Zašto zapadne mornarice preuzimaju koncept nosača bespilotnih letjelica od turskog TCG Anadolu
Turski ratni brod TCG Anadolu vezan je u luci u sklopu NATO vježbe u Roterdamu u februaru 2026. / AA
Zašto zapadne mornarice preuzimaju koncept nosača bespilotnih letjelica od turskog TCG Anadolu
Turska strategija o pionirskom nosaču bespilotnih letjelica privlači sve veći interes zapadnih mornarica koje traže pristupačnu i svestranu pomorsku zračnu moć.
5 April 2026

U znaku sve većeg utjecaja Turkiye na pomorsku tehnologiju, italijanska mornarica najavila je planove za upotrebu Bayraktar TB3, najsavremenijeg bespilotnog borbenog vazduhoplova (UCAV) kojeg je razvila turska kompanija Baykar.

Na nedavnom parlamentarom zasjedanju, načelnik italijanske mornarice admiral Giuseppe Berutti Bergotto rekao je da će turski UCAV-ovi biti integrisani u vodeći nosač aviona zemlje, ITS Cavour, kroz sporazum o saradnji između turkse kompanije Baykar i italijanskog odbrambenog koncerna Leonardo.

Dizajniran posebno za operacije na kratkoj palubi, poput onih na turskom TCG Anadolu, TB3 će podržavati i nadzorne i oružane misije uz petu generaciju stealth lovaca poput F-35B.

Stručnjaci kažu da je ovaj razvoj više od obične vojne nabavke.

Ovo pokazuje da se koncept nosača UAV-a – koji je prvi put operacionalizovan na turskom amfibijskom brodu za desant TCG Anadolu – sada prihvata i u zapadnim mornaricama koje traže pristupačnu i fleksibilnu pomorsku vazdušnu snagu.

Kako navode, koncept nosača UAV-a koji je pionirski razvila Turkiye privlači sve veće interesovanje iz Italije, Velike Britanije, Španije, Japana i drugih zemalja.

Mesut Hakki Casin, stručnjak za odbranu i profesor međunarodnog prava i bezbjednosti, za TRT World kaže da je TCG Anadolu svestrana platforma izgrađena za izviđanje, obavještavanje, komunikaciju, projekciju snage i brzu vatrenu podršku.

“Anadolu je rekonfigurisan da taktički i strateški djeluje s helikopterima i UCAV-ovima kao svojim primarnim vazdušnim platformama”, kaže Casin.

Djelimično modeliran po britanskom HMS Invincible i učeći iz španskih i italijanskih mediteranskih brodova, brod je ostvario oko 70 posto domaće proizvodnje, pri čemu su većina radara, sistema protivvazdušne odbrane i elektrooptičkih sistema turskog porijekla, navodi on.

Sami Ozturk, penzionisani turski oficir protuzračne odbrane, za TRT World kaže da je TCG Anadolu mnogo više od prostog nosača dronova.

“TCG Anadolu je također amfibijski brod za desant. Posljedično, nudi operativno fleksibilna i isplativa rješenja”, kaže on.

U poređenju s konvencionalnim supernosačima, on funkcioniše kao “taktčki i operativni faktor umnožavanja snage”: manji je, jeftiniji za izgradnju i održavanje te se može proizvoditi u većem broju.

Integracija Bayraktar TB3 na TCG Anadolu ilustruje ovu ekonomsku prednost. Casin ističe tursko inženjersko naslijeđe drona.

“Bayraktar TB3, koji se koristi na TCG Anadolu, izvrstan je primjer softverskih i proizvodnih sposobnosti turskih inženjera”, kaže on.

Opremljen domaćim municijama, TB3 može napadati pomorske i kopnene ciljeve. Njegova jedinična cijena iznosi približno 5 miliona dolara, znatno manje od usporedivih sistema poput izraelskog IAI Heron, koji se prodaje za oko 18 miliona dolara, navodi on.

Istovremeno, TB3 može ostati u vazduhu do 32 sata zahvaljujući naprednoj aerodinamičkoj konstrukciji i snažnom motoru.

Nasuprot tome, američki borbeni avion F/A-18 Hornet trpi otprilike 15.000 dolara troška po satu leta i obično ostaje u vazduhu tek oko dva sata, kaže on.

Za misiju od 32 sata, F/A-18 bi potrošio oko 500.000 dolara na gorivo. TB3 postiže isto s otprilike 5.000 dolara troška za gorivo, primjećuje Casin.

“To čini TB3 jednim od najisplativijih i najsavremenijih naoružanih bespilotnih vazduhoplova na svijetu,” kaže on.

Ozturk se slaže s Casinom po pitanju budžetske privlačnosti turske tehnologije.

Turski UCAV-ovi opremljeni precizno vođenim pametnim municijama, poput MAM-L i MAM-T, mogu obavljati zadatke koji bi inače zahtijevali skupe krstareće rakete ili borbene avione, tvrdi on.

“Dok troškovi operacije nosača aviona dosežu milijarde dolara, operativni i troškovi održavanja broda fokusiranog na UAV/UCAV značajno su niži u poređenju,” kaže Ozturk.

Nosači bespilotnih letjelica: pionirska uloga Turkiye

TCG Anadolu iz Turkiye je stavljen u službu 2023. godine kao prvi svjetski nosač posvećen UCAV-ovima.

Izgrađen u brodogradilištu Sedef u Istanbulu u okviru Projekta višefunkcionalnog amfibijskog desantnog broda, ovaj brod dužine 231 metar i istisnine 27.000 tona može prevoziti bataljonsku silu s vozilima, desantnim čamcima i vazduhoplovima, a može služiti i humanitarnim ciljevima kao bolnički brod.

Predsjednik Recep Tayyip Erdogan opisao ga je kao “prvi ratni brod na svijetu u svojoj oblasti na kojem dronovi mogu sletati i poletati”.

Ozturk pripisuje inženjerske proboje pionirskoj ulozi zemlje u razvoju koncepta nosača UAV-a.

“Jedan od najvažnijih faktora ovdje je da je na TCG Anadolu iskorišteno mnogo domaćih sistema, softvera i opreme”, kaže on.

Ključni napreci uključuju softver i kontrolne mehanizme za slijetanje UAV-ova na kratku, nagnutu palubu, kao i sklopivi dizajn krila TB3 koji maksimalno iskorištava prostor hanga.

“Ovo služi kao primjer inovativnog vodstva turskog inženjerstva”, kaže Ozturk.

Casin ističe i praktičan dokaz turske inventivnosti tokom NATO vježbi.

U izuzetno hladnim, vjetrovitim i nepovoljnim vremenskim uslovima u baltičkom regionu, TB3 je izveo precizne udare kada neki NATO avioni nisu mogli letjeti, kaže on, dodajući da je njemački NATO komandant pohvalio Anadolu za njen doprinos u borbama.

On navodi da su turski napreci u pomorskim tehnologijama privukli pažnju Velike Britanije, Italije, Španije i Japana, te dodaje da bi saradnja Türkiye i Španije uskoro mogla uključiti i turski laki borbeni avion Hurjet koji bi djelovao sa španskih nosača.

Sklopiva krila TB3 i nosivost od 280 kg – što je 130 kg više nego kod TB2 – u kombinaciji s rampom za poletanje broda omogućavaju operacije u stilu nosača aviona s amfibijskog trupa.

Tri operativna centra platforme čine je “idealnim ratnim brodom” za koalicijske misije, pozicionirajući TCG Anadolu kao prestižnu NATO imovinu sposobnu da komanduje zajedničkim operacijama.

Ozturk kaže da se očekuje da će provjerena turska pomorska tehnološka ekspertiza potaknuti dublju zapadnu saradnju.

“Očekuje se povećanje tehničkih saradnji sa zapadnim zemljama u vezi prilagođavanja postojećih amfibijskih brodova za UAV/UCAV operacije,” kaže on.

“Upotreba domaćih i nacionalnih sistema korištenih na TCG Anadolu u mornaricama zapadnih zemalja poboljšaće bilateralne odnose i saradnju u zajedničkom razvoju i transferu tehnologije”, zaključuje on.