Džamija sultanije Mihrimah u istanbulskoj četvrti Uskudar, s pogledom na Bosfor i u blizini pristaništa, ubraja se među najznačajnija djela Mimara Sinana iz ranog klasičnog perioda.

Džamiju je 1540-ih godina dao izgraditi sultan Sulejman Veličanstveni u čast svoje kćerke sultanije Mihrimah. Smatra se jednim od simbola Uskudara i prepoznatljivim dijelom siluete Istanbula.

Kompleks, podignut u vrijeme kada je Sinan postao glavni osmanski arhitekta, obuhvata i medresu, osnovnu školu, imaret, han te prateće objekte poput česmi i drugih pomoćnih zdanja.

Građevina, poznata i kao Iskele džamija, ima centralnu kupolu oslonjenu na tri polukupole, dok je strana okrenuta prema Bosforu projektovana bez dodatne polukupole, čime je postignut otvoreniji pogled prema moru.

Zbog uskog prostora uz obalu nije izgrađeno klasično dvorište s arkadama, već dodatni natkriveni prostor za vjernike.

Prema riječima Mahmut Samija Kanbasa sa Fakulteta islamskih nauka Univerziteta Marmara, džamija je manjih dimenzija, ali je projektovana tako da privlači pažnju prolaznika na Bosforu i naglašava siluetu Uskudara.

U osmanskom periodu džamije su građene kao društveni centri, s objektima koji su obezbjeđivali prihode vakufu i pružali obrazovne, zdravstvene i socijalne usluge. Kompleks je uključivao i prostore za putnike koji su putovali između Anadolije i Istanbula.

Tokom ramazana džamija je bila središte vjerskog i društvenog života, uz osvijetljene mahje između minareta i podjelu hrane i pića u sklopu kompleksa.