Povodom 31. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, putem Vijeća za historiju i promociju očuvanja kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa te Vijeća za pitanja genocida, zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, organiziralo je 10. jula 2026. godine javnu tribinu pod nazivom „Genocid u Srebrenici – međunarodnopravni aspekti, dokazi i kultura sjećanja“.

Tribinu je moderirala predsjednica Vijeća za historiju dr. sc. Zilha Mastalić Košuta, koja je u uvodnom obraćanju podsjetila da je genocid u Srebrenici historijska i međunarodnopravno utvrđena činjenica, potvrđena dugogodišnjim sudskim postupcima, obimnim dokaznim materijalom i pravosnažnim presudama međunarodnih sudova. Istakla je da su međunarodne i domaće pravosudne institucije, kroz hiljade svjedočenja, opsežnu dokumentaciju, forenzičke analize i DNK identifikacije žrtava, izgradile čvrstu i neoborivu dokaznu osnovu na kojoj počivaju pravosnažne presude za genocid u Srebrenici. Naglasila je da je odgovornost akademske zajednice, naučnih institucija i društva u cjelini da ove činjenice čuvaju, naučno istražuju i prenose budućim generacijama, odlučno se suprotstavljajući svakom obliku negiranja genocida, historijskog revizionizma i relativizacije zločina.

Uvodno obraćanje održala je predsjednica Upravnog odbora Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, akademkinja prof. dr. Hasnija Muratagić Tuna, koja je istakla da je tribina organizirana kao doprinos obilježavanju Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i odavanju počasti nevinim žrtvama. Podsjetila je da se sjećanje na genocid danas obilježava širom svijeta, ocijenivši da je Srebrenica ostala simbol poraza civiliziranog svijeta. Naglasila je da je međunarodna zajednica pokazala ozbiljan moralni i politički neuspjeh dopuštajući da se zločini dogode, ne samo u Srebrenici već i širom Bosne i Hercegovine. Prema njenim riječima, upravo su u Srebrenici srušena očekivanja da će međunarodno pravo i principi zaštite ljudskih prava spriječiti zločin, zbog čega Srebrenica ostaje trajni podsjetnik na odgovornost međunarodne zajednice i značaj zaštite univerzalnih vrijednosti.

Prvo stručno izlaganje održao je dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici prof. dr. Enis Omerović na temu „Genocid na području Srebrenice – međunarodnopravna analiza“. Profesor Omerović postavio je pitanje šta Srebrenica danas predstavlja – da li samo mjesto jednog od najtežih zločina u evropskoj historiji nakon Drugog svjetskog rata ili univerzalno upozorenje čovječanstvu. Istakao je da je Srebrenica istovremeno simbol duboke ljudske tragedije i jedna od najznačajnijih prekretnica u razvoju međunarodnog krivičnog prava. Naglasio je da pravo ne može vratiti izgubljene živote, ali može utvrditi činjenice, individualizirati krivičnu odgovornost i sačuvati istinu od zaborava i negiranja. U svom izlaganju govorio je o međunarodnopravnoj definiciji genocida, njegovom historijskom razvoju i sudskoj praksi međunarodnih sudova, s posebnim osvrtom na negiranje genocida. Istakao je da negiranje prati genocid od samog njegovog početka te predstavlja kontinuirani pokušaj prikrivanja i osporavanja utvrđenih činjenica, zbog čega očuvanje sudski potvrđene istine ostaje trajna obaveza nauke, pravosuđa i društva u cjelini.

Drugo izlaganje održao je Amir Ahmić, dugogodišnji oficir za vezu Bosne i Hercegovine s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, na temu „Od prisluškivanih razgovora do presude za genocid – uloga operatera i svjedoka u dokazivanju genocida u Srebrenici“.

Amir Ahmić govorio je o višegodišnjem procesu prikupljanja i korištenja dokaza koji su imali ključnu ulogu u dokazivanju genocida i drugih najtežih međunarodnih zločina pred Haškim tribunalom. Posebno je ukazao na značaj prisluškivanih telefonskih razgovora srpskog političkog rukovodstva u Bosni i Hercegovini iz 1991. i 1992. godine, kao i sistematskog praćenja radiorelejnih komunikacija agresora u periodu od 1992. do 1995. godine. Istakao je da su odbrane optuženih u brojnim postupcima nastojale osporiti autentičnost tih dokaza, ali da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u svim predmetima potvrdio da su oni prikupljeni na zakonit način te da su pravno valjani, autentični, vjerodostojni i relevantni. Posebno je naglasio nemjerljiv doprinos radiooperatera, tehničkog osoblja i brojnih zaštićenih svjedoka koji su svojim svjedočenjima pred Tribunalom doprinijeli tome da prisluškivani razgovori postanu jedan od ključnih dokaza za utvrđivanje postojanja udruženog zločinačkog poduhvata, međunarodnog karaktera sukoba u Bosni i Hercegovini, genocida i drugih zločina protiv čovječnosti.

Nakon izlaganja održana je izuzetno sadržajna i argumentirana rasprava tokom koje su učesnici razmijenili mišljenja.