Strategija straha: Kako RSF koristi nasilje da demonstrira moć u Sudanu

Snage za brzu podršku (RSF) generala Mohameda Hamdana Dagala prošle sedmice su napredovale do sudanskog Al-Fashera nakon 18-mjesečne opsade u kojoj su desetine hiljada civila zarobljene u glavnom gradu regije Darfur.

Najmanje 2.000 civila je ubijeno nakon pada grada u ruke Dagalovih snaga, prema navodima sudanske vlade. RSF sada kontroliše sve veće urbane centre u Darfuru.

Od 2023. godine, Dagalo, poznat kao Hemedti, osporava vodstvo generala Abdel Fataha al-Burhana, što je dovelo do krvavog građanskog rata između RSF-a i sudanske vojske, u kojem su ubijene desetine hiljada ljudi i raseljeno više od 15 miliona.

Prema humanitarnim grupama, svjedočenjima ljudi koji su pobjegli iz Al-Fashera i izjavama sudanske vlade, RSF je optužen za teška kršenja zakona, uključujući pogubljenje civila, silovanje žena i zarobljavanje hiljada ljudi unutar grada.

Kao odgovor na postupke RSF-a, tužilac Međunarodnog krivičnog suda (ICC) upozorio je da ponašanje sudanske paravojne grupe u Al-Fasheru "može predstavljati ratne zločine i zločine protiv čovječnosti".

Sudanska vlada pozvala je međunarodnu zajednicu "da odmah djeluje" kako bi zaustavila ono što je nazvala "genocidom" RSF-a.

"Nedavni masakri paravojnih snaga, posebno u Al-Fasheru, nisu nasumični činovi brutalnosti, već namjerna strategija usmjerena na konsolidaciju teritorijalne kontrole i uspostavljanje dominacije kroz strah", kaže Kaan Devecioglu, analitičar specijaliziran za studije sjeverne i istočne Afrike u ORSAM-u, istraživačkom centru sa sjedištem u Ankari.

RSF, koji je nastao iz vladine milicije Janjaweed tokom sukoba u Darfuru početkom 2000-ih, sada se suočava s novim optužbama za ratne zločine.

Od izbijanja borbi između RSF-a i sudanske vojske, „RSF je sistematski ciljao nearapske zajednice u Darfuru kako bi depopulisao područja otpora, uništio lokalnu upravu i osigurao pristup resursima i rutama snabdijevanja“, kaže Devecioglu za TRT World.

Strategija straha i teritorijalne kontrole

Tokom posljednjih mjeseci, sudanska vojska je prijavila značajne uspjehe širom zemlje, uključujući i glavni grad Kartum, proglasivši u maju da je „potpuno očistila“ grad od snaga lojalnih Dagalu.

Međutim, nedavno zauzimanje Al-Fashera od RSF-a i njihov napredak kroz regiju Kordofan, strateško područje koje povezuje sudanske provincije Darfur s Kartumom, sugeriraju da su Dagalove snage daleko od poraza, kaže Devecioglu.

„Čineći zločine, RSF šalje i odvraćajuću poruku lokalnim zajednicama koje se doživljavaju kao provojne i politički signal međunarodnim posrednicima da svako buduće rješenje mora priznati njihovu moć prisile na terenu. Ovi masakri stoga funkcioniraju kao dio šire vojno-političke logike, a ne kao izolirani kriminalni postupci“, kaže Devecioglu za TRT World.

Labava i etnički mobilizirana struktura RSF-a dugo je poticala lokalizirano ratno vodstvo i korištenje masovnog nasilja kao alata kontrole, kažu analitičari.

„Komandna i kontrolna struktura RSF-a nije sposobna osigurati bilo kakav profesionalizam tokom vođenja rata, posebno u pogledu civila“, kaže Jihad Masmahoun, analitičar za Sudan i Rog Afrike.

/

Ujedinjene nacije kažu da verificirani videozapisi pokazuju „desetine nenaoružanih muškaraca koji su upucani ili leže mrtvi, okruženi borcima RSF-a“.

Prošlog mjeseca, izvještaj koji je objavio Opservatorij za konflikte Univerziteta Yale opisao je Al-Fasher kao mjesto podvrgnuto "sistematskoj i namjernoj kampanji etničkog čišćenja" usmjerenoj na Fur, Zaghawa i Berti, autohtone nearapske zajednice, putem prisilnog raseljavanja i pogubljenja bez suđenja.

Analitičari su također dokumentovali ono što izgleda kao „operacije čišćenja od vrata do vrata“, tokom kojih su borci išli od kuće do kuće i provodili široko rasprostranjeno nasilje.

Promjenjive linije fronta

Nakon što su Burhanove snage protjerale RSF iz centralnog Sudana, vojska je, prema riječima Masmahouna, preusmjerila fokus na osiguranje centralnih, sjevernih i istočnih dijelova zemlje, dok je borbe u Darfuru prepustila savezničkim oružanim grupama.

Ova podjela odgovornosti stvorila je tenzije i probleme u koordinaciji unutar Burhanove vlade, što je mnoge navelo na vjerovanje da su kašnjenja u ukidanju opsade Al-Fashera na kraju utrla put padu grada u ruke RSF-a, dodao je.

U međuvremenu, RSF je održao mobilnost i lokalne saveze u perifernim regijama, što mu omogućava da cilja civilna područja usred nedavnih eskalacija. Analitičari kažu da upotreba neselektivnog nasilja ima za cilj očuvanje pregovaračke moći i političke relevantnosti.

Neuspjesi sudanske vojske, nedavni uspjesi RSF-a i kontinuirana ubistva sugeriraju da sukob ide prema produženom zastoju, a ne prema odlučnoj pobjedi, jer nijedna strana nema kapacitet da osigura potpunu kontrolu usred ograničenog angažmana regionalnih i međunarodnih aktera, kaže Devecioglu.

Zauzimanje Al-Fashera produbljuje geografsku podjelu zemlje, pri čemu RSF sada kontrolira zapadni Sudan i veći dio susjednog Kordofana. Istovremeno, vojska zadržava glavni grad Khartum, zajedno s centralnim i istočnim područjima koja se protežu do Crvenog mora.

Srednjoročno gledano, međunarodni umor i humanitarni kolaps mogli bi prisiliti obje strane na pregovore, moguće u hibridnom okviru koji uključuje regionalne aktere poput Egipta, UAE i Turkiye, kaže Devecioglu.

„Budućnost Sudana, stoga, manje ovisi o vojnoj pobjedi, a više o tome može li se država rekonstruirati oko legitimnog, civilno vođenog političkog poretka sposobnog da prevaziđe ekonomiju ratnih vođa koja sada preuzima kontrolu.“