Sve oči uprte su u sastanak američkog predsjednika Donalda Trumpa s kineskim predsjednikom Xijem Jinpingom 24. septembra, na kojem se očekuje da će lideri dviju najvećih svjetskih ekonomija razgovarati o načinima za obuzdavanje rizika koje predstavlja umjetna inteligencija (AI).
Sastanak dolazi u trenutku sve veće zabrinutosti za sigurnost AI-ja, nakon incidenata u kojima su AI modeli izmakli kontroli i izvršavali neovlaštene ili štetne aktivnosti, uključujući hakiranje drugih kompanija. To je podstaklo neke čelnike industrije da upozore kako bi sve moćnija umjetna inteligencija mogla predstavljati rizik za čovječanstvo.
Američki ministar finansija Scott Bessent, koji je u nedjelju vodio osmosatni razgovor s kineskim vicepremijerom He Lifengom kako bi pripremio teren za sastanak Trumpa i Xija, rekao je da dvije strane razmatraju načine međusobnog obavještavanja u slučaju da AI predstavlja izazov za nacionalnu sigurnost.
Bessent je razgovore opisao kao „veoma uspješne“, navodeći da su se dvije strane saglasile o uspostavljanju novog američko-kineskog dijaloga o umjetnoj inteligenciji te razgovarale o predloženom mehanizmu za obavještavanje o incidentima povezanim s AI-jem. Američki trgovinski predstavnik Jamieson Greer, koji je također učestvovao u nedjeljnim razgovorima, rekao je da je postavljen temelj za uspješan samit.
Razgovori su održani u trenutku kada Washington i Peking nastoje očuvati krhko trgovinsko primirje koje ističe 10. novembra. Pored carina te kineske isporuke magneta od rijetkih zemnih elemenata i drugih kritičnih minerala, dvije strane razgovarale su i o mogućim zaštitnim mjerama za AI, nakon niza zabrinutosti u vezi sa sigurnošću naprednih AI sistema.
Najnoviji dogovor konkretizira obećanje koje su Xi i Trump dali tokom sastanka u Pekingu u maju, kada su se obavezali na uspostavljanje međuvladinog dijaloga o umjetnoj inteligenciji. Nedjeljni razgovori u New Yorku praktično su taj dogovor približili provedbi, a Bessent je rekao da će se novi mehanizam zvati „američko-kineski dijalog o AI-ju“ te da su se dvije strane saglasile da se ponovo sastanu.
„Nije nam potrebna utrka u naoružanju u oblasti AI-ja, već globalno upravljanje umjetnom inteligencijom“, rekao je za TRT World Henry Huiyao Wang, osnivač i direktor Centra za Kinu i globalizaciju (CCG) i bivši savjetnik kineskog Državnog vijeća, opisujući AI kao jedno od najvažnijih pitanja koja će vjerovatno obilježiti razvoj odnosa SAD-a i Kine.
Uspostavljanje formalnog dijaloga o umjetnoj inteligenciji ukazuje na to da dvije strane počinju uspostavljati određenu institucionalnu strukturu oko tog zajedničkog interesa, iako i dalje postoje duboke podjele u pogledu tehnologije, nacionalne sigurnosti i budućnosti AI-ja.
Od trgovinskog spora do tehnološkog rivalstva
Uvrštavanje AI-ja u razgovore na visokom nivou odražava koliko je brzo ova tehnologija postala važna tema u odnosima SAD-a i Kine.
Bessent je uoči nedjeljnog sastanka rekao da je Washington spreman razgovarati o „zajedničkim rizicima“ koje predstavlja AI i izbjeći razdvajanje AI sistema dviju zemalja. Naveo je da će razgovori obuhvatiti modele otvorenih i zatvorenih težina.
SAD i Kina već se nadmeću na više nivoa AI ekosistema, od naprednih poluprovodnika i računarske snage do najnaprednijih modela, podataka, kibernetičke sigurnosti i globalnih standarda.
Washington je uveo ograničenja na pristup Kine određenim naprednim čipovima i tehnologijama za proizvodnju poluprovodnika, pozivajući se na pitanja nacionalne sigurnosti. Peking je kritikovao te mjere, ocijenivši ih pokušajima ograničavanja njegovog tehnološkog razvoja.
Istovremeno, kineski AI modeli otvorenih težina, poput DeepSeeka, Alibabinog Qwena, Z.ai-jevog GLM-a i Kimi kompanije Moonshot AI, privukli su pažnju američkih kompanija zbog niže cijene te mogućnosti preuzimanja i prilagođavanja, čime su dodali novu dimenziju nadmetanju oko načina razvoja i distribucije AI sistema.
James Borton, viši saradnik Instituta za vanjsku politiku pri Školi za napredne međunarodne studije Univerziteta Johns Hopkins, rekao je da AI ubrzano postaje centralno područje konkurencije između SAD-a i Kine.
„Nadmetanje obuhvata napredne poluprovodnike, računarsku snagu, najnaprednije modele, podatke, kibernetičku sigurnost i globalne AI standarde“, rekao je Borton za TRT World.
Očekuje da će odnose obilježiti „tehnološko rivalstvo uz ograničenu saradnju – konkurencija uz zaštitne mehanizme, a ne tehnološko popuštanje“.
Hardver u pozadini utrke u oblasti AI-ja
Veliki dio nadmetanja u oblasti AI-ja na kraju se svodi na nadmetanje u računarskoj snazi.
Najnapredniji AI sistemi zahtijevaju ogromne količine visokoperformansnih čipova i računarske infrastrukture. Zbog toga su kontrola nad poluprovodnicima i pristup ključnim mineralima postali dio šireg strateškog nadmetanja.
Činjenica da su Bessent, He i Greer u razgovorima uoči samita AI stavili u isti kontekst s carinama i kritičnim mineralima stoga je značajna. Rijetki zemni elementi i drugi kritični minerali ključni su za niz naprednih tehnologija, dok pristup poluprovodnicima ostaje jedno od najosjetljivijih pitanja u tehnološkim odnosima SAD-a i Kine.
Prema analitičarima, za Peking je to pitanje usko povezano s onim što vidi kao pravo na razvoj vlastitih tehnoloških kapaciteta bez vanjskih ograničenja.
Wang Hanyi, istraživačica na Univerzitetu za međunarodne studije u Šangaju, rekla je da ekonomska, trgovinska i tehnološka pitanja ne bi trebala postati instrumenti geopolitičkog sukoba.
AI bi se, umjesto toga, trebao tretirati kao „međunarodno javno dobro“, rekla je za TRT World, ističući da Washington i Peking „imaju zajedničke interese“ kada je riječ o sigurnosti, upravljanju i upravljanju rizicima povezanim s AI-jem.
Wang Hanyi dodala je da bi obje zemlje trebale intenzivirati dijalog, upravljati konkurencijom i spriječiti „politizaciju i pretvaranje AI-ja u oružje“.
Kineski geopolitički analitičar Gao Jian također smatra da dvije strane trebaju izbjeći da se tehnološko nadmetanje pretvori u ono što opisuje kao „obuzdavanje ili potiskivanje“.
Prema Gaou, značajan ishod predstojećeg sastanka Xija i Trumpa uključivao bi napore na smanjenju ograničenja u saradnji u oblasti poluprovodnika i AI-ja te uspostavljanje predvidljivijih kanala komunikacije.
„Na tehnološkom planu, obje strane trebale bi se suprotstaviti pretjeranom širenju koncepta nacionalne sigurnosti i smanjiti nerazumna ograničenja u oblasti poluprovodnika i AI-ja“, naglasio je.
„Također bi mogle uspostaviti stabilnije i predvidljivije mehanizme komunikacije u oblasti ekonomije, trgovine, nauke i tehnologije, kako bi osigurale stabilna očekivanja za poslovnu saradnju i razvoj tržišta.“
Utrka od koje nijedna strana ne može jednostavno odustati
Mogućnost značajne saradnje, međutim, dolazi u trenutku kada Washington i Peking i dalje sa sumnjom gledaju na tehnološke ambicije jedni drugih.
Sourabh Gupta, direktor programa za trgovinu i tehnologiju pri Institutu za kinesko-američke studije sa sjedištem u Washingtonu, vidi nadolazeće nadmetanje u oblasti AI-ja i kao utrku za tehnološku prednost i kao područje u kojem bi saradnja mogla biti neizbježna.
„Obje strane pokušavaju nadmašiti jedna drugu u AI ‘utrci’, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu“, rekao je Gupta za TRT World.
Prema njegovim riječima, Washington nastoji izgraditi međunarodni ekosistem oko američkog AI „sloja“ koji obuhvata čipove, cloud infrastrukturu, najnaprednije modele i aplikacije. Kina, s druge strane, nastoji široko distribuirati modele otvorenih težina koji se mogu prilagođavati različitim praktičnim primjenama.
Ipak, ista tehnologija stvara zajedničke rizike. Gupta smatra da obje zemlje imaju interes osigurati da AI ostane „siguran i pod kontrolom“, što stvara problem kolektivnog djelovanja koji nijedna od njih ne može riješiti sama.
„Obje strane moraju sjesti za isti sto kako bi zajednički razvile norme i pravila koja će uređivati AI modele, kako najnaprednije tako i modele otvorenih težina“, rekao je.
Prekogranična i međunarodna priroda AI ekosistema otežava potpunu separaciju. Mreže stručnjaka, istraživačka saradnja, računarska infrastruktura i lanci snabdijevanja i dalje su duboko povezani, rekao je Gupta, što znači da se jednostavno ne mogu „razdvojiti po volji“.
Ta međuzavisnost već oblikuje raspravu u Washingtonu. Posljednjih sedmica američki tehnološki čelnici pozvali su na veći oprez u razvoju sve moćnijih AI sistema, pri čemu neki smatraju da bi Washington trebao sarađivati s Pekingom na međunarodnim sigurnosnim standardima.
Peking je, međutim, odbacio takve prijedloge. Kineski zvaničnici i komentatori povezani s državom doveli su u pitanje mogućnost da pozivi na usporavanje razvoja AI-ja postanu još jedan mehanizam za ograničavanje tehnološkog razvoja Kine.
To neslaganje odražava širu dilemu s kojom se suočava američko-kineski dijalog o AI-ju. Analitičari navode da Washington želi zadržati tehnološku prednost, istovremeno ograničavajući mogućnost da napredne AI sposobnosti ojačaju vojni i strateški položaj Kine. Peking, s druge strane, želi nastaviti razvijati svoju AI industriju, istovremeno se suprotstavljajući onome što smatra pokušajima ograničavanja pristupa ključnim tehnologijama.
Ali nijedna strana ne može se potpuno izolirati od druge. AI modeli, čipovi, podaci, cloud infrastruktura i lanci snabdijevanja djeluju preko granica, dok je posljedice sve sposobnijih sistema – od rizika za kibernetičku sigurnost do autonomnog oružja i dezinformacija – također teško zadržati unutar nacionalnih granica.
Prema Gupti, ta međuzavisnost čini ograničenu saradnju manje pitanjem izbora, a više strukturalnom nužnošću.
„Obje su stoga primorane istražiti mogućnosti ograničene saradnje u oblasti tehnologije koja će postati sastavni dio ljudskog života u 21. stoljeću“, rekao je.
Prema analitičarima, izazov će biti u tome mogu li Washington i Peking uspostaviti zajednička pravila za upravljanje tim zajedničkim rizicima, a da težnja za tehnološkom prednošću ne potisne poticaje za saradnju.
Može li AI postati dio strateške stabilnosti?
Za Henryja Wanga iz CCG-a, odgovor leži u odvajanju konkurencije od upravljanja rizicima koje sama tehnologija stvara.
Prema njegovim riječima, SAD i Kina imaju različite prednosti. SAD i dalje prednjači u naprednim AI modelima, modeliranju i računarskoj snazi, dok Kina ima ogromno tržište za primjenu AI-ja, razvijene kapacitete podatkovnih centara i veliki potencijal za primjenu u širokim razmjerama.
Umjesto pokušaja da se to nadmetanje zaustavi, Wang smatra da bi dvije zemlje mogle raditi na međunarodnom okviru za upravljanje AI-jem.
Predložio je razgovore o tome mogu li se Washington i Peking usaglasiti oko principa koji se odnose na pretvaranje AI-ja u oružje, uključujući njegovu upotrebu u oružanim sukobima.
To bi se također moglo uklopiti u šire napore Xija i Trumpa da uspostave ono što su kineski zvaničnici opisali kao okvir „konstruktivne strateške stabilnosti“ između dvije zemlje.
Dogovor o uspostavljanju američko-kineskog dijaloga o AI-ju zasad pruža najkonkretniji primjer kako bi takva saradnja mogla izgledati u praksi. Bessent je rekao da su SAD predložile mehanizam za obavještavanje o incidentima povezanim s AI-jem koji predstavljaju rizik za nacionalnu sigurnost, s ciljem povećanja transparentnosti i razvijanja zajedničkog razumijevanja prijetnji.
Borton, međutim, upozorava da će takva saradnja vjerovatno ostati ograničena sve dok se tehnološko nadmetanje intenzivira.
„AI ubrzano postaje centralno područje konkurencije između SAD-a i Kine“, rekao je, ukazujući na napredne poluprovodnike, računarsku snagu, najnaprednije modele, podatke, kibernetičku sigurnost i globalne AI standarde kao područja u kojima se dvije zemlje nadmeću.
Strateške posljedice nadilaze komercijalnu tehnologiju. Kako se AI sve više integriše u vojno planiranje, kibernetičke operacije, obavještajnu analizu i autonomne sisteme, stručnjaci upozoravaju da bi posljedice pogrešne procjene mogle postati ozbiljnije.
To je u obje zemlje podstaklo razgovore o potrebi ljudskog nadzora i komunikacijskih mehanizama za najosjetljivije primjene AI-ja. Neki analitičari smatraju da se SAD i Kina ne moraju usaglasiti o budućnosti AI-ja niti odustati od tehnološkog nadmetanja kako bi uspostavile mehanizme za smanjenje rizika od nenamjerne eskalacije.
Njujorški dogovor ne predstavlja sveobuhvatan američko-kineski sporazum o AI-ju. Ipak, analitičari navode da uspostavljanje formalnog dijaloga o AI-ju, uz predloženi mehanizam za međusobno obavještavanje o incidentima povezanim s AI-jem koji se tiču nacionalne sigurnosti, predstavlja konkretan korak ka upravljanju rizicima konkurencije uoči ključnog sastanka Xija i Trumpa kasnije ove sedmice.
