Muzej palestinskog naroda: Izložba u glavnom gradu SAD-a posvećena očuvanju palestinske historije

Dok su Palestinci u opkoljenoj Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali privukli globalnu pažnju na svoju borbu kroz ogromne lične žrtve, dijaspora je slijedila alternativne puteve – od aktivizma i medijskog angažmana do političkog zagovaranja.

U Washington DC-ju Muzej palestinskog naroda (MPP) koristi umjetnost i kulturu kako bi se suprotstavio dominantnim cionističkim narativima, očuvao historijske istine i osigurao da palestinska priča ostane vidljiva američkoj javnosti.

Muzej predstavlja umjetnička djela umjetnika iz Gaze, a istovremeno nudi širu naraciju o historiji Palestine, izlažući starinski novac, umjetnička djela, ključeve domova koje su zaplijenili izraelski doseljenici i drevnu kartu koja prikazuje historijske palestinske teritorije.

Bshara Nassar, izvršni direktor i osnivač MPP-a, kaže za TRT World da je muzej otvoren 2015. godine kao putujući muzej, predstavljajući palestinsku historiju i kulturu širom SAD-a, prije nego što je pronašao stalni dom u glavnom gradu SAD-a.

„Kada sam došao u Washington DC i posjetio muzeje, spomenike i memorijale, vidio sam da postoji toliko mnogo muzeja koji pričaju druge priče, poput afroameričke priče, priče američkih Indijanaca, Muzeja holokausta, ali nisam pronašao mjesto gdje bih ispričao našu priču kao Palestinaca“, rekao je Nassar za TRT World.

„Željeli smo ispričati priču iz naše perspektive. Želimo se prikazati kao ljudi otpornosti, ljudi koji imaju bogatu kulturu i historiju koja seže hiljadama godina unazad. Mi nismo izmišljeni narod. Također želimo pokazati palestinskim Amerikancima u ovoj zemlji koja su naša postignuća i uspjesi.“

Objašnjava da su se on i drugi osnivači muzeja u početku suočavali s poteškoćama, uključujući finansiranje, političku situaciju i uvjeravanje ljudi da će ideja uspjeti.

„Ali bilo je moguće i na kraju smo uradili odličan posao, otvorili muzej i ugostili hiljade posjetilaca“, kaže Nassar.

Predstavljanje Gaze

Nakon početka izraelskog genocidnog rata u Gazi, MPP je brzo skrenuo pažnju na stvarnost onoga što se dešava u opkoljenoj enklavi.

"Prvo smo se okupili, a zatim smo ispred muzeja pročitali imena djece (koju je ubio Izrael)", rekao je. "Istakli smo umjetnike koji su ubijeni u Gazi. Istakli smo pripovijedanje o njima."

Nassar je naglasio da su djelovali kako bi podigli svijest o trenutnoj situaciji, ali su također istakli historiju i kontekst Gaze.

"Želimo dati kontekst onoga što je Gaza, gdje se nalazi. I to je također važno", dodao je Nassar.

"Ali imali smo slične izložbe i prije, tokom genocida, koje su se fokusirale na sam genocid i ljude koji su ubijeni."

“Biblifikacija” Palestine

U Muzeju je Julia Pitner, direktorica operacija i programa, provela TRT World kroz izložbu o Gazi, koja je predstavila mnoge portrete i fotografije iz Gaze.

Pitner je za TRT World rekla da su od početka genocida u Gazi primili 33 umjetnička djela od 33 umjetnika iz Gaze.

Ali pored izložbe o Gazi, muzej prikazuje bogatu palestinsku historiju, uključujući stare novčanice, umjetnička djela, ključeve kuća koje su ukrali ilegalni izraelski doseljenici i drevnu kartu koja prikazuje palestinsku zemlju prije onoga što Pitner opisuje kao "biblifikaciju Palestine".

„To nikada nije bila zemlja bez ljudi“, kaže Pitner za TRT World, objašnjavajući kako su Britanci i evropski Jevreji u to vrijeme pronalazili načine da manipulišu činjenicom da Palestinci posjeduju manje zemlje nego što su je zapravo imali.

„Dakle, oni (Velika Britanija) počeli su uvoditi porez na imovinu. Ovo je prvi put ikada da se od Palestinaca traži da plate za zemlju koju su obrađivali ili na kojoj su živjeli“, objašnjava ona.

Pitner, koja je bila na okupiranoj Zapadnoj obali dok su se ti događaji odvijali, rekla je da su neki Palestinci bili prisiljeni da prodaju svoju zemlju, ali velika većina je to odbila.

„Postoje i drugi primjeri gdje su vlasnički listovi krivotvoreni, često u Kaliforniji, kako bi se pokazalo da ova porodica, ova jevrejsko-američka porodica, posjeduje ovu imovinu u Sheik Jarrahu, naprimjer“, objašnjava ona.

A zatim imate vojnu konfiskaciju, gdje prosto proglase određeno područje vojnom zonom, što znači da je zatvoreno. Vojska ga zadržava pet do deset godina, a zatim ga prodaju kao državnu zemlju Vladi Izraela, kao da tamo nikada nije bilo ljudi.“

Mnogi oblici otpora tokom decenija

Muzej također ističe simbole koji odražavaju ključnu ulogu palestinskih žena u otporu, kao i različite oblike otpora koje su Palestinci prihvatili tokom ranih godina izraelske okupacije.

Jedan od njih je umjetničko djelo koje su sirijski umjetnici napravili u ime palestinskih žena na Međunarodni dan žena (8. mart), a koje prikazuje palestinsku ženu u tradicionalnoj odjeći, koja nosi ogrlicu s historijskom mapom Palestine i arapskom frazom koja glasi "Pozdrav svakoj ženi koja se bori na njen dan".

Pitner kaže da je ovo umjetničko djelo bilo omaž Leili Khaled, istaknutoj palestinskoj aktivistkinji, ali da također prenosi poruku o velikoj ulozi žena u otporu.

Budući da su muškarci i djeca često bili pritvarani tokom prve Intifade, “ženama... je bilo dozvoljeno mnogo više slobode kretanja i one su bile te koje su počele davati ‘bayane’ (javne izjave) tokom Prve Intifade, kako bi ljudi znali koje će aktivnosti biti tokom sedmice”.

"One su također smišljale pjesme koje su pjevale ispred zatvora kako bi muškarci znali da se vijest proširila", kaže Pitner.

Ostale slike i fotografije prikazivale su događaje između Nakbe i Nakse (poraza Arapa od Izraela u ratu 1967. godine), te odavale počast još jednom obliku otpora koji su Palestinci slijedili u Beit Suhuru, gradu u upravnoj oblasti Betlehema.

"Beit Suhur je pokrenuo nenasilnu akciju otpora... odbili su plaćati poreze kako bi finansirali vlastitu okupaciju", kaže Pitner. "Mubarak Awad je bio neka vrsta vođe tamo. I bio je deportovan."

Misli se na Mubaraka Awada, američko-palestinskog psihologa često nazivanog "palestinskim Gandijem", koji je također bio istaknuta ličnost u Prvoj intifadi organizirajući bojkote, proteste i pokrete za nesaradnju s izraelskim vlastima.

Još jedan predmet koji se izlaže je kamen, koji je bio dio zida na kojem je 12-godišnji Muhammed al-Durrah - čija je slika duboko ukorijenjena u svijesti arapske javnosti - ubijen od izraelskih snaga.

Pitner kaže da se jedan od novinara vratio sljedećeg dana nakon Al-Durrahovog ubistva kako bi uzeo ovaj kamen jer je na njemu bila njegova krv, a time i njegov DNK, što je bilo potrebno kao dokaz njegovog ubistva uz snimak, posebno nakon što su izraelske vlasti počele manipulisati pričom.

Ne samo da "Palestinci moraju dokazati svoje postojanje, oni moraju dokazati i svoju smrt", kaže ona.

Izložba također prikazuje zid fotografija utjecajnih palestinskih ličnosti, uključujući Shireen Abu Akleh, Ghassena Kanafanija, Mahmouda Darwisha, Edwarda Saida i mnoge druge.

Traženje proširenja radi podizanja svijesti

Muzej sada traži donacije i finansijska sredstva za proširenje svog prostora kako bi prikazao više palestinskih umjetničkih djela i primio više posjetilaca.

"Od otvaranja 2019. godine imali smo hiljade posjetilaca. I mnogi, mnogi su nas molili da proširimo muzej", kaže Nassar. "Umjetnici dolaze. I kažu da nam treba više prostora za izlaganje umjetničkih djela."

"Imamo mnogo predmeta i artefakata koje bismo željeli izložiti. Sakupili smo ih mnogo, ali nemamo dovoljno prostora. Dakle, cilj je povećati utjecaj muzeja, povećati njegovu vidljivost i domet.“

Nassar kaže da žele doprijeti do više univerziteta, fakulteta i škola, što bi bilo moguće kroz ovo proširenje.

Također napominje da muzej cijeni svaku podršku i donacije koje pomažu u održavanju i proširenju njegovog rada.

"Voljeli bismo da ljudi podrže muzej, njegovo proširenje i održivost ", poručuje Nassar.