Dilema Njemačke: Izrael ili sloboda govora?
Jasno zauzimanje za Izrael i pritisak na glasove kritične prema Izraelu stavljaju na probu slobodu mišljenja u Njemačkoj.
Njemačka je jedna od zemalja koje, u vezi s genocidom koji je Izrael počinio u Gazi, nisu ispunile svoj moralni imperativ. To se također odnosi i na druge države, ali njemačko samorazumijevanje kao uzornog liberalizma čini ovu poziciju posebno kontradiktornom. Uprkos masovnim izraelskim napadima, pri čemu je, prema zvaničnim podacima, blizu 70.000 ljudi ubijeno, stotine hiljada povrijeđeno i milioni raseljeni, političko vodstvo u Berlinu bez kompromisa stoji na strani Izraela – ponekad čak i odlučnije nego SAD.
Dok Izrael u Gazi koristi smrtonosno oružje, glad i žeđ kao instrumente rata, a razaranje cijelog teritorija odvija se pred očima svjetske javnosti, efikasna međunarodna reakcija izostaje. Države poput Turkiye ili Južne Afrike jasno osuđuju genocid, a zemlje poput Španije ili Francuske poduzele su bar konstruktivne korake priznanjem Palestine. Njemačka, međutim, bira naročito snažnu proizraelsku liniju.
U isto vrijeme Njemačka spada među najrestriktivnije zemlje prema protestima – dok u SAD-u i mnogim evropskim državama milioni ljudi i studenti masovno demonstriraju protiv rata.
Opasnost nadzornog društva
Način na koji Njemačka postupa s konfliktom pokazuje da je zemlja uspostavila štitni mehanizam u korist Izraela ne samo u fizičkim prostorima, nego i u digitalnom prostoru i na društvenim mrežama. Mnogi će to smatrati iznenađujućim, ali za političku elitu ovaj stav se već dugo doživljava kao egzistencijalan. I pod bivšim kancelarom Olafom Scholzom i pod njegovim nasljednikom Friedrichom Merzom proizraelska linija se provodi bez popuštanja.
Izvještaji iz Njemačke pokazuju da se digitalni prostori strogo nadziru i da policija zbog režimokritičkih objava čak provodi pretrese domova. Talas mjera za suzbijanje svake kritike Izraela podsjeća na koncept panoptikona – zatvorskog modela filozofa Jeremyja Benthama u kojem su svi zatvorenici stalno nadzirani i prilagođavaju svoje ponašanje iz straha od kontrole.
Danas se ova logika u Njemačkoj očituje kroz digitalno nadzorno društvo: već i jednostavne kritičke objave protiv Izraela mogu pokrenuti policijske represalije. Je li to nivo sloboda kojem bi moderna demokratija poput Njemačke trebala težiti, zaslužuje ozbiljnu raspravu.
Istrage zbog kritike Izraela na X
U Njemačkoj se kritika Izraela sve manje prihvata kao legitimni dio slobode mišljenja. Nastalo je gotovo potpuno tabu: Izrael se tretira kao nedodirljiva doktrina, svako kritičko mišljenje se odbija – čak i na društvenim mrežama.
Upečatljiv primjer je oktobar 2025. Kod Jurgena Todenhofera, predsjednika Stranke pravde i Team Todenhofer, zbog izjava kritičnih prema Izraelu izvršen je pretres doma i oduzeti su uređaji. U razgovoru s turskom novinskom agencijom Anadolu on je govorio o “progonu” zbog svoje kritike Izraela i kancelara Scholza i označio mjeru kao “napad na slobodu izražavanja”.
Todenhofer je naglasio da se u Njemačkoj “malo ko se još usuđuje reći išta protiv Izraela”, iz straha od istraga i visokih advokatskih troškova. Ovaj razvoj postavlja pitanje kako će Njemačka ubuduće ispunjavati svoj zahtjev na demokratsku otvorenost.
Njemačka mora preispitati stav prema kritici Izraela
Todenhoferove izjave jasno ukazuju na temeljski problem: Izrael se u Njemačkoj tretira gotovo kao nedodirljiva vlast – pa se i objave na društvenim mrežama uvlače u tu dogmatiku. Digitalne platforme su, inače, mjesta na kojima se slobodno mogu iznijeti misli, sve dok one ne pozivaju na nasilje, govor mržnje ili uvrede.
To što Njemačka podiže zaštitni zid oko Izraela sve više se čini problematičnim. S obzirom na genocid u Gazi, ovaj stav ne djeluje samo kao ograničavanje demokratskih principa, nego i kao oblik moralnog otupjenja.
Osim toga, pretres kod predsjednika stranke zbog objave na društvenim mrežama pokazuje koliko je digitalni nadzor u Njemačkoj već napredovao. Ni ne treba objašnjavati koju vrstu straha to izaziva kod migranata ili politički drugačije orijentisanih ljudi.
Njemačkoj bi bilo korisno obnoviti praksu zaštite slobode izražavanja – posebno u digitalnom prostoru. Zaštitni zid podignut oko Izraela predstavlja za demokraciju koja sebe smatra uzorom znatan kontradikciju: s jedne strane se ističe sloboda mišljenja, s druge strane se upravo tamo postavljaju prepreke gdje ta sloboda treba vrijediti.
Samo ako Njemačka bude spremna prihvatiti kritiku Izraela kao legitimni dio demokratske rasprave, može razriješiti ovu kontradikciju. Inače će njemačka demokratija i dalje stajati u sjeni izraelske ratne i genocidne politike – i nanositi štetu sama sebi.
*Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.