, članica NATO-a, dugo nastojala mirnim putem rješavati različite sukobe, od Ukrajine do Gaze i Irana, Izrael je koristio sve moguće prljave trikove kako bi poništio mirne napore Ankare.

„Neprijateljski stav Izraela prema Turkiye posebno se povećao u posljednje dvije godine, šaljući ratoborne poruke Ankari s vojnom konotacijom“, kaže Gokhan Batu, politički analitičar sa sjedištem u Ankari specijaliziran za izraelsku i bliskoistočnu politiku, osvrćući se na eskalaciju tenzija u turbulentnom regionu od 7. oktobra 2023. godine.

Turkiye je jedan od najglasnijih kritičara Izraela otkako je Tel Aviv pokrenuo svoj genocidni rat u Gazi, koji je odnio stotine hiljada života i pretvorio palestinsku enklavu u gomilu ruševina.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu suočava se sa sve većom kritikom širom svijeta, a globalni sud čak je izdao nalog za njegovo hapšenje.

Također se suočava i sa sve većim kritikama i u zemlji, gdje politički lideri, vojni zvaničnici i javnost izražavaju bijes zbog korištenja ratova kao alata za politički opstanak.

Batu ističe da se sve veća antagonija Izraela prema Turkiye mora sagledati u kontekstu nedavnih geopolitičkih promjena.

„Ovo ponašanje (Izraela) može se bolje razumjeti u kontekstu rastuće sposobnosti Turkiye na Bliskom istoku i njenog isticanja kao jedinog aktera sposobnog da balansira Izrael u regionu“, kaže Batu za TRT World.

Razvijajuća odbrambena industrija Turkiye s dokazanom reputacijom – od visokorazvijenih dronova do sve većih pomorskih kapaciteta koje su usvojile i druge države poput Italije – čini vladu tvrdoglavog Netanyahua nervoznom, tvrdi Batu.

Turkiye će ovog ljeta biti domaćin ključnog NATO samita, kada će zapadni savez imati priliku da razmotri rastuće geopolitičke tenzije usred sukoba koji se protežu od istočne Evrope do Bliskog istoka.

Turkiye, koja ima drugu najveću vojsku u NATO-u, nedavno je potpisala odbrambeni sporazum s Velikom Britanijom, što predstavlja još jedan dokaz privlačnosti Ankare u sigurnosnom smislu za njene zapadne saveznike.

Zašto je NATO važan

Izrael nije zadovoljan članstvom Turkiye u NATO-u, koje odvraća Tel Aviv od aktivnog suprotstavljanja sve većem prisustvu Ankare u različitim područjima, od Libije do Somalije i Sirije, kaže Ali Burak Daricili, profesor na Odsjeku za međunarodne odnose Tehničkog univerziteta u Bursi.

Uprkos agresivnim potezima trenutnog, kako ga naziva, „radikalnog teokratskog“ rukovodstva Izraela, Turkiye će nastaviti djelovati kao racionalan politički akter, odgovarajući na provokacije Netanyahuove vlade u različitim regionima „na racionalan način“, kaže Daricili za TRT World.

Dok Turkiye nastoji očuvati teritorijalni integritet Somalije posredujući između Somalije i Etiopije kako bi pomogla u rješavanju nesuglasica između ove dvije istočnoafričke države, Izrael, s druge strane, nastoji destabilizirati region priznavanjem otcjepljene regije Somaliland kao nezavisne države.

Kao i u istočnoj Africi, Turkiye je također uložila velike napore kako bi spriječila i smirila rat u Iranu.

Također u Siriji, dok je Izrael nastavio bombardovati različita područja u kojima su podržavane razne etničke i vjerske grupe poput Druza protiv novog rukovodstva u Damasku, Turkiye je pomogla u transformaciji zemlje u stabilnu nacionalnu državu sa snažnom centralnom vlašću.

„Jasno je da članstvo Turkiye u NATO-u predstavlja veliku prepreku za radikalno rukovodstvo Netanyahua“, kaže Batu. Unatoč propagandnim naporima Izraela protiv Turkiye, cionistička država ne može imati nikakvog utjecaja na članstvo Ankare u zapadnom savezu, dodaje. „To je uzaludan pokušaj.“

Dok je Turkiye doprinosila različitim misijama – od Somalije do Kosova, gdje predvodi mirovnu misiju saveza – proizraelski lobi u SAD-u i njihove pristalice objavljivali su kontroverzne izvještaje u nastojanju da unutar zapadnog saveza stvore percepciju protiv Turkiye.

„Iako Izrael nije zvanični član NATO-a, kritike plasirane kroz prizmu ‘NATO normi’ shvataju se kao pokušaj vanjskog aktera da oblikuje unutrašnje debate unutar organizacije“, kaže Ozgur Korpe, akademik na Nacionalnom univerzitetu odbrane.

„Čini se da određeni (proizraelski) think tankovi pokušavaju redefinisati hijerarhiju kolektivnih prijetnji NATO-a na regionalnom nivou, pri čemu se turski prigovori, postavljeni u okviru vlastitih nacionalnih sigurnosnih prioriteta, namjerno predstavljaju kao ‘unutrašnji nesporazumi saveza’“, kaže Korpe za TRT World.

Pitanje uloge Turkiye, prema njegovim riječima, više je povezano s multipolarnom prirodom globalnog sistema nego s njenim vojnim kapacitetom, ali dodaje da Ankara više nije statični akter koji štiti jugoistočne granice saveza, kao što je bila tokom Hladnog rata.

„Važno je zapamtiti da oni koji dovode u pitanje ulogu Turkiye nisu članice NATO-a i da su zapravo samo mala grupa hroničnih disidenata“, dodaje, misleći na proizraelske glasove.

Uprkos izraelskoj propagandnoj mašineriji, ne samo turska, već i zapadna javnost u različitim državama NATO-a sve više podiže svoj glas protiv genocidnog ponašanja Izraela u Gazi i nedavne nasilne aktivnosti naseljenika širom okupiranih sela i gradova na Zapadnoj obali.

Španija i, u posljednje vrijeme, Italija, dvije države članice NATO-a i EU, oštro su kritikovali izraelske zločine od Gaze do rata u Iranu, kaže Daricili, ističući rastuću nelagodu u zapadnom svijetu zbog nasilnog ponašanja Tel Aviva širom Bliskog istoka.

Analitičari napominju da je transatlantski vojni savez u prošlosti prevazišao mnoge poteškoće i da će se nositi i s destabilizirajućim djelovanjem Izraela, kao i s razlikama sa SAD-om u pogledu odbrambenih izdvajanja.

Uprkos rastućim tenzijama između Washingtona i evropskih prijestolnica, očekuje se da NATO u cjelini odgovori na agresivni stav Izraela i rat u Iranu „racionalno“, prema riječima Daricilija, bivšeg turskog obavještajnog oficira.

„Bez turskog učešća u NATO-u, Evropa ne može imati pravu sigurnosnu arhitekturu. Izrael ne može odlučivati o budućnosti NATO-a.“

Prema turskom akademiku, izraelske ekspanzivne politike širom regiona možda su dostigle svoje granice, jer se zemlja sa devet miliona stanovnika čini iscrpljenom zbog ratova na više frontova, uz iranske razorne napade na različite gradove širom Izraela.

Strateška autonomija

Stručnjaci također skreću pažnju na činjenicu da je tursko rukovodstvo, koje je dobro svjesno antiturske izraelske propagande u SAD-u i drugim područjima, već usvojilo politiku strateške autonomije kako bi osiguralo svoje političke interese u različitim regijama.

Pored članstva u NATO-u, koje Ankari pruža „ključni poluga moći“, najveći resurs Turkiye je njena vlastita nacionalna baza moći te politički i vojni potencijal, koji demonstrira njen utjecaj – od odbrambene industrije do sve većeg dosega u regijama koje se protežu od Sjeverne Afrike do Azerbejdžana i Pakistana, kaže Batu.

Dok proizraelski glasovi u SAD-u i vodeći političari, poput bivšeg premijera Naftalija Bennetta u cionističkoj državi, ulažu sve napore da potkopaju sve veći politički utjecaj Turkiye širom euroazijske geografije – od Istočne Evrope do Bliskog istoka, Kavkaza i Srednje Azije – Ankara nema nikakvih sumnji da nastavi putem koji je odabrala, dodaje on.

„Turkiye će vjerovatno odgovoriti na potencijalnu strategiju Izraela usmjerenu na okruženje i izolaciju daljim produbljivanjem svoje strateške autonomije“, kaže Korpe.

Ankara reaguje proaktivnom vanjskom politikom protiv adversarskog pristupa Izraela i drugih negativnih regionalnih faktora koji bi mogli isključiti Turkiye, dodaje Korpe.

„Turkiye će i dalje koristiti svoj institucionalni položaj unutar NATO-a i svoj geopolitički značaj kao diplomatsku polugu moći kako bi se suprotstavila takvim inicijativama.“