Stručnjaci ističu da ova donekle šokantna otkrića pokazuju svu ozbiljnost rizika od smrti uzrokovane vatrenim oružjem u nekim američkim gradovima.       Foto: Reuters

U poređenju sa rizikom od smrti nastale u ratu s kojim se suočavaju američki vojnici u Afganistanu, rezultati studije pokazuju da su mladići koji žive u najnasilnijim dijelovima Chicaga u prosjeku 3,23 puta više izloženi riziku da poginu od vatrenog oružja.

Stručnjaci ističu da ova donekle šokantna otkrića pokazuju svu ozbiljnost rizika od smrti uzrokovane vatrenim oružjem u nekim američkim gradovima. Stoga pozivaju na hitne mjere i donošenje politika za smanjenje nasilja na ulicama u Sjedinjenim Američkim Državama.

U 2020. godini vatreno oružje je postalo vodeći uzrok smrtnosti među djecom, tinejdžerima i mladima u SAD-u. Međutim, mladići u nekim američkim gradovima i četvrtima suočavaju se s nesrazmjerno većim rizikom od povreda i smrtnih slučajeva uzrokovanih oružjem.

Koji su gradovi najgori u pogledu nasilja izazvanog vatrenim oružjem?

Istraživači sa Univerziteta Brown i Univerziteta u Pennsylvaniji upoređivali su rizik od smrtnosti mladih odraslih muškaraca koji žive u najnasilnijim područjima zemlje u četiri velika grada sa rizicima od smrti i ranjavanja američkog vojnog osoblja koje je služilo u Afganistanu i Iraku za vrijeme rata.

Rezultati studije objavljeni u JAMA Network Open otkrivaju da su mladići u četvrtima s najvišim nivoom nasilja izazvanog vatrenim oružjem u Chicagu i Philadelphiji bili suočeni sa "znatno većim rizikom" od smrti uzrokovane oružjem nego američki vojnici raspoređeni tokom rata u Afganistanu i Iraku.

Međutim, upravo suprotno se desilo u dva druga grada. U najnasilnijim područjima u New Yorku i Los Angelesu bio je mnogo manji rizik za mladiće nego za vojnike u dvije ratne zone. U svim proučavanim američkim četvrtima i gradovima rizici su bili pretežno veći među mladićima iz manjinskih rasnih i etničkih grupa.

“Ovi rezultati su hitan poziv za buđenje u smislu razumijevanja, uvažavanja i reagovanja na rizike i prateće traume s kojima se suočavaju američki mladići“, kazao je Brandon del Pozo, docent medicine na Brown's Warren Alpert Medical School u saopštenju za medije.

Posao policije

Dr. Del Pozo je nedavno objavio knjigu pod nazivom “Policija i država: sigurnost, socijalna saradnja i javno dobro”, koja je zasnovana na njegovom akademskom istraživanju, kao i na njegovom 23-godišnjem iskustvu kao policajca u New Yorku i kao načelnika policije Burlingtona u Vermontu.

“Radeći kao policajac, bio sam svjedok nasilja vatrenim oružjem i koliko je to bilo razorno za porodice i zajednice“, objašnjava Del Pozo te dalje navodi:

“Mislim da taj teret i problem nije ravnomjerno raspoređen ni prema geografskoj ni demografskoj pripadnosti. Neke zajednice su osjetile teret nasilja vatrenim oružjem mnogo teže od drugih. Analizirajući javno dostupne podatke o žrtvama vatrenim oružjem u gradovima i u ratu, nastojali smo da taj teret nekako olakšamo i ublažimo.”

Dr. Del Pozo ističe da su on i drugi autori istraživanja odgovarali na često ponavljane zapaljive tvrdnje o nasilju oružjem u američkim gradovima.

“Često čujemo suprotstavljene tvrdnje o nasilju oružjem koje su zasnovane na političkim stavovima: jedna je da su veliki gradovi ratne zone koje zahtijevaju ozbiljno suzbijanje kriminala, a druga je da su naši strahovi od ubistava jako pretjerani i ne zahtijevaju drastičnu akciju“, kazao je ovaj autor studije.

“Htjeli smo upotrijebiti podatke da istražimo ove tvrdnje i pokazalo se da su obje pogrešne. Iako je većina stanovnika gradova relativno sigurna od nasilja vatrenim oružjem, rizici su ozbiljniji od rata za neke demografske grupe.”

Chicago je gori od većine ratnih zona

Istraživači su dobili informacije o svim smrtonosnim i nesmrtonosnim pucnjavama u kojim su učestvovali muškarci od 18 do 29 godina evidentiranim kao krivična djela 2020. i 2021. godine u Chicagu, Los Angelesu, New Yorku i Philadelphiji, četiri najveća američka grada koja imaju dostupne javne podatke o smrtnim slučajevima i povredama izazvanih u pucnjavama.

Tim istraživača je prikupio te podatke za američke gradove kao i odgovarajuće demografske podatke iz Ankete američke zajednice 2019. koju je proveo Biro za popis stanovništva SAD-a.

Istraživači su također prikupili podatke o smrtnim slučajevima i povredama u oružanim sukobima u Iraku i Afganistanu. Ovdje su obuhvatili period od 2001. do 2014. godine za rat u Afganistanu i od 2003. do 2009. za rat u Iraku.

Sveukupno, analiza je uključivala 129.826 mladića koji žive u četiri američka grada obuhvaćena istraživanjem.

Rezultati su pokazali da, u poređenju s rizikom od smrti u ratu s kojim se suočavaju američki vojnici raspoređeni u Afganistan, mladići koji žive u najnasilnijim dijelovima Chicaga imaju 3,23 puta veću vjerovatnoću da će umrijeti u oružanom nasilju. Oni u Philadelphiji su u prosjeku bili izloženi 1,9 puta većem riziku da poginu od vatrenog oružja.

Ipak, istraživači nisu uočili isti nivo rizika u najnasilnijim četvrtima Los Angelesa i New Yorka. Mladići su se u tim gradovima suočili sa 70 do 91 posto manjim rizikom od smrti i ranjavanja izazvanih oružanim nasiljem u odnosu na vojnike u afganistanskom ratu.

Manjinske zajednice snose sav teret

Kada su istraživači pogledali demografsku sliku mladića u gradovima koji su analizirani, otkrili su da je rizik od nasilne smrti i ranjavanja gotovo u potpunosti povezan sa osobama iz manjinskih rasnih i etničkih grupa.

Tamnoputi i Latinoamerikanci predstavljali su 96,2 posto onih koji su smrtno stradali i 97,3 posto onih koji su zadobili nesmrtonosne povrede iz vatrenog oružja u sva četiri grada.

“Naši rezultati, koji pokazuju da su mladići u nekim zajednicama koje smo proučavali bili podložniji ubistvima vatrenim oružjem i stopama nasilnih povreda za 3 posto i čak 5,8 posto, potkrepljuju hipotezu da osim smrtnih slučajeva i ranjavanja izazvanih vatrenim oružjem, stalna izloženost ovim nasilnim događajima i njihovi rizici značajno doprinose drugim zdravstvenim problemima i rizičnim ponašanjima u mnogim zajednicama u SAD-u”, kazao je dr. Del Pozo.

Dalje ističe da su zdravstveni rizici vjerovatno čak i veći za ljude u gradovima, jer moraju da se suočavaju sa svojim "bitkama" svaki dan tokom cijelog života, za razliku od vojnog osoblja na dužnosti u Afganistanu, koja je obično trajala po 12 mjeseci.

“Rezultati istraživanja pokazuju da bi urbane zdravstvene strategije trebale dati prioritet smanjenju nasilja i pomoći u rješavanju zdravstvenih potreba ovih zajednica”, zaključuje Del Pozo.

TRT Balkan / agencije