Savezna sutkinja u Kaliforniji presudila je da su odredbe imigracijskog zakona koje administracija SAD-a koristi za sankcionisanje nedržavljana zbog političkog govora neustavne, što predstavlja jedan od najozbiljnijih pravnih izazova dosadašnjoj primjeni imigracijskog zakona protiv propalestinskih aktivista.

Američka savezna sutkinja Noel Wise 28. augusta presudila je da je vlada primjenom tih odredbi, odnosno ukidanjem viza i pokretanjem postupaka deportacije zbog govora zaštićenog Ustavom, prekršila Prvi i Peti amandman.

Slučaj je proizašao iz straha koji je već počeo zahvatati univerzitetske kampuse: da bi riječi nekog stranog studenta mogle ugroziti njegov pravni status.

Studentski list Univerziteta Stanford, The Stanford Daily, i anonimni nosilac F-1 studentske vize, identificiran kao Jane Doe, osporili su ovu politiku, tvrdeći da su zbog nje međunarodni studenti počeli brisati objave, izbjegavati političke aktivnosti i dvaput razmisliti prije nego što izvještavaju o Gazi.

U odluci dugoj 90 stranica, Wise je stala na stranu tužitelja po šest od osam zahtjeva. Također je dovela u pitanje širinu ovlaštenja na koja se vlada poziva, zaključivši da je primjena tih odredbi na govor zaštićen Ustavom predstavljala ograničavanje slobode govora na osnovu stavova i sadržaja.

„Previše hrabrih i principijelnih propalestinskih glasova postalo je kolateralna šteta zbog pokušaja Washingtona da uguši kritike genocidne izraelske države“, kaže Maria Kari, advokatica za ljudska prava i spisateljica.

„Ne mogu zamisliti ništa što je dublje protivno američkim vrijednostima od ušutkavanja studenata i aktivista zato što izražavaju protivljenje finansiranju genocida, ratnih zločina i ubistva hiljada beba od strane američke vlade. Zbog toga je presuda sutkinje Wise veoma dobrodošla i predstavlja značajnu pobjedu“, rekla je Kari za TRT World.

Kari je zastupala nekoliko osoba koje su bile meta imigracijske represije administracije, među njima Momodoua Taala, Yaakuba Iru Vijandrea i Mahmouda Khalila.

„... ustavna prava su neotuđiva i pripadaju ljudima, a pravo na slobodu govora nedržavljana nije ništa manje od prava građana“, dodala je.

Nejasna granica

U središtu spora nalaze se odredbe Zakona o imigraciji i državljanstvu iz 1952. godine, na koje se administracija SAD-a pozvala kako bi ukinula vize i pokrenula postupke udaljenja nedržavljana čije su prisustvo i aktivnosti ocijenjeni kao potencijalna ozbiljna prijetnja vanjskoj politici Sjedinjenih Američkih Država.

Prema tumačenju administracije, državni sekretar Marco Rubio imao je široka diskreciona ovlaštenja da odlučuje kada prisustvo nedržavljanina predstavlja prijetnju važnom interesu vanjske politike SAD-a.

Sutkinja je odbacila takvo tumačenje. Vlada ne može kažnjavati govor zaštićen Ustavom samo zato što se protivi stavovima koji se njime izražavaju, navela je u presudi.

Rubijevi vlastiti argumenti pokazali su koliko bi široka primjena ove odredbe mogla biti.

On je naveo da bi protesti zbog nečega tako svakodnevnog kao što su papirne slamke teoretski mogli potpasti pod ista ovlaštenja, iako je njegovo ministarstvo ta ovlaštenja koristilo protiv osoba čiji se govor odnosio na Gazu.

„Ako se žalite zbog papirnih slamki, očigledno vam nećemo ukinuti vizu zbog toga“, rekao je.

Presuda, u kojoj se opširno spominju osnivači SAD-a Benjamin Franklin i James Madison, stoga nadilazi sudbinu studenata imenovanih u tužbi i postavlja ustavno ograničenje strategiji koju Washington sve češće koristi protiv nedržavljana čije političke stavove smatra neprihvatljivim.

Međutim, kada je riječ o praktičnom i korisnom učinku koji ova presuda može imati, Kari smatra da je odgovor, nažalost, da neće imati veliki praktični učinak.

„Ova presuda je deklaratorna, a ne zabranjujuća, što znači da ne sprečava državnog sekretara da ubuduće ukida vize, niti oslobađa one koji se trenutno nalaze u pritvorskim centrima ICE-a i suočavaju se s pritvorom i deportacijom.“

Od Columbije do Stanforda

Do trenutka kada je slučaj Stanford Dailyja dospio pred sud, posljedice ove politike već su bile vidljive na univerzitetskim kampusima.

U martu 2025. godine Mahmoud Khalil, diplomac Univerziteta Columbia i osoba sa stalnim boravkom u SAD-u, priveden je u pritvor ICE-a zbog učešća u organizovanju propalestinskih aktivnosti na kampusu.

Nekoliko sedmica kasnije, savezni agenti priveli su Rumeysu Ozturk, doktorandicu na Univerzitetu Tufts, nakon što je zajedno s drugim autorima napisala tekst u kojem je kritikovala odgovor svog univerziteta na izraelski genocid u Gazi.

Nakon njih uslijedili su slučajevi studenta Univerziteta Cornell Momodoua Taala i studenta Univerziteta Columbia Mohsena Mahdawija, pretvarajući niz pojedinačnih imigracijskih postupaka u širu borbu oko pitanja može li politički aktivizam postati osnov za udaljenje iz zemlje.

U izvršnoj uredbi iz januara 2025. godine, administracija SAD-a naložila je saveznim agencijama da identifikuju i udalje studente i nastavno osoblje koji nisu državljani SAD-a, a čije su političke aktivnosti ocijenjene kao suprotne vanjskoj politici SAD-a.

Sada, nakon presude sutkinje Wise, administracija se suočava s izborom. Prema Kari, američka vlada će gotovo sigurno uložiti žalbu, za šta ima rok od 60 dana.

„Kada je nešto predmet žalbenog postupka, to znači da će druge sudije u drugim jurisdikcijama vjerovatnije reći: ‘Taj slučaj je u žalbenom postupku, ne moram se na njega oslanjati.’“

Međutim, ovi tužitelji imaju prednost u žalbenom postupku jer je sud koji će razmatrati žalbu, Apelacioni sud Devetog okruga, već presudio da se zaštita slobode govora odnosi i na nedržavljane, dodala je.

Sudar s ustavnim ograničenjima

Tužba lista The Stanford Daily proširila je ovo pitanje izvan pojedinačnih aktivista i uvela ga direktno u sferu novinarstva.

List je tvrdio da su međunarodni studenti brisali propalestinske objave, izbjegavali političke aktivnosti i odustajali od tekstova kritičnih prema Izraelu jer su strahovali od posljedica koje bi javno iznošenje stavova moglo imati po njihov imigracijski status.

Rezultat je bio oblik cenzure za koji nije bilo potrebno da vlada direktno ušutka svakog studenta, jer je sama mogućnost deportacije bila dovoljna da neke studente natjera da dvaput razmisle prije nego što nešto kažu ili učine.

„Mislim da je sutkinja Wise u svojoj odluci briljantno prikazala obrazac koji pratimo od marta 2025. godine, kada je odredba o osnovama vezanim za vanjsku politiku, nakon tri decenije nekorištenja, prvi put primijenjena u slučaju Mahmouda Khalila“, kaže Kari.

„Od tada... kampusi su utihnuli, protesti podrške Palestini su zamrli, a ljudi – i građani i nedržavljani – uplašeni su.“

Odluka sutkinje Wise uslijedila je nakon slične presude donesene prošle godine u Massachusettsu u slučaju AAUP protiv Rubija. U septembru 2025. godine američki savezni sudija William Young zaključio je da je politika administracije SAD-a, koja je podrazumijevala hapšenje, pritvaranje i pokušaje deportacije studenata i nastavnog osoblja koji nisu državljani SAD-a zbog njihovog zagovaranja prava Palestinaca, predstavljala kršenje Prvog amandmana. U januaru 2026. godine uslijedila je odluka o mjerama za otklanjanje posljedica.

Zajedno, ovi slučajevi potvrđuju princip koji je Vrhovni sud SAD-a prepoznao prije više decenija: ustavna zaštita slobode govora ne prestaje na granici niti zavisi od državljanstva SAD-a.

Presuda ne poništava ono kroz šta su prošli Mahmoud Khalil, Rumeysa Ozturk, Momodou Taal, Mohsen Mahdawi i drugi, a očekuje se da će administracija uložiti žalbu.

Kari kaže da je sada najviše zabrinjava način na koji se ova odredba zloupotrebljava protiv ljudi koji su na meti isključivo zbog porodičnih veza, bez obzira na ono što su rekli ili učinili.

„Svi slučajevi o kojima se govori u slučaju The Stanford Daily odnosili su se na ljude koji su bili meta vlade zbog svog političkog govora.“

„Sada ICE kreće na ljude ne zbog nečega što su rekli ili učinili, već zbog toga s kim su u rodbinskoj vezi. Ovo je nova i zastrašujuća granica koja se otvorila“, kaže Kari.

„Predviđam da će zakonitost ovakve primjene odredbe o osnovama vezanim za vanjsku politiku uskoro biti testirana pred sudovima“, dodaje.