Prema određenim sutdijama rad od kuće je povećao produktivnost.     Foto: Getty Images

Pandemija je pokrenula veliki eksperiment zvani „rad od kuće“ (u nastavku teksta ROK). Dok je broj radnika na daljinu u SAD-u u stalnom porastu od 2000. godine, ono što je nekada bila povremena praksa zapošljavanja ušlo je svakodnevnicu bukvalno preko noći.

Iako je eksperiment ROK bio uspješan na Zapadu, radi se o mnogo više od britanskih ili američkih menadžera koji rade iz svojih prostranih kuća na idiličnim ruralnim lokacijama.

To je promijenilo svakodnevnicu ​​ne samo za radnike u najbogatijim zemljama svijeta (gdje su najveći poslodavci s najunosnijim poslovima), već i za globalno zapošljavanje, a time i globalnu društvenu mobilnost u siromašnijim zemljama.

Rušenjem bliskosti i vizuelnih barijera pri zapošljavanju, preduzeća mogu otključati čitav niz novih talenata širom svijeta. Međutim, da bi ovo funkcioniralo, novi sistemi, stilovi upravljanja i procesi koji odgovaraju „udaljenom svijetu“ moraju postati uobičajeni.

Prvi korak je, naravno, da menadžeri shvate da rad na daljinu funkcioniše.

Godinama su izvršni direktori bili zabrinuti da bi rad od kuće doveo do gubitka produktivnosti. Međutim, kako su menadžeri bili prisiljeni odreći se potpune kontrole nad svojim zaposlenicima, čini se da nema mnogo dokaza o strahu od gubitka produktivnosti.

U stvari, čini se da nekoliko studija provedenih u Americi sugerira da je rad na daljinu povećao produktivnost, pri čemu oni koji rade od kuće troše 10 minuta manje na neproduktivne aktivnost tokom dana. Slično, studija sa Stanforda, sprovedena na 16.000 zaposlenih, sugeriše da rad od kuće povećava produktivnost do 13 posto.

Ipak, vjerujem da smo tek na početku ovog puta.

Kada se pravilno implementira, usvajanje holističke ROK strukture može proširiti fond talenata bilo koje kompanije i omogućiti im da izvuku maksimum iz svojih zaposlenika. Ako zaposleni rade od kuće, nije bitno da li je dom deset minuta ili deset vremenskih zona od ureda. Nije bitno ni koji pasoš ili radnu vizu posjeduju. Rad od kuće postaje rad s bilo koje lokacije - ali što je još važnije, možete vi biti s bilo kojeg mjesta.

Ovo predstavlja stratešku priliku za preduzeća. Poslodavci se suočavaju sa smanjenom radnom snagom, koja je uvijek povećavala plate. U aprilu 2020. godine, oko 4 miliona ljudi napustilo je posao, fenomen koji se naziva „Velika ostavka“. SAD nisu usamljene u tome, Velika Britanija se suočava s povećanjem broja nepopunjenih radnih mjesta od 20 posto u odnosu na nivo prije pandemije.

Ovo je uvijek dovodilo do povećanja plata; u većim gradovima diplomci direktno na univerzitetu imaju plate do 120.000 dolara. Preduzeća ne moraju više da se klanjaju ovakvim visokim platama kada postoji talentovana, gladna međunarodna radna snaga koja čeka zaposlenje.

Filipinski model

Prekogranično zapošljavanje postalo je društvena norma, ali i ekonomska potreba. Kao što se kaže, ako možete raditi svoj posao s bilo kojeg mjesta, svako može raditi vaš posao. Pametni poslovni lideri mogu i trebaju iskoristiti ovu promjenu paradigme u svoju korist.

To je upravo ono što se dešava, i generalno je to dobra stvar. Imam iskustvo rada sa virtuelnim timovima na Filipinima, na primjer, koji imaju administrativne vještine svjetske klase i gotovo tečno govore engleski jezik, kao i kulturnu blizinu zbog toga što su bili bivša američka kolonija.

Filipini su zanimljiv test za eksplozivnu kulturu rada na daljinu; već postoje mjesta za rad na daljinu u gradovima poput Manille i Nage, ali očekujem da će ovo eksplodirati u narednim godinama.

Prvo, značajne reforme obrazovanja znače da Filipini ostvaruju izuzetan napredak; između 2008. i 2015. godine, neto stopa upisa u osnovno obrazovanje porasla je sa 88 na 95 posto, a sa 60 na 66 posto u srednjem obrazovanju. To znači da su Filipini u osnovnom obrazovanju u rangu s najrazvijenijim ekonomijama svijeta, poput SAD-a.

Podjednako važno kao i obrazovanje je širokopojasni pristup, a prodor interneta na Filipinima ide samo u jednom smjeru. Od 2020. godine, 79 miliona Filipinaca ima pristup internetu, što je više od polovine stanovništva.

Jezička barijera je takođe izuzetno niska. Filipini su jedna od najvećih nacija koje govore engleski, a većina stanovništva ima barem određeni stepen tečnog govora.

Filipinci su primjer radno gladnog, marljivog stanovništva koje čeka da se potpuno integrira u globalnu ekonomiju - a rad na daljinu to omogućava u razmjerima nezamislivim prije dvije godine. Ovo će osloboditi rastuću srednju klasu, transformirajući njihovu ekonomiju i društvo.

A Filipini su samo jedan primjer; Kenija, Indonezija, Brazil i Saudijska Arabija smatraju se izvorima talenata zbog svoje mlade radne snage koja se bavi digitalizacijom i relativno niskih troškova rada.

Najvažnije je da će to biti visokokvalificiran, poslovno kritičan posao koji se cijeni od strane kompanije koja zadržava usluge pojedinca. Bit će potpuno drugačije od vrste nekvalificirane radne snage koja je u prošlosti stvarala potencijalne zamke oko radne eksploatacije ili nedostatka beneficija za radnike. To će biti profesionalci na važnim ulogama u preduzećima sa visokim rastom u industrijalizovanim zemljama - u broju koji do sada nije viđen.

Rad na daljinu prevrnut će ravnotežu globalne ekonomske moći na način na koji rijetki tek trebaju razumjeti. Vještačka kontrola protoka radne snage putem radnih viza više nema moć da koči ekonomije.

Preduzeća u industrijski razvijenim zemljama nikada se neće osvrnuti na prijašnji način poslovanja nakon što shvate koliki je globalni fond talenata - i koliko su konkurentne cijene.

Napomena: Stavovi izraženi od strane autora ne odražavaju nužno mišljenja, gledišta i uređivačku politiku kompanije TRT World.

TRT World