Oko 170.000 starijih osoba širom Evrope suočava se s beskućništvom, dok ukupan broj beskućnika na kontinentu raste na procijenjenih 1,4 miliona, navodi se u izvještaju objavljenom u utorak.

Jedanaesti godišnji pregled stambene isključenosti, koji su izradili Evropska federacija nacionalnih organizacija koje rade s beskućnicima (FEANTSA) i Fondacija za stanovanje (Fondation pour le Logement), upozorava da je broj starijih osoba bez doma i dalje znatno potcijenjen.

U izvještaju se procjenjuje da 166.261 osoba starija od 65 godina živi na ulici, u smještaju za hitne slučajeve ili koristi usluge namijenjene beskućnicima, što je brojka koja je zaokružena na oko 170.000.

Navodi se da je stvarni broj vjerovatno veći, jer su podaci o starijim beskućnicima nepotpuni i znatno variraju od zemlje do zemlje.

Procjenjuje se da u Evropi oko 1,4 miliona ljudi nema dom, uključujući one koji spavaju na otvorenom, borave u smještaju za hitne slučajeve ili koriste posebne usluge za beskućnike.

Od 23 zemlje za koje postoje noviji podaci o beskućništvu, njih 17 zabilježilo je porast broja beskućnika. Irska je zabilježila najizraženiji dugoročni porast među zemljama s uporedivim podacima, pri čemu je broj beskućnika porastao za 367 posto, s 3.738 u 2014. na 17.447 u 2026. godini.

Portugal je zabilježio porast od 228 posto, sa 4.414 beskućnika u 2017. na 14.476 u 2024. godini, dok je Francuska zabilježila rast od 187 posto, sa 110.894 u 2009. na 318.185 u 2024. godini.

Finska je bila jedna od rijetkih zemalja koja je zabilježila dugoročni pad, broj beskućnika smanjio se sa 17.958 osoba 1987. godine na 3.429 u 2023. godini. Ipak, taj broj je porastao za 34 posto u periodu između 2023. i 2025. godine.

Izvještaj upozorava da se stambena nesigurnost među starijim osobama ne odnosi samo na beskućništvo, već obuhvata i ljude koji žive u neadekvatnim domovima, suočavaju se s deložacijom ili energetskim siromaštvom, te one koji se bore da zadrže smještaj koji više ne mogu priuštiti.

Udio starijih osoba unutar populacije beskućnika također znatno varira od zemlje do zemlje.

U Poljskoj je 2024. godine zabilježeno 10.084 beskućnika starijih od 60 godina, što čini gotovo trećinu ukupne populacije beskućnika u toj zemlji.

Portugal je 2024. godine zabilježio 977 beskućnika starijih od 65 godina, što predstavlja porast od 145 posto u odnosu na 396 osoba 2018. godine.

U izvještaju se naglašava da nacionalni podaci nisu direktno uporedivi jer zemlje koriste različite definicije, starosne granice i metode mjerenja beskućništva.

Procjena broja starijih beskućnika na nivou Evrope zasnovana je na podacima iz devet zemalja koji obuhvataju 105.446 osoba, a ekstrapolacija je izvršena primjenom prosječne stope unutar populacije starije od 65 godina.

Neke zemlje isključuju starije osobe iz zvaničnih statistika o beskućništvu. U Nizozemskoj, na primjer, nacionalne statistike ne uključuju osobe starije od 64 godine. Posebno brojanje provedeno u 57 općina 2025. godine zabilježilo je 28.721 beskućnika, uključujući šest posto osoba u dobi od 60 do 69 godina i nešto više od jedan posto onih starih 70 i više godina.

Izvještaj povezuje stambenu nesigurnost u starijoj životnoj dobi sa smanjenjem prihoda nakon odlaska u penziju i gubitkom partnera, te navodi da žene mogu biti posebno ugrožene jer su im penzije u EU u prosjeku niže od penzija muškaraca.

Posljedice beskućništva mogu biti ozbiljne i po pitanju očekivanog životnog vijeka.

U Francuskoj je 2023. godine preminulo najmanje 735 beskućnika, u prosječnoj dobi od 49 godina, što je oko 30 godina manje u odnosu na opću populaciju.