Profesor Ballian ističe kako je potrebno stvoriti sistem koji će se brinuti o biljkama i životinjama koje su pred nestajanjem.       Foto: Reuters

Trenutno postoji 1.677 od 15.060 biljnih i životinjskih evropskih vrsta koje su u riziku od izumiranja, prema podacima Međunarodne unije za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (IUCN).

Nekoliko je razloga zbog kojih vrste postaju ugrožene: krivolov, upotreba pesticida, kanaliziranje vodotoka, izgradnja brzih cesta, ali i njihova genetska varijacija.

Kao posljedica toga, loša vijest je da se biodiverzitet smanjuje.

Kada je riječ o balkanskim vrstama, na crvenoj listi najugroženijih fauna nalaze se divokoza, dabar, dobri dupin i mnoštvo riječnih i morskih riba.

“Vrlo malo životinja imamo koje su pod nekom zaštitom, ako i postoje, u pitanju je djelomična zaštita. Evo, naprimjer, imamo u državi problem medvjeda, ali njegova zaštita je različito regulisana u entitetima. Isti je slučaj i s vukom”, započeo je razgovor za TRT Balkan dr. Dalibor Ballian, profesor na Šumarskom fakultetu UNSA.

Vrste koje su nestale na određenim teritorijama nazivamo regionalno izumrlim vrstama (Regionally Extinct, RE). Crvena lista osim regionalno izumrlih vrsta (RE) ima još nekoliko nivoa zaštite: Najmanje zabrinutosti (NT), gotovo ugrožene (VU), ugrožene (EN) i kritično ugrožene (CR).

Svaka kategorija predstavlja različit nivo prijetnje, čije termine je potrebno znati kako bi se što uspješnije pristupilo analiziranju stepena ugroženosti.

Često se zbog nedovoljnog istraživačkog napora, prijeko potrebnog da bi se utvrdilo je li neka vrsta stvarno nestala (nepostojanje sistemskog praćenja stanja), uz tu kategoriju stavlja i upitnik (?).

Regionalno izumrli sisavci

Vrsta se smatra nestalom/izumrlom ako najmanje 10 godina nema podataka da ona u određenoj teritoriji stalno živi barem dio godine i da se tu razmnožava.

Meheljev potkovnjak, tekunica, sljepaš i sredozemna medvjedica samo su neke od sisavaca koje se nalaze na crvenoj listi izumrlih vrsta u regionu, a u nastavku će biti pojašnjene samo pojedine.

Tekunica (RE?) - U doba njene visoke brojnosti masovno su je uništavali kao štetočinu, ali to je, očito, nije moglo ugroziti. Promjenom načina upravljanja, a to je u prvom redu prestanak stočarenja na otvorenom i razvoj intenzivne poljoprivrede mehanizacijom i pesticidima, smanjuju se tipična staništa ili više nisu povoljna za ovu vrstu, navodi se u Crvenoj knjizi sisavaca.

Dabar (RE) - Uzrok nestanka dabra u Hrvatskoj u 19. stoljeću bio je prekomjerni lov. Nakon ponovnog naseljavanja u Hrvatskoj, zakonski je zaštićen lovostajem tokom čitave godine. Sadašnji razlozi ugroženosti su stradanje na cestama i krivolov.

“Dabrovi su nestali, prije nekih 150 godina, sad su opet uneseni pa su pod određenom zaštitom, ali već počinju pričinjavati štetu pa će najvjerovatnije izgubiti taj status zaštite”, rekao je profesor Ballian.

Divokoza (RE) - Već od kraja 19. vijeka ubraja se u rijetke i prorijeđene vrste divljači u regionu. Glavni razlozi ugroženosti današnje populacije su krivolov i uznemiravanje, iako je većina populacija u zaštićenim objektima prirode. Osjetljiva je na različite bolesti, primjerice šugu i upalni konjuktivitis. Ostali razlozi ugroženosti su malobrojnost i izoliranost većine populacija, povećanje brojnosti velikih grabežljivaca vuka, risa i medvjeda.

Ugrožene morske i riječne vrste

Dobri dupin VU - S obzirom na malu površinu i zatvorenost Jadranskog mora, te veliki pritisak stanovništva, posebno turista ljeti, dobri dupini u Jadranu suočeni su s više uzroka ugroženosti, kao što je onečišćenje mora, koje dolazi ponajviše s kopna u obliku različitih ksenobiotika. Taj utjecaj ima dugoročan efekat na populaciju, smanjuje reproduktivnu sposobnost jedinka, povećava smrtnost mladunaca, smanjenje imuniteta, pogoduje pojavi bolesti, parazitskih infekcija i patoloških promjena na organima. Uznemirivanje u kritičnim staništima, posebno plovilima, fizički onemogućavaju dupine u kretanju te boravku u za njih najpovoljnijim područjima. Buka koju proizvode motori plovila onemogućava im komunikaciju i snalaženje, a naročito tokom ljetnih mjeseci, navodi se u Crvenoj knjizi sisara Hrvatske.

Jadranska jesetra CR - Jadransku jesetru ugrožava onečišćenje vodotoka i pregrađivanje rijeka, čime se sprečavaju migracije. Veliki je problem i izlov nedoraslih jedinki.

Turski klen CR - Turski klen je veoma ugrožena vrsta koja je nekad bila česta, a danas dolazi samo pojedinačno u manjim pritokama rijeka. Na smanjenje brojnosti svakako je utjecala regulacija i onečišćenje rijeka i njenih pritoka.

Profesor Ballian ističe kako je potrebno stvoriti sistem koji će se brinuti o biljkama i životinjama koje su pred nestajanjem.

“Imamo biljaka koje su na granici nestajanja. Ta granica djelovanja indirektno je dovedena ljudskim nemarom. Jer postoje i neki prirodni procesi migracija drveća, grmlja i biljaka u prirodi. Ako kroz aktivnu zaštitu ne očuvamo što imamo, bojim se da ćemo zgubiti ovu bitku.”

Kako dodaje za kraj razgovora, novac za takve stvari u regionu se, nažalost, ne izdvaja.

TRT Balkan