Proizvođači mlijeka u Srbiji upozoravaju: Državne mjere devalvirale, ugrožen opstanak farmi
Udruženje predlaže ograničenje uvoza sireva i mlijeka u prahu te strožu kontrolu na granici kako bi se spasila domaća proizvodnja i hranidbena sigurnost.
Udruženje proizvođača mlijeka Srbije saopćilo je u nedjelju da su devalvirale mjere, koje je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede donijelo prije tri godine, kada je kriza u mliječnom sektoru eskalirala jer je cijena mlijeka pala na 35-38 dinara (0,30-0,32 eura) po litru, pa je sada potrebno ograničiti uvoz, prvenstveno sireva i mlijeka u prahu, kontrolom na granici.
Za manje farmere premija od 19 dinara (0,16 eura) po litru je, kako su ocijenili, prepolovljena, a veći proizvođači mlijeka vraćaju 15-20 posto svih davanja u budžet.
"Suša koja pogađa usjeve četiri godine zaredom dovela je do znatnog uvećavanja troškova za proizvodnju mlijeka, te su zbog toga proizvođači bili primorani da podsticajna sredstva kroz premije i subvencije po kravi i subvencije za prvotelke u velikom dijelu ulože u kupovinu hrane, a manjim dijelom u investicije za unapređenje tehnike, mehanizacije i tehnologije na farmama", navedeno je u saopćenju.
Dodaje se da danas, tri godine poslije državnog intenzivnog ulaganja u podizanje proizvodnje i produktivnosti, mljekare smanjuju otkup i dovode u pitanje opstanak mliječnih farmi.
Ističu da subvenciju za prvotelke smatraju "bačenim" državnim novcem s obzirom na to da će one biti utrošene za saniranje štete zbog neotkupljenog, u najvećoj mjeri prosutog mlijeka.
"Najbitnija mjera koju država može da donese, a koja bi najbrže i najefikasnije riješila problem viška mlijeka je uvođenje ograničenog uvoza mliječnih proizvoda, prvenstveno sireva i mlijeka u prahu, uvođenjem rigorozne carinske kontrole mlijeka i mliječnih prerađevina, njihovog sastava, da li je porijeklom od životinja, hranjenih genetski modifikovanom sojom", ocijenilo je udruženje.
Stanovništvo Srbije, kako je navedeno, treba da zna da je posao proizvodnje mlijeka najteži posao jer zahtijeva svakodnevni rad 365 dana u godini u teškim uslovima za rad, pa se mladi sve teže odlučuju da se bave tim poslom, a ako je uz to i zarada upitna gotovo, niko od njih se neće opredijeliti za ovaj posao.
To za državu, kako je istaknuto, predstavlja višestruku štetu, ostaje bez sopstvene proizvodnje ove osnovne i najkompletnije životne namirnice i postaje uvozno zavisna, što ugrožava hranidbenu sigurnost, mladi će napuštati sela, smanjuje se prihod u budžet, a ugrožava se i opstanak djelatnosti koje se oslanjaju na proizvodnju mlijeka.
I posljednja šteta, ali ne i manje bitna uloga mliječnog govedarstva je, kako je naglašeno, u očuvanju zemljišnog resursa jer se samo redovnim i cikličnim đubrenjem zemljišta organskim (stajskim) može sačuvati za naredna pokoljenja.