Šta će biti s američkim sankcijama Venecueli nakon otmice predsjednika Madura?

Budućnost američkih sankcija Venecueli iznenada je dospjela u sam centar geopolitike nakon otmice predsjednika Nicolasa Madura od američke vojske.

Najave Washingtona prije dramatične operacije protiv Madura u subotu, uključujući američku blokadu sankcioniranih naftnih tankera i pozive američkim energetskim firmama da investiraju u naftni sektor Venecuele, ukazuju na kontinuitet i potencijalnu promjenu politike sankcija.

Međutim, ostaje nejasno hoće li ovi potezi donijeti značajno olakšanje građanima Venecuele ili će uglavnom koristiti američkim naftnim interesima.

Sankcije usmjerene na naftnu ekonomiju

Godinama su američke sankcije osakaćivale izvoz nafte iz Venecuele, nekada okosnicu ekonomije ove južnoameričke zemlje. Tekući embargo, pojačan pod Trumpovom administracijom, blokira većinu pošiljki nafte i cilja tankere koji prevoze sankcioniranu venecuelansku sirovu naftu, efektivno zaustavljajući izvoz.

To je dovelo do pada proizvodnje Venecuele na historijski minimum i dodatno opteretilo javne finansije. Samo ograničena dozvola data kompaniji Chevron omogućila je nastavak dijela proizvodnje, dok je širi režim sankcija ostao čvrsto na snazi.

Američki predsjednik Donald Trump javno je povezao hapšenje Madura s dugogodišnjim interesom Amerike za venecuelansku naftu, tvrdeći da će američke kompanije obnoviti dotrajalu energetsku infrastrukturu nacije i vratiti proizvodnju, potencijalno trošeći milijarde u tom procesu. Međutim, stručnjaci upozoravaju da politička nestabilnost i propali objekti znače da bi svaki oporavak trajao godinama i zahtijevao ogromna ulaganja, što je daleko od trenutnog poboljšanja za svakodnevni život Venecuelanaca.

Politika sankcija SAD-a je središnji faktor koji odlučujuće utječe na izglede za proizvodnju nafte u Venecueli. Analitičari iz finansijskih firmi poput Goldman Sachsa napominju da bi proizvodnja mogla ostati nepromijenjena ili samo skromno rasti u bliskoj budućnosti, ovisno o tome kako Washington prilagodi sankcije i kako investitori reaguju na pravne i političke rizike.

Ovo sugerira da bi čak i ako se sankcije promijene, neposredni utjecaj na ekonomiju Venecuele mogao biti ograničen.

Ublažavanje sankcija?

Washington bi mogao ublažiti ograničenja na izvoz nafte u zamjenu za političke i ekonomske ustupke od privremenih vlasti Venecuele ili nasljednog režima.

Takav potez mogao bi privući strani kapital i tehnologiju, povećavajući proizvodnju i generirajući državne prihode koji bi se mogli koristiti za rješavanje nestašice hrane, lijekova i osnovnih usluga.

Međutim, trenutno ukidanje sankcija čini se malo vjerovatnim bez jasne političke stabilnosti i provedivih ugovora, jer mnoge američke naftne kompanije, zainteresirane za ogromne rezerve Venecuele, ostaju oprezne usred tekuće političke neizvjesnosti.

Pravne složenosti oko vlasništva nad venecuelanskim naftnim resursima i poštivanja međunarodnog prava dodatno komplikuju situaciju.

Uslovni put

Vjerovatniji ishod je postepeno ublažavanje sankcija vezanih za određene kriterije, kao što su restrukturiranje naftnog sektora ili formiranje prelaznog političkog aranžmana.

Pristalice kažu da bi ovaj pristup mogao uravnotežiti interese SAD-a s oporavkom Venecuele, iako bi donio spore i neujednačene rezultate za građane koji se bore sa svakodnevnim teškoćama.

Dok Washington razmatra sljedeće korake, budućnost američkih sankcija oblikovat će način na koji će se naftni sektor Venecuele obnoviti i ko će imati koristi od tog procesa.

Za mnoge Venecuelance koji se suočavaju s dugotrajnom ekonomskom krizom, svaka promjena politike neće se mjeriti obećanjima o investicijama, već time donosi li opipljiva poboljšanja u svakodnevnom životu.