Bosanskohercegovački akademik Rusmir Mahmutćehajić preminuo u 78. godini
Tokom i nakon rata dao je značajan doprinos obnovi zemlje, a posebno rodnog Stoca, kojem je, kako ističu njegovi savremenici, ostao trajno posvećen.
U Sarajevu je u nedjelju navečer preminuo bosanskohercegovački akademik Rusmir Mahmutćehajić, prvi potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine i bivši ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Republike Bosne i Hercegovine.
Informaciju o njegovoj smrti potvrdio je federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar putem društvenih mreža.
Mahmutćehajić je bio istaknuti intelektualac i javni djelatnik, čiji je rad obilježio politički, kulturni i društveni život Bosne i Hercegovine. Tokom i nakon rata dao je značajan doprinos obnovi zemlje, a posebno rodnog Stoca, kojem je, kako ističu njegovi savremenici, ostao trajno posvećen.
O njegovom odnosu prema ovoj zemlji možda najviše govori anegdotalna činjenica da nikada nije dozvoljavao da se ime njegove domovine piše skraćenicama, jer Bosna i Hercegovina se mora nazivati svojim punim imenom, kao najmilije što imamo, kao majka. Njegov odnos prema Stocu je uz to bio poseban, ljubav prema rodnoj grudi dostojna divljenja i izučavanja, dodaje Dizdar.
Mahmutćehajić je rođen 29. juna 1948. u Stocu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1973. na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a 1975. magistrirao i 1980. doktorirao na Univerzitetu u Zagrebu. Specijalizaciju je obavio 1982. u Međunarodnom centru za teoretsku fiziku u Trstu, Italija, a postdoktorske studije 1988. na Katoličkom univerzitetu u Leuvenu, Belgija.
Radio je kao istraživač i direktor u Institutu zaštite na radu univerziteta u Sarajevu te kao direktor Instituta za ergonomiju istog univerziteta; od 1985. do 1991. radio je kao profesor i dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Osijeku, Hrvatska.
Od 1991. do 1992. bio je potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine, a od 1992. do 1994. ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Bosne i Hercegovine, kada je podnio ostavku. Bio je i član savjeta univerziteta u Sarajevu i Osijeku te predsjednik Komisije za društvene djelatnosti Vlade Bosne i Hercegovine.
Od 1992. predsjednik je bosanskohercegovačkog komiteta CIGRE, od 1996. predsjednik izdavačkog savjeta časopisa "Dijalog", urednik časopisa "Bosanskohercegovačka elektrotehnika", i "Blagaja". 1997. izabran je za prvog predsjednika Međunarodnog foruma Bosna. Od 2023. je član Evropske akademije nauka i umjetnosti.
U užem naučnom području objavio je preko stotinu stručnih i naučnih radova, od kojih osam knjiga. Objavio je i sedamnaest knjiga autorske proze, političkih i filozofskih eseja te prijevoda na bosanski jezik.