Mehmet Serkan Sincan, vlasnik antikvarnice u centru Antakye, postavlja sliku ispred svoje oštećene trgovine nakon smrtonosnih zemljotresa.        Foto: Reuters

Sa starog crnog kasetofona pjesma grupe Pink Floyd "Wish You Were Here" odzvanja kroz oštećenu četvrt drevnog turskog grada Antakya, u kojem je ostalo malo stanovnika otkako su ga dva razorna zemljotresa ostavila u ruševinama početkom februara.

Gotovo sve gradske trgovine bile su zatvorene, a nizovi zgrada ležali su u hrpama ruševina, ali Mehmet Serkan Sincan, trgovac antikvitetima koji je odlučio ostati u mjestu, izložio je svoju robu na ulici i puštao muziku za prolaznike — baš kao što je činio i prije zemljotresa.

Slika poznatih satova koji se tope Salvadora Dalija istaknuta je na vanjskom zidu njegove oštećene radnje, uz tapiserije velike džamije i drugu s prikazom Isusa koji vodi stado ovaca do vode.

U gradu u kojem je život stao, 50-godišnji Sincan, koji je u katastrofi izgubio mnogobrojne prijatelje i susjede, rekao je da je postavljanje antikviteta ispred zapravo način da se održi neki privid normalnosti..

"I prije zemljotresa ove su stolice bile vani, držao sam predmete ispred da pokažem da je ovdje antikvarnica. To je za nas normalan, klasičan život... Dakle, vratili smo se u normalu", rekao je. „Ovdje smo sretni.“

Ulice, koje su nekad bile pune turista, sada su ispunjene vojnicima, policajacima i drugim službenicima.

Sincan spašava slike iz svoje oštećene trgovine nakon smrtonosnih zemljotresa.  Foto: Reuters

Spašavanje robe

Sincan je rekao da su inženjeri historijsku zgradu u kojoj se nalazi njegova trgovina ocijenili sigurnom, a šteta je ograničena na fasadu i nekoliko nenosivih zidova.

Ali bilo je i štete na hiljadama antičkih predmeta koje je skupljao tokom godina.

Unutar zgrade, vaze, šoljice za čaj, tanjirići i ostalo posuđe ležali su izvaljeni iz svojih mjesta u ormarićima, a razbijeno raznobojno staklo i razbijeni kamen prekrivali su pod među komadima srebrnine, svijećnjaka i smrskanog drvenog namještaja.

Sincan je hodao dućanom spašavajući ono što je mogao: portret svog oca, crtanu sliku Alberta Einsteina s isplaženim jezikom; izblijedjelu kopija Mona Lise.

U jednoj sobi srušio se zid na njegovu kolekciju turskog antiknog stakla.

"Mislim da nije sve polomljeno. Kad pospremimo ovdje, izaći će još koja čaša, ako Bog da", rekao je uz osmijeh.

„Obnovit ćemo grad“

Zemljotres je mnoge historijske građevine u gradu sa snažnom historijom religijske raznolikosti ostavio u ruševinama – uključujući crkve koje datiraju iz antike i mnoge stare gradske džamije.

Otišli su i imami koji su učili i puštali ezan pet puta dnevno, ispričao je Sincan, što ga je navelo da sam preuzme ovu svetu obavezu.

“Nisam čuo pozive za molitve. Ja sam se molio 20 godina i to me je boljelo", rekao je.

Nekoliko puta dnevno penje se stepenicama svoje zgrade na terasu uzdignutu iznad ulice i melodičnim glasom poziva vjernike na molitvu.

"To je pitanje časti za Turke. Mi kažemo da se zastava ne spušta i da ezani (pozivi na molitvu) ne prestaju", rekao je.

Ovaj čovjek, koji je živio od starih stvari, rekao je da je historijski gledao na razaranja zemljotresa.

Antakya je bila teško oštećena ili uništena nekoliko puta tokom više od 2000 godina, i zbog zemljotresa i osvajanja u kojima su se osvajači smjenjivali, od starih Grka, Rimljana, Arapa i Osmanlija.

Sincan kaže kako je uvjeren da će se grad ponovo uzdići.

TRT Balkan / agencije