Između ambicija i stvarnosti: Njemačka odbrambena industrija i ponovno naoružavanje

Njemačka je najavila planove za podršku svojoj odbrambenoj industriji kako bi se riješile rastuće sigurnosne zabrinutosti i istovremeno stimulirala ekonomija. U tu svrhu pokrenuti su veliki investicioni planovi. Međutim, ostaje pitanje da li su ova ulaganja zapravo podstakla njemačku odbrambenu industriju. U kojoj mjeri su ova ulaganja doprinijela jačanju odbrambenih sposobnosti, a istovremeno generirala mjerljive pozitivne efekte na slabe ekonomske performanse?

Njemačka industrija i sigurnost pod pritiskom

Već nekoliko godina Njemačka se suočava sa značajnim izazovima. Ekonomski rast je bio vrlo ograničen u posljednjih pet godina. Industrijski sektor je izgubio 300.000 radnih mjesta. Visoke cijene energije, poremećeni lanci snabdijevanja i brzo industrijalizirane zemlje poput Kine i Turkiye oslabile su konkurentnost njemačke industrije.

Istovremeno, mijenja se i sigurnosno okruženje Njemačke. U zemlji čija se odbrambena arhitektura uveliko oslanja na Sjedinjene Države i koja je domaćin nekih od najvećih američkih baza u Evropi, percepcija sigurnosti počinje se mijenjati. Pretpostavka da američka podrška evropskoj odbrani u budućnosti možda neće biti tako jaka kao nekada, potaknula je Berlin da dugo zanemarivanu odbrambenu industriju i vojne troškove vrati na političku agendu. S druge strane, njemačka odbrambena struktura se također godinama suočava sa značajnim problemima. Bundeswehr (Njemačke oružane snage) je više puta bio u žiži javnosti tokom protekle decenije zbog lošeg stanja svoje opreme.

Kao odgovor na sve ove probleme, Njemačka je u posljednje tri godine provela sveobuhvatne reforme svoje odbrambene i sigurnosne politike. Planirani njemački odbrambeni budžet za 2026. godinu sada je porastao na 108,2 milijarde eura. Berlin se obavezao da će znatno više investirati u domaću odbrambenu proizvodnju. Berlin ulaže velika sredstva u modernizaciju vojske.

U tom kontekstu, najavljeni su vrlo veliki investicioni paketi. Kancelar Merz izjavio je da će se u narednim godinama na odbranu potrošiti ukupno stotine milijardi dolara. Vlada se obavezala da će potrošiti ukupno 550 milijardi eura na odbranu između 2026. i kraja 2029. godine, uključujući vojnu pomoć Ukrajini. Ovom politikom Njemačka ima za cilj stimulirati svoj proizvodni sektor i ekonomiju, a istovremeno ojačati odbrambene sposobnosti zemlje.

Ovo je Njemačku dovelo na četvrto mjesto među najvećim svjetskim potrošačima u odbrani – iza SAD-a, Kine i Rusije. 2022. godine, kada je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo svoju veliku invaziju na Ukrajinu, Njemačka je i dalje bila na sedmom mjestu. Ali upravo se tu postavlja pravo pitanje: koliko su ova velika ulaganja efikasna u stvarnom jačanju ekonomije i povećanju odbrambenih sposobnosti?

Pažljiviji pogled na detalje njemačkog odbrambenog budžeta otkriva da je značajan dio namijenjen kupovini oružja. Koji su to sistemi naoružanja i da li je već jasno odakle će doći? Da, to je uglavnom poznato. Kao dio modernizacije njemačkih oružanih snaga, približno 14 milijardi dolara namijenjeno je za borbene avione F-35 koji će biti nabavljeni od SAD-a, a dodatnih 7 milijardi dolara za sisteme protivvazdušne odbrane Patriot. Uključujući helikoptere i municiju, ukupna plaćanja za američke proizvode vjerovatno će premašiti 35 milijardi dolara.

Konvencionalno oružje umjesto tehnološkog skoka?

Izrael se nalazi na drugom mjestu u ovom masovnom lancu snabdijevanja prodajom raketnog odbrambenog sistema Arrow 3, vrijednog približno 6,7 milijardi dolara. Ugovor o Arrow 3 bio je najveći pojedinačni izvoz oružja u historiji Izraela.

Analiza pojedinačnih stavki rashoda otkriva da više od 35 posto ogromnog njemačkog odbrambenog budžeta ide američkim i izraelskim kompanijama. Uprkos obimu odbrambenih troškova, postavlja se pitanje u kojoj mjeri rezultirajuće ekonomske koristi zapravo ostaju u Njemačkoj. Drugim riječima: budžet raste, ali još nije jasno koliko će toga zapravo ojačati njemačku industriju, njemačke proizvođače i njemačke tehnološke performanse.

Još jedna kritika je da se značajan dio budžeta prvenstveno izdvaja za tradicionalnu odbrambenu opremu. Vladin izvor izrazio je zabrinutost da Ministarstvo odbrane troši "ogromnu količinu novca" na konvencionalno oružje poput oklopnih vozila i borbenih aviona.

U Njemačkoj je također evidentno da mnoge kompanije, suočene sa usporavanjem proizvodnje automobila, žele iskoristiti svoju postojeću infrastrukturu za odbrambenu industriju. Brojne firme stoga traže prilike za ulazak u industriju naoružanja. Slabost tradicionalnih proizvodnih sektora, posebno, čini odbrambenu industriju održivom alternativom. Međutim, i ovdje postoji značajan problem: vrlo veliki dio odbrambenog budžeta dodjeljuje se samo određenim velikim korporacijama.

U posljednje vrijeme opći trend u odbrambenoj industriji bio je prema podršci malim i srednjim preduzećima (MSP). To je zato što najinovativnije tehnologije često više ne dolaze od etabliranih korporacija, već od startupova i agilnih tehnoloških kompanija. Ipak, u Njemačkoj samo vrlo mali dio ovog značajnog državnog budžeta ide malim i srednjim preduzećima i startupovima. Prema riječima Moritza Schularicka, predsjednika Instituta Kiel, više od 95 posto njemačke potrošnje na odbranu od 2022. godine otišlo je na "tradicionalne nabavke naslijeđenih proizvoda". Naprimjer, samo Rheinmetall ima ogroman obim narudžbi od približno 30 do 40 milijardi eura u oblasti municije i modernizacije oklopnih vozila, dok Airbus prima oko 15 milijardi eura za nove avione i sisteme Eurofighter. U mornarici, TKMS (ThyssenKrupp Marine Systems) potpisuje ugovore vrijedne 5,5 milijardi eura za podmornice sljedeće generacije, a kompanija za elektroniku Hensoldt gomila tendere za radarske sisteme vrijedne više od 3 milijarde eura. Ova slika pokazuje da je više od 70 posto potrošnje na odbranu direktno koncentrisano u rukama samo četiri ili pet strateških kompanija.

Još jedan problem za Njemačku u ovom procesu su glomazne procedure nabavke i troma birokratija. Drugim riječima, budžet postoji, ali proces nabavke i operativna spremnost sistema ostaju vrlo problematični. Izvještaj iz 2023. godine, koji je naručilo Savezno ministarstvo za ekonomska pitanja i energetiku, eksplicitno je naglasio potrebu za reformom sistema vojnih nabavki i njegovim dizajniranjem tako da omogući testiranje, brzu nabavku i fleksibilno donošenje odluka. Prema izvještaju, postojeća pravila o nabavkama nisu adekvatna ni za brze tehnološke promjene ni za uslove sukoba visokog intenziteta.

Savezni revizorski sud također ukazuje na godine kašnjenja u prelasku sa nabavke na stvarni razvoj kapaciteta. Naprimjer, šesnaest godina nakon što je prva korveta K130 naručena za njemačku mornaricu, pet korveta je pušteno u upotrebu, ali ovi brodovi i dalje nisu u mogućnosti da koriste dronove. Ova sposobnost se sada smatra fundamentalnom potrebom. Ovaj primjer jasno pokazuje koliko su spori procesi nabavke u Njemačkoj i koliko je teško integrirati čak i moderne, a sada i standardizovane, tehnologije u proces ponovnog naoružavanja.

Nadalje, raspodjela odbrambenog budžeta je daleko od stvaranja konkurentnog i inovativnog ekosistema. U Njemačkoj, Poljskoj i Velikoj Britaniji deset najvećih izvođača radova čini između 67 i 90 posto ukupne vojne nabavke.

Ponovno naoružavanje Njemačke s ograničenim utjecajem na inovacije

Međutim, u SAD-u je udio deset najvećih izvođača radova manji od 40 posto, uprkos znatno većem ukupnom obrambenom budžetu. Ova razlika ukazuje ne samo na veličinu budžeta već i na strukturne razlike u strategiji nabavke.

Drugo pitanje je koliki dio obrambenog budžeta se zapravo izdvaja za istraživanje i razvoj. Razlika između SAD-a i Evrope evidentna je ne samo u težini velikih korporacija, već i u istraživačko-razvojnim i startup kapacitetima. Javna potrošnja na istraživanje i razvoj vezane za odbranu znatno je veća u SAD-u nego u evropskim zemljama, kako u apsolutnom iznosu, tako i kao udio u ukupnim javnim rashodima za istraživanje i razvoj.

U tom kontekstu, ponovno naoružavanje Njemačke na prvi pogled izgleda kao duboka transformacija, ali priroda i raspodjela rashoda slikaju mnogo složeniju sliku. Da, Njemačka značajno povećava svoj odbrambeni budžet. Da, zemlja prolazi kroz historijski pomak u sigurnosnoj politici. Međutim, znatan dio ovih sredstava ulazi u strane nabavke, posebno kompanijama iz SAD-a i Izraela. Preostali domaći udio uglavnom se raspoređuje među postojećim velikim korporacijama. Stoga, iako povećanje odbrambenih troškova jača određene vojne sposobnosti u kratkom roku, do sada je samo u ograničenoj mjeri doprinijelo širokoj industrijskoj transformaciji i razvoju novog odbrambenog ekosistema vođenog tehnologijom u Njemačkoj.

*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.