Slavoljub Eduard Penkala bio je jedan od najznačajnijih izumitelja s početka 20. vijeka. Rođen je 20. aprila 1871. u Liptószentmiklósu, na području današnje Slovačke. Iako poljsko-nizozemskog porijekla, ostao je upamćen kao jedan od najvećih izumitelja Hrvatske i Balkana.
U Dresdenu je diplomirao i doktorirao hemiju, a nakon ženidbe se seli u Zagreb. Tu otvara i svoju prvu radionicu, a Penkala je toliko zavolio Zagreb da je i sopstveno ime promijenio u Slavoljub.
Desetine izuma koji su olakšali svakodnevnicu
Slavoljub Eduard Penkala je iza sebe ostavio oko 80 izuma primjenjivih u svakodnevnom životu ali i industriji i saobraćaju. Njegovi patenti su prijavljeni u više od 35 zemalja.
Prvu mehaničku olovku na svijetu je patentirao 1906, a već naredne godine izumio je i prvo nalivopero sa čvrstom tintom.
Iako je poznat po olovkama, Penkala je izumio i mnoge druge korisne stvari, među kojima su: rotacijska četkica za pranje zuba, džepna baterijska lampa, ebonit (masa od koje su se pravile gramofonske ploče), prislušni uređaji, specijalni mikrofoni, kočnice za vagone, lijek protiv reume. Takođe, usavršio je gramofon i gramofonsku iglu.
Od brojnih izuma i patenata, izdvajaju se oni sa posebnim značajem za društvo ali i zanimljivim pričama o nastanku.
Termofor
Prvi Penkalin izum bio je termofor, preteča današnje termos boce. Patentirao ga je u Budimpešti 1903. godine. Uvriježena je priča da je ovu Penkalinu ideju preuzeo izvjesni Mayer iz Wolfenfelda i pojavio se na tržištu sa termos bocom pod svojim imenom.
Mehanička olovka
Tri godine kasnije, 1906. godine, Penkala dolazi do izuma koji će obilježiti njegov život. Radi se, naravno, o prvoj mehaničkoj olovci na svijetu.
Kako bi njegova mehanička olovka pisala tanko, sam je lijevao tanke grafitne mine i usađivao ih u metalni držač. Penkala je za svoju olovku konstruisao i spiralni umetak koji po potrebi istiskuje minu. Ovaj izum se nije promijenio do danas. Svojim patentom koji je zamijenio drvenu olovku koja se morala oštriti, Penkala je stekao svjetsku slavu.
Samo na osnovu prvih deset uzoraka penkale, iz mnogih velikih evropskih gradova stižu narudžbe, a broj naručenih penkala uskoro je dostigao cifru od 100 000. Novine su donosile priče o olovci koju ne treba šiljiti, koja je uvijek jednako duga i prikladna za svaku ruku.
U to vrijeme, Penkaline olovke i nalivpera se izvoze u više od 70 zemalja svijeta. Fabrika koja je ranije imala 300 radnika, već 1911. zapošljava 800 radnika. U periodu od 1912. do 1926, bila je to jedna od najvećih fabrika pribora za pisanje na svijetu.
Insekticid (Krepax)
Na čestim putovanjima, Penkala je boravio u raznim hotelima, a noću su ga često uznemiravali insekti. U tom trenutku, nije bilo efikasnih sredstava protiv insekata koji nisu bili opasni sa čovjeka. U svojoj radionici, počeo je miješati razne praškove i probavati ih na insektima. A onda je došao do otkrića, uvjerio se u učinkovitost i lansirao proizvod pod imenom „Krepax“.
Bio je to prvi insekticid u ovom dijelu svijeta, a vjerovatno i jedan od prvih na svijetu.
Deterdžent za veš
Penkala je volio boraviti u restoranima i kafanama, a tamo je dolazio i do ideja za mnoge izumime. Često je viđao stolnjake uprljane teškim mrljama i razmišljao je kako ih ukloniti. Danima je radio eksperimente, miješao razne hemikalije, a onda i pronašao prašak kojim je u nekoliko sekundi isprao sve mrlje od hrane, pića i tinte. Bio je to prvi deterdžent.
Penkala, ipak, nije pronašao ljude raspoložene da investiraju u ovaj izum, pa je deterdžent zadržao za upotrebu u svojoj kući.
Avion
Posebna Penkalina strast bila je aeronautika. U Zagrebu je 1908. počeo sa konstrukcijom sopstvenog aviona. Njegova namjera bila je da upravljanje avionom bude jednostavno, tako da njime može upravljati bilo ko, bez posebne obuke i pripreme.
Penkalin avion je završen 1910. godine. Na vojnom poligonu u blizini u Zagreba, izgradio je hangar organizirajući prvo polijetanje i tako je otvorio prvi aerodrom u Hrvatskoj. Taj aerodrom se smatra prvim i u južnom dijelu Evrope.
Prekid stvaranja i prerana smrt
Brojna i plodonosna Penkalina istraživanja prekinuo je Prvi svjetski rat, a 1919. je obolio od malarije. Malariju je prebolio, ali je nakon toga njegovo zdravlje bilo ozbiljno narušeno. Nakon službenog putovanja s kojeg se vratio s upalom pluća, Penkala iznenada umire 5. februara 1922. u svojoj 51. godini.
Preminuo je na vrhuncu svog izumiteljstog stvaralaštva, ali su preživjeli njegovi patenti i njegova djela. Penkalina fabrika postoji i danas u Zagrebu i vodeći je proizvođač školskog i kancelarijskog pribora na prostoru srednje i jugoistočne Evrope.
