“Mi smo više puta govorili da ne namjeravamo napasti Evropu. Nemamo nikakvog interesa da to radimo. Ali ako Evropa, koja svakodnevno govori o pripremama za rat protiv Rusije, napadne Rusku Federaciju, onda će to biti sasvim drugi rat i on će biti vrlo kratak“, izjavio je ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov.

U Moskvi ističu da ne traže konfrontaciju sa evropskim zemljama. Istovremeno, šef ruskog diplomatskog resora kaže da je, kako navodi, Zapad izabrao put zadržavanja Rusije, između ostalog i „agresivnim, naglim pomjeranjem NATO bloka prema ruskim granicama“.

U Evropskoj uniji, naprotiv, smatraju da su ruske akcije već izašle izvan okvira Ukrajine i direktno pogađaju njihovu teritoriju. Samo ovaj mjesec bilo je nekoliko epizoda.

U septembru je iznad Litvanije oboren ruski dron koji je, najvjerovatnije, mogao skrenuti s kursa na putu za Ukrajinu. Istovremeno je na poljskoj obali otkriven dron „Gerbera“ opremljen razornom fragmentirajućom bojnom glavom.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen u godišnjem obraćanju Evropskom parlamentu podsjetila je na sajber napade, diverzije, paljevine i upade dronova. Kao jedan od primjera navela je napad dronovima u Leipzigu, za koji su njemačke vlasti odgovornost pripisale Rusiji.

„Ne smijemo gajiti iluzije u vezi s onim što se dešava: hibridne prijetnje s kojima se Evropa suočava postaju sve manje hibridne i sve manje samo prijetnje“, izjavila je von der Leyen.

Njemačka se priprema za teži scenarij. Vlasti provjeravaju koliko je zdravstveni sistem zemlje sposoban da funkcioniše u uslovima velikog vojnog sukoba na istočnom krilu NATO-a. Prema procjenama Bundesvera, u tom slučaju u Njemačku bi moglo stizati do 1.000 ranjenih vojnika dnevno. Pet vojnih bolnica brzo bi se preopteretilo, pa bi znatan dio tereta pao na civilne klinike.

Slučajni rat

Uprkos rastu napetosti, eksperti anketirani za TRT na ruskom ne smatraju direktan rat između Rusije i NATO-a neizbježnim. Direktor Ukrajinskog instituta politike, politolog Ruslan Bortnik, procjenjuje vjerovatnoću takvog sukoba do 2030. godine na oko 10%. Nakon tog perioda, po njegovom mišljenju, rizici se mogu povećati.

Ako bi rat počeo, mogao bi imati nekoliko scenarija. „Prvi – zaoštravanje oko Kalinjingrada, ruske enklave okružene zemljama EU, i pokušaj evropskih snaga da ga zauzmu. Drugi scenarij – zaoštravanje oko Bjelorusije: na bjelorusko-poljskim granicama ili sa baltičkim državama. Treći – rat može početi provokacijom, udarima nepoznatih dronova ili diverzijama. Oni će postupno uvlačiti sve više snaga i sredstava u sukob, dok se lokalna eskalacija ne pretvori u veliki rat“, objasnio je ekspert u razgovoru za TRT na ruskom.

Pored toga, razvoj konflikta u Ukrajini – naglo slabljenje ili, naprotiv, jačanje Rusije – može dovesti do toga da evropske zemlje budu primorane da u njega intervenišu svojim snagama, dodao je sagovornik.

Još jedan scenarij može biti vezan ne direktno za Evropu, već za šire globalno suprotstavljanje Zapada i Istoka. „Naprimjer, rat oko Tajvana, situacija na Bliskom istoku ili konflikt u Africi. To takođe može dovesti do direktnog sukoba ruskih i evropskih interesa. Potencijalno opasan može biti i Kavkaz. Na primjer, eskalacija oko Jermenije također bi mogla dovesti do upotrebe oružanih snaga“, napominje Bortnik.

Međutim, kako je rekao, čak ni jednokratan sukob sam po sebi ne znači početak rata. Ruske i turske snage su se već sukobljavale, ali pri postojanju otvorenih kanala komunikacije to se nije pretvorilo u puni konflikt. „Zato će jedno od obaveznih uslova za početak velikog rata biti zatvaranje takvih kanala“, zaključio je.

Politolog Aleksej Jakubin smatra vjerovatnijim scenarij nenamjerne eskalacije nego unaprijed planiranog velikog rata. Po njegovim riječima, posljedice borbi u Ukrajini više se ne mogu u potpunosti držati unutar državnih granica, a rast broja raketnih i dronovskih povećava rizik greške.

„Direktan sukob može postati ne svjesni korak jedne od strana, već posljedica nekog ekscesa. Rusija i Evropa, koliko ja vidim, ne žele takav razvoj događaja. Ali ni države prije Prvog svjetskog rata nisu željele rat – desio se incident koji je pokrenuo cijeli proces“, primijetio je on.

Na trenutnom nivou napetosti čak i slučajan incident može pokrenuti lanac odgovora, slaže se ekspert. Jedan od mehanizama koji mogu zaustaviti takvu eskalaciju ostaju direktni kanali komunikacije između Moskve i evropskih prijestolnica.

Igra na živcima

Pored stvarnih rizika eskalacije, razgovori o mogućem velikom ratu mogu služiti i političkim ciljevima, smatraju eksperti. Ruslan Bortnik povezuje zaoštravanje ruske retorike dijelom i sa nedavnim izborima za Državnu dumu u zemlji.

Prema njegovom mišljenju, izjave o mogućem sukobu istovremeno su namijenjene unutrašnjoj publici i zapadnim državama. „S jedne strane, Rusija tvrdi da nikad neće napasti Evropu, a s druge – kaže da će rat, ako ga bude, biti kratak. Drugim riječima: mi nećemo napadati, ali ako bude rata, biće strašan i kratak – praktično aludirajući na nuklearni rat“, naveo je Bortnik.

Po ocjeni politologa, takva retorika Moskvi omogućava da podigne uloge u više pravaca. U unutrašnjoj politici ima za cilj pokazati snagu ruskog rukovodstva, a u spoljnopolitičkoj sferi pojačati razlike između SAD i Evrope i uticati na politička raspoloženja unutar samog EU.

Strah od direktnog sukoba može ojačati pozicije evropskih snaga koje zagovaraju pregovore s Moskvom i promjenu dosadašnje politike prema Rusiji, dodao je sagovornik: „Ovo je instrument unutrašnje destabilizacije Evrope, raslojavanja Zapada i predizborne retorike. Osim toga, ruska retorika može biti element pregovaračke taktike – pokušaj da se maksimalno podignu ulozi i zauzme što tvrđa pozicija kako bi se primorala Evropa na neke ustupke.“

I Aleksej Jakubin dijeli sličan stav. Po njegovom mišljenju, Moskva može svjesno koristiti prijetnju direktnim sukobom za pritisak na države EU, jer upravo evropske zemlje i dalje ostaju među glavnim izvorima podrške Ukrajini.

„Rusija je zainteresovana da isključi Evropsku uniju iz kruga glavnih donatora Ukrajine. Korištenje teze da uskoro može doći do direktnog sukoba koji će povući veliki rat, nema sumnje, utiče na EU i pojedine njene članice“, smatra Jakubin.

Takva retorika postaje posebno osjetljiva u kontekstu unutrašnje političke borbe u Evropi. U Francuskoj se približava predsjednička kampanja 2027. godine, a u Njemačkoj u septembru se održavaju regionalni izbori, i to pred ozbiljnim pritiskom na saveznu vladu.

„Moguće je da Rusija računa da, ako uspije izbaciti Evropu iz kruga onih koji podržavaju Ukrajinu, sa Sjedinjenim Državama će biti mnogo lakše postići dogovor. Koliko ja razumijem, u Moskvi sada smatraju da je Evropa glavna prepreka na putu do rješenja oko Ukrajine“, rekao je politolog.

Pri tome, kako je dodao, pokušaj da se protivnik uplaši velikim ratom sam po sebi može približiti upravo onom scenariju koji bi strane željele izbjeći.