Njemačko-izraelski odnosi: Bliskost u politici, udaljenost u društvu

Njemačke industrijske i tehnološke kompanije, kao i brojne globalne korporacije, nastavljaju svoja ulaganja u Izrael. Istraživački i razvojni centri, korporativne akvizicije, saradnja u odbrambenoj industriji i finansijske obaveze odavno su proširile njemačko-izraelske odnose izvan okvira simbolične historijske odgovornosti. Danas su ovi odnosi poprimili karakter konkretnog i održivog ekonomskog partnerstva zasnovanog na međusobnoj zavisnosti.

Međutim, ova slika sve više odstupa od percepcije njemačke javnosti. Dok vladina retorika i korporativne strategije dosljedno naglašavaju bliske veze s Izraelom, unutar društva se razvija znatno distanciraniji, kritičniji i uslovljeni stav. Ovaj razvoj nije samo apstraktan, već se vrlo konkretno odražava u trenutnim korporativnim odlukama.

Ova rastuća neusklađenost ilustrovana je slučajem američke tehnološke kompanije Nvidia - i odlukom njemačkog industrijskog konglomerata Siemens da dalje proširi saradnju s ovom kompanijom. Nvidia je najavila višemilijardna ulaganja u Izrael, uključujući izgradnju lokacije s približno 10.000 zaposlenih i jednim od najvećih podatkovnih centara u regiji.

Izvršni direktor Nvidije Jensen Huang ranije je Izrael nazivao "drugim domom" svoje kompanije, što je jasan pokazatelj strateškog značaja lokacije iz perspektive korporacije.

U tom kontekstu, u fokus dolaze ne samo sama Nvidia, već i uloga njemačkih partnera poput Siemensa. Produbljeno partnerstvo između dvije kompanije postavlja pitanja koja prevazilaze isključivo tehnološka i inovativna razmatranja. Zvanično, cilj saradnje je razvoj industrijskih AI rješenja duž cijelog lanca vrijednosti - od dizajna i simulacije do proizvodnje, rada i logistike. Nvidia obezbjeđuje AI infrastrukturu i platforme za simulaciju, dok Siemens doprinosi industrijskom ekspertizom, softverskim i hardverskim rješenjima i specijalizovanim osobljem.

Međutim, upravo zato što Nvidia značajno širi prisustvo u Izraelu i paralelno pregovara o preuzimanju izraelske AI kompanije AI21 Labs, ova saradnja dobija i društvenu dimenziju o kojoj Siemens do sada jedva da je javno govorio.

Kritika se ne odnosi na tehnološke inovacije same po sebi, već na nedostatak jasnog konteksta i stava. Kada njemački industrijski koncern svoju buduću strategiju čvrsto veže uz partnera koji Izrael eksplicitno definiše kao strateški ključnu lokaciju, postavlja se pitanje koliko su takve odluke osjetljive na sve kritičniji stav njemačke javnosti.

U fazi rastuće društvene distance, Siemensova gotovo potpuna šutnja o političkim i etičkim implikacijama ovog partnerstva je posebno upečatljiva – i naglašava stepen u kojem su se ekonomski dinamizam i percepcija javnosti sada razišli.

Kada ekonomske brojke definiraju odnose

Trenutno stanje njemačko-izraelskih odnosa može se jasno razumjeti korištenjem ekonomskih pokazatelja. Njemačka ostaje treći najveći dobavljač Izraela, nakon Kine i SAD-a. S tržišnim udjelom od oko sedam posto, Njemačka i dalje ostaje ključni trgovinski partner izraelske ekonomije. Iako je njemački izvoz opao za 1,8 posto u 2024. godini, ovaj razvoj nije značajno oslabio ukupni obim bilateralnih odnosa.

Obim trgovine između dvije zemlje sada je premašio osam milijardi eura. Time su se njemačko-izraelski ekonomski odnosi razvili od simbolične podrške do trajnog i održivog partnerstva. Današnji odnosi sve manje se određuju političkim gestama, a više ekonomskim interesima, industrijskim lancima vrijednosti i transferom tehnologije.

Unutar ove trgovinske strukture, evidentne su jasne sektorske razlike. Kineski tržišni udio u Izraelu porastao je na 14,7 posto u kratkom periodu. Kineski uvoz je naglo porastao, posebno u mašinama, opremi, tekstilu, automobilima i plastičnim proizvodima. Trend elektromobilnosti dodatno koristi kineskim proizvođačima. Ovi događaji doveli su do pada investicija, posebno u njemačke mašine i opremu. Istovremeno, međutim, došlo je do povećanja izraelskog uvoza hemijskih proizvoda iz Njemačke. To ilustruje da njemačko-izraelska trgovina nije homogen entitet, već je prilično visoko diferencirana po sektorima.

Svi ovi podaci pokazuju da Njemačka više ne definira svoj odnos s Izraelom isključivo kroz političko pozicioniranje ili historijsku odgovornost, već ga sve više oblikuje na osnovu konkretnih ekonomskih interesa.

Država i biznis na istoj strani – društvo nije

Iz perspektive države, ovo ekonomsko zbližavanje nije iznenađujuće. Njemačka već dugo smatra sigurnost Izraela centralnom komponentom svoje vanjske politike. Međutim, upečatljivo je da ovaj stav pronalazi sve manje podrške u društvu.

Studije pokazuju da se percepcije između dva društva sve više razilaze. Dok blizu 60 posto Izraelaca pozitivno gleda na Njemačku, udio Nijemaca s pozitivnim stavom prema Izraelu iznosi samo 36 posto. Istovremeno, značajnih 38 posto njemačkog stanovništva izražava eksplicitno negativan stav o Izraelu.

Ova negativna percepcija se značajno produbila posljednjih godina. U 2021. godini, udio Nijemaca s pozitivnim stavom prema Izraelu i dalje je iznosio 46 posto. U roku od samo nekoliko godina, ova brojka je pala za oko deset postotnih poena na 36 posto. Ovo ne ukazuje na kratkoročnu fluktuaciju, već na strukturnu promjenu u stavovima.

Kritike su prvenstveno usmjerene na politiku izraelske vlade. Otprilike 60 posto Nijemaca negativno gleda na sadašnju izraelsku vladu. Suprotno tome, udio Izraelaca koji imaju negativan stav prema njemačkoj vladi iznosi samo 17 posto. Ova asimetrija jasno pokazuje da se njemačka javnost sve više distancira od izraelske politike i fokusira svoju kritiku posebno na vladine akcije.

Historijska odgovornost između sjećanja i sadašnjosti

Promjena u stavovima unutar njemačkog društva posebno je očigledna u načinu na koji se posmatra koncept "historijske odgovornosti". Dok 64 posto Izraelaca vjeruje da Njemačka ima posebnu obavezu prema Izraelu, to isto misli samo trećina Nijemaca. Još je značajnije to što samo četvrtina Nijemaca eksplicitno potvrđuje posebnu odgovornost prema Državi Izrael.

Međutim, to ne znači da sjećanje na Holokaust gubi na značaju. 48 posto Nijemaca vjeruje da se Holokaust mora i dalje pamtiti u svjetlu sadašnjih i budućih političkih odluka. Međutim, ovo historijsko sjećanje se ne prevodi automatski u bezuvjetnu podršku politikama izraelske vlade. Društvo sve više svjesno povlači granicu između historijske odgovornosti i sadašnje politike.

Ova razlika je posebno izražena među mlađim generacijama. Istovremeno, pojavljuje se problematičan stav: antisemitski stavovi povezani s kritikom izraelske politike su u porastu.

Među muškarcima mlađim od 40 godina, 36 posto prihvata klasične antisemitske izjave. Antisemitski stavovi prema Izraelu su se također gotovo udvostručili među mladima. Ovaj razvoj događaja ukazuje na sve složenije i napetije društveno okruženje koje bi u budućnosti moglo dodatno opteretiti njemačko-izraelske odnose.

Javnost poziva na veću distancu.

Sve je jasnije da je njemačka javnost skeptična prema daljem produbljivanju odnosa s Izraelom. Četrdeset posto Nijemaca smatra postojeću saradnju dovoljnom, dok samo 24 posto favorizira još bliži odnos. Nasuprot tome, 68 posto Izraelaca podržava intenzivnije partnerstvo s Njemačkom.

Ove razlike ilustruju koliko različito dva društva procjenjuju odnos. U Njemačkoj se saradnja s Izraelom prihvata prvenstveno u oblastima nauke, istraživanja i civilnog društva, dok se bliža vojna ili sigurnosno-politička saradnja dočekuje sa znatno većom rezervom. Narativ o "bezuvjetnoj podršci" sve se više zamjenjuje distanciranijim i kritičnijim razumijevanjem.

Ovaj stav se odražava i u očekivanjima vanjske politike. Studije pokazuju da velika većina Nijemaca ima stav da je Hamas počinio ratne zločine 7. oktobra. Istovremeno, slično visok postotak vjeruje da izraelska vojska čini ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Pojasu Gaze. Pedeset devet posto anketiranih smatra da izraelske vojne akcije u Gazi treba smatrati genocidom nad palestinskim stanovništvom.

Samo deset posto Nijemaca u potpunosti podržava izjavu da sigurnost Izraela treba biti glavni razlog postojanja Njemačke. Više od dvije trećine smatra da njemačka vanjska politika mora biti prvenstveno vođena međunarodnim pravom i univerzalnim ljudskim pravima. Više od 60 posto bi to pozdravilo da je prethodna njemačka vlada jasno imenovala i osudila izraelske ratne zločine u Gazi. Šezdeset osam posto podržava sadašnju njemačku vladu koja poziva svoje izraelske partnere da okončaju blokadu Gaze i uspostave trajno primirje. Samo 18 posto želi jaču vojnu podršku Izraelu.

Nadalje, 61 posto Nijemaca smatra da kritiku Izraela treba jasno razlikovati od antisemitizma. 56 posto smatra da se historijska odgovornost Njemačke odnosi na jevrejski narod, ali ne i na Državu Izrael.

Isti odnosi, različiti temelji

Ukupna slika je jasna: dok se njemačko-izraelski odnosi na državnom i korporativnom nivou dalje produbljuju, njemačka javnost sve manje dijeli ovu bliskost. Dostupni podaci jasno pokazuju da percepcija Izraela u Njemačkoj zaostaje za zvaničnim političkim diskursom i retorikom historijskog prijateljstva. Umjesto toga, razvija se stav koji je kritičniji, distanciraniji i uvjetovaniji.

Ako se ovaj jaz zanemari, njemačko-izraelski odnosi rizikuju da ostanu ograničeni na usku političku i ekonomsku elitu. Međutim, dugoročna održivost ovih odnosa ključno ovisi o ozbiljnom shvatanju promjenjive percepcije javnosti. Stoga je centralno pitanje: hoće li se njemačko-izraelski odnosi u budućnosti oblikovati isključivo između vlada i preduzeća – ili će sve kritičniji glas društva dati ovom partnerstvu novu ravnotežu?

Odgovor na ovo pitanje neće samo oblikovati vanjsku politiku, već i redefinisati granice demokratske debate u Njemačkoj.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.