SAD je doveo najveći nosač aviona na svijet u vode blizu Venecuele - što to znači?

Vašington je pojačao svoju vojnu prisutnost u blizini južnoameričke granice dolaskom svog najnaprednijeg nosača aviona, USS Gerald R. Ford. TRT World pita analitičare vanjske politike šta Sjedinjene Države namjeravaju učiniti sljedeće.

By
USS Gerald R. Ford plovi pored USNS Laramie (T-AO-203) tokom snabdijevanja gorivom na moru na istočnom Mediteranu [Arhiva Američke mornarice]. / Others

Washington, DC

Nakon mjeseci izvještaja o vazdušnim udarima na navodne brodove dilerima u Karibima i istočnom Pacifiku, Sjedinjene Države su sada rasporedile najveći nosač aviona na svijetu, USS Gerald R. Ford, u toj regiji. Stručnjaci kažu da je ta odluka namijenjena zastrašivanju Venezuele ili stvaranju uvjeta pogodnih za udar u toj južnoameričkoj zemlji.

Raspoređivanje nosača aviona predstavlja "prisilnu eskalaciju", signalizirajući da su udari, raspoređivanje dronova i tajne operacije sada unutar spektra opcija američke vanjske politike, kaže Jenaro Abraham, politički naučnik i profesor politike Latinske Amerike na Gonzaga University, za TRT World.

"Grupa udarnih brodova nosača aviona dramatično proširuje sposobnost Pentagona da nadzire i napada teritorij Venezuele, i iz tog razloga prijetnju ne treba otpisivati kao simboličku."

Abraham navodi da administracija bivšeg predsjednika Trumpa često izriče opipljive prijetnje da bi ostvarila vanjskopolitičke ciljeve: pokazati silu, posmatrati kako države i tržišta reaguju, pa onda odlučiti da li i kako eskalirati.

Stacioniranje Gerald R. Forda je istovremeno "vojna opasnost i političko pozorište" koje ima za cilj izvršiti pritisak na Caracas dok "testira međunarodni sistem", dodaje on.

"Baš kao što je Trump koristio sankcije, tarife i finansijsku izolaciju protiv [predsjednika Javiera] Mileija u Argentini i [predsjednika Gustava] Petra u Kolumbiji, nosač aviona funkcioniše kao još jedan oblik disciplinske poluge."

Snažno američko vojno gomilanje

Najveći nosač aviona američke mornarice sada je dio rastućeg vojnog gomilanja u blizini Venezuele, koje je predsjednik Donald Trump predstavio kao borbu protiv "narko-terorizma". Mnogi ga, međutim, vide kao stratešku poruku upućenu Venezueli.

Od septembra, SAD su po izvještajima izvele najmanje 21 udar na navodne brodove dileri, pri čemu je poginulo više od 80 ljudi, a mnogi su ranjeni. SAD nisu iznijele dokaze o krijumčarenju droge ili neposrednim prijetnjama.

Pravni stručnjaci tvrde da napadi predstavljaju nezakonita ubistva.

USS Gerald R. Ford i USS Newport News su nuklearni američki brodovi raspoređeni u regiji za "Operation Southern Spear", nedavno najavljen od strane Petea Hegsetha, kojeg tekst opisuje kao američkog ministra rata.

Raspoređivanje SAD uključuje lovačke avione F-35, veliku udarnu grupu nosača aviona, nuklearno-pogonjeni podmornicu i više drugih ratnih brodova, što predstavlja najveće američko vojno gomilanje u tom području u decenijama.

Dok posljednja eskalacija Pentagonu daje više tačaka za nadzor i napad, ona Trumpu — čiji su ciljevi još nejasni — daje i više opcija u vezi sa Venezuelom.

U petak je Trump rekao novinarima da je "nekako donio odluku" o tome kako postupiti s Venezuelom, ali da "ne može reći što bi to bilo."

U nedjelju je rekao medijima da nema "novosti o Venezueli", ali je dodao da "možda vodimo neke razgovore" s venezuelanskim predsjednikom Nicolasom Maduroom "i vidjet ćemo kako će to ispasti — ali oni bi željeli razgovarati."

Prema Philipu Gunsonu, analitičaru za Venezuelu iz International Crisis Group, raspoređivanje Gerald R. Forda "je najnoviji pokušaj da se uvjeri Maduro da odstupi, ili da vojska izvrši udar protiv njega. To također daje Trumpu širi spektar opcija ako se odluči za kopnene udare."

"Ali na duži rok, to može biti i dio općeg američkog vojnog gomilanja u zapadnoj hemisferi, što je posljedica odluke Trumpove administracije da više pažnje posveti svom 'dvorištu'," kaže Gunson za TRT World.

Gunson, analitičar sa sjedištem u Caracasu, odnosi se na koncept koji se u političkom i međunarodnopravnom kontekstu koristi za sferu američkog utjecaja i oblasti dominacije, posebno u Latinskoj Americi, sličan širem Monroovom doktrinaru pristupu.

Uprkos brojnim opcijama koje su na stolu uz najnoviji razvoj događaja, nijedna od njih nije u najboljem interesu Venezuele.

Otkako je počelo američko vojne gomilanje, Maduro je obećao otpor ako SAD napadnu njegovu zemlju, ali je i pozvao na mir. Poništio je apel protiv "lude rata" sa SAD dok je, pozivajući na mir, citirao i himnu Johna Lennona "Imagine".

Gunson iz International Crisis Group predviđa moguće američke udare na Venezuelu.

"Možda je odluka već donesena, možda nije. Ne bi me iznenadilo da dođe do udara na teritorij Venezuele, ali važnije je pitanje gdje i šta? Jedno je pogoditi vojnu bazu ili vladinu infrastrukturu, sasvim drugo pogoditi udaljenu pistu ili neku vrstu objekta vezanog za drogu," napominje Gunson.

Daniel Hellinger, profesor emeritus međunarodnih odnosa na Webster University, kaže za TRT World da je odluka SAD da dovede najveći nosač aviona u regiju usmjerena da "potiče pokušaj udara".

Hellinger navodi: "Jasno je da je namijenjeno da zastraši Madura i, prijeteći direktnom vojnom intervencijom, podstakne pokušaj udara od strane vojnih oficira motivisanih ili nacionalnim ponosom ili brigom za vlastiti opstanak."

Hellinger kaže da bi od svih dostupnih opcija Trump nadao da će Maduro "pobjeći iz zemlje" ili da će venezuelanska vojska djelovati, ali da će "u nekom trenutku odobriti neku ograničenu udarnu akciju, bilo zračnim napadom ili racijom specijalnih snaga, da uhvate ili ubiju Madura."

"Ako takav napad uspije, mislim da će biti nevoljan da pošalje 'kopnene snage' suočene s većom nasiljem i ekonomskom katastrofom nego što zemlja trenutno doživljava. Ako ne uspije, suočit će se s odlukom da produbi i proširi američku intervenciju, što će zasigurno stvoriti domaću krizu za njegovo vlastito predsjedništvo," objašnjava Hellinger.

"Kontra-teroristička" kampanja

U martu 2020. Maduro je optužen od strane američkih vlasti za zavjeru u vezi s "narko-terorizmom", zavjeru za uvoz kokaina i krivična djela vezana uz oružje.

SAD tvrde da je Maduro vođa "Kartela Sunca (Cartel de los Soles)", organizacije za trgovinu drogom.

Te godine SAD su ponudile nagradu od 15 miliona dolara za hapšenje Madura, kasnije povisivši iznos na 25 miliona u januaru 2025., a zatim ga udvostručivši na 50 miliona u avgustu 2025.

SAD ne priznaju Madura kao predsjednika Venezuele i pojačale su pritisak na njegovu vladu kroz sankcije, diplomatske napore i vojno prisustvo u karipskoj regiji.

Venezuelanska vlada odbacuje te tvrdnje, nazivajući nagradu "jadnom" i "grubom političkom propagandom".

Maduro, iako poziva na mir, ostaje prkosan i ne pokazuje znakove povlačenja.

Abraham sa Gonzaga University tvrdi da, s obzirom na malo vjerojatno dobrovoljno odstupanje Madura i politički rizičnu opciju pune kopnene invazije, vjerovatniji scenarij predstavlja ograničeno američko bombardovanje ili "kontra-teroristička" kampanja u kombinaciji s tajnim djelovanjem u pograničnim regionima Venezuele: sabotaže, ciljnih ubistava i aktivacije naoružanih grupa koje već djeluju duž neregularnih rudarskih i krijumčarskih koridora.

Sa masivnim vojnim gomilanjem, SAD takođe mogu pokušavati preoblikovati javno mnijenje u Venezueli, kažu stručnjaci.

Abraham primjećuje: "Strateški, raspoređivanje također ima za cilj preoblikovati javno mnijenje u Venezueli: ako se dijelovi anti-Maduro opozicije uvjere da je američka intervencija neizbježna, oni bi mogli pojačati domaću destablizaciju u nadi da će pokrenuti promjenu režima iznutra."

"Ono što izgleda kao pojedinačna akcija — stavljanje nosača aviona u priobalje — u praksi je pokušaj da se istovremeno stvori pritisak odozgo i odozdo."

O militarizovanoj poruci 'Nula tolerancije'

Ako su vazdušni udari na navodne diler brodove već kao nošenje topa u borbu noževima, onda bi borba protiv tog kriminala s cijelom armijom nosača aviona, dronova i podmornica mogla biti poslana snažna poruka "nulte tolerancije" vladama Latinske Amerike, kažu analitičari.

Gunson, analitičar iz Venezuele, kaže: "Nema nikakvog smisla ratovati protiv takozvanog 'rata protiv droge' s nosačima aviona i podmornicama. Ali možda je ideja poslati poruku 'nulte tolerancije' ne samo bandama trgovaca drogom nego i vladama regiona."

Hellinger, s druge strane, upozorava da put nastavka borbe protiv navodnih bandi droge uz toliku militarizaciju nije održiv.

Hellinger dodaje: "To nije beskonačno održivo, ni u pogledu troškova, ni u pogledu odvođenja vojnih resursa sa drugih mjesta u svijetu gdje SAD pokušavaju braniti svoju hegemoniju."

Budući da je predsjednik Trump predstavio zlato kao najbolji imetak u vrijeme globalne ekonomske nestabilnosti i njegovi saveznici su počeli više ulagati u njega, stvarni ulozi ovdje su, tvrdi Abraham, zlato i nafta.

Međutim, militarizacija granice Venezuela-Kolumbija, ako se nastavi i eskalira, paradoksalno bi mogla dati suprotan efekat i stabilizovati tržište kokaina, dodaje on.

Abraham kaže: "Cijene koke i kokaina su snažno pale uslijed viška ponude, a vojni pritisak obično tjera sitne seljake koji gaje cocu da napuste njivu koke i uđu u unosnije, ali opasnije ekstraktivne sektore poput ilegalnog rudarstva."

Podijena opozicija Venezuele

Dok Maduro ostaje prkosan pripremajući zemlju za moguću vojnu intervenciju, dvojica vodećih opozicionih lidera u Venezueli ne slažu se oko daljih koraka.

Dobitnica Nobelove nagrade 2025. Maria Corina Machado i njen tim navodno su se obratili Trumpovoj administraciji kako bi promovisali ideju da je venezuelanski predsjednik Maduro šef Tren de Aragua, kriminalne grupe koju su SAD u januaru označile kao Stranu terorističku organizaciju, prema izvještajima.

Njen tim je ovu poruku predstavio budućem savjetniku za nacionalnu sigurnost Mikeu Walzu početkom januara, prije inauguracije, otkriva istraživački izvještaj agencije Reuters.

Machado je sama to iznijela u maju u intervjuu s Donaldom Trumpom Jr., tvrdeći: "Svi znamo da je šef Tren de Aragua Maduro. Režim je stvorio, promovirao i finansira Tren de Aragua."

Drugi opozicioni frakcije, međutim, pozivaju na pregovore.

Henrique Capriles, dvostruki kandidat za predsjednika, upozorava protiv američke intervencije.

"Navedi mi jedan uspješan slučaj u posljednjih nekoliko godina uspješne američke vojne intervencije", citirao ga je New York Times. Krvavi američki 'ekstrakcija' Madura bez žrtava bila bi stvar Netflixa, rekao je, a ne realnosti.

"A koja je cijena za nas Venezuelance, šta će to biti? Koja nam je garancija da će ovo dovesti do obnove naše demokratije?"

Iako je opozicija u Venezueli duboko podijeljena, većina i dalje protivi američkoj vojnoj intervenciji, kaže Hellinger.

"Da je (Hugo) Chavez i dalje predsjednik, vjerujem da bi ogromna većina podržala aktivan otpor. Mislim da većina Venezuelanaca odbacuje američku intervenciju, ali nisam siguran da Maduro može izazvati isti nivo aktivnog otpora protiv američke intervencije," dodaje Hellinger.

Gunson navodi da vlada Venezuele pokušava izbjeći eskalaciju zbog ogromne vojne nepovoljne pozicije i da će pokušati izbjeći odgovaranje "osim ako to ne bude neizbježno." U tom slučaju odgovor Venezuele bi bio i vojni i politički.

Abraham kaže: "Vojno, vlada će mobilisati komunalne milicije i odbrambene mreže da pojača poruku da se Venezuelanci moraju pripremiti da brane domovinu od strane strane agresije."

"Politički, američka eskalacija nenamjerno jača Madura jer potvrđuje narativ koji je vlada godinama iznosila — da Sjedinjene Države namjeravaju invaziju Venezuele i nametanje promjene režima. Važno je napomenuti da veliki dio venezuelanske desnice ne podržava stranu vojnu intervenciju; samo tvrdolinijska manjina povezana s figurama poput Machado otvoreno je to ohrabrivala," dodaje on.