Jedan od rijetkih preostalih staroegipatskih obeliska raštrkanih širom svijeta, Teodosijev obelisk star 36 stoljeća, među najstarijim je spomenicima u Istanbulu.     Foto: AA

Priča o Teodosijevom obelisku vodi nas na putovanje u prošlost, oko 360 godina prije nego što je istanbulski prethodnik, Konstantinopolj, osnovan, nakon Kleopatrine smrti u Aleksandriji, 30. godine p.n.e.

Smrt Kleopatre, koja je posljednja vladala Ptolemejskim kraljevstvom, označila je aneksiju Egipta od strane Rimskog Carstva, nakon čega su vladari počeli vaditi obeliske koje su potom postavljali u svojim velikim gradovima.

Kolosalni četverostrani stubovi, koje su Egipćani nekada podigli u čast svojih bogova i sjećanja na svoje vođe, postali su simboli pobjede Rima nad egipatskom civilizacijom.

Dva takva obeliska izvučena su iz Velikog Amonovog hrama u Karnaku, u Tebi, dekretom Konstantina Velikog − vladara koji je osnovao Konstantinopolj 330. godine, kao novu prijestolnicu Rimskog Carstva.

Obelisci su transportovani iz Tebe u Aleksandriju duž rijeke Nil. Jedan je trebalo da bude u Rimu, a drugi u novoosnovanom Konstantinopolju. Međutim, to putovanje je prekinuto kada je vijest o Konstantinovoj smrti stigla do Aleksandrije, a obelisci su ostali u gradu.

Dvije decenije kasnije, 357. godine, Konstantinov sin i nasljednik, Konstantin II, preuzeo je inicijativu svog oca da obilježi 20. godinu njegove vladavine.

Jedan obelisk je poslat u Rim te godine i podignut je u samom srcu grada, nadvisujući Circus Maximus (Najveći cirkus). Danas je to najviši egipatski obelisk u svijetu, visok 32,2 metra, a nalazi se u blizini Lateranske bazilike.

Međutim, blizancu Lateranskog obeliska trebalo bi mnogo duže da stigne do svog novog doma jer je ostao u Aleksandriji iz nepoznatih razloga. Nasljednik Konstantina II, Julijan, tražio je da obelisk donesu u Konstantinopolj. Međutim, on je umro ubrzo nakon pomjeranja stubova, a obelisk je ostao u gradskoj luci još oko tri decenije.

Rimski napori da se podigne obelisk od crvenog granita − koji su prvobitno podigli u Karnaku faraoni Tutmozis III i Tutmozis IV u 15. stoljeću p.n.e. − konačno će uspjeti 390. godine n.e, ukazom vladara Teodosija I.

Hipodrom

“Historija Teodosijevog obeliska ima mnogo veze s hipodromom u Konstantinopolju, koji nas vodi u srce Rima: Circus Maximus“, rekao je za TRT World vanredni profesor Luca Zavagno s Univerziteta Bilkent u Ankari, Turkiye.

Konstantinopolj, koji je osnovao car Konstantin, trebalo je da bude “novi Rim“. Za Carstvo se Rim smatrao savršenim gradom − modelom za svaki veliki grad.

“Ovaj odnos s Rimom je ustvari oblikovao Konstantinopolj, a time i hipodrom“, objasnio je prof. Zavagno. Smješten u srcu Konstantinopolja, hipodrom je inspirisan rimskim Circusom Maximusom, ogromnim stadionom koji je mogao primiti do 300.000 ljudi.

Hipodrom, danas poznat kao trg Sultanahmet, bio je rimski cirkus s procijenjenim kapacitetom od 100.000 ljudi. Bilo je to mjesto trka kočija, javnih okupljanja, svečanosti i ceremonija, a bio je i novi dom Teodosijevog obeliska.

Obelisk je podignut na kičmi hipodroma, koji predstavlja barijeru u sredini cirkusa. Budući da je Rim služio kao model za Konstantinopolj, obelisk je trebao odgovarati Flaminijevom obelisku iz Heliopolisa koji je car August 10. god. p.n.e. već podigao u Circus Maximusu.

Ali u Circus Maximusu, postojeći obelisk je bio uparen s novim, donesenim iz Karnaka (Lateranski obelisk). Dakle, slično sparivanje je ponovljeno u Konstantinopolju, na hipodromu je podignut još jedan obelisk: obelisk ograđen zidom, koji je bio rimski spomenik.

Obelisk donesen u Konstantinopolj, koji je ispratio sedam careva prije Teodosijevog uspona i pada i prije nego što je podignut, bio je polomljen. Kada se to dogodilo, nije poznato, iako se pretpostavlja da je bilo negdje između njegovog transporta i ponovnog postavljanja.

Sa svake od četiri strane ispisane hijeroglifima koji hvale vojni uspjeh Tutmozisa III, monolit je, kao i njegov blizanac Lateranski obelisk, u početku bio visok skoro 30 metara.

Donji dio obeliska izgubljen je za historiju – niko ne zna šta se s njim dogodilo – a sam spomenik je bio manji od 20 metara. Kako bi se kompenzirala smanjena veličina obeliska, spomenik je na hipodromu u Konstantinopolju postavljen na podlogu koja se sastoji od dva postolja, i sada je visok 25,6 metara.

Gornje postolje osnove obeliska prikazuje Teodosija i njegov dvorac u trenucima s trka i ceremonija na hipodromu.

Na dvije strane donjeg postolja ugravirane su slike, jedna prikazuje obelisk koji se podiže na hipodromu, a druga prikazuje trke. Na druge dvije strane nalaze se dva natpisa u znak sjećanja na podizanje obeliska u Konstantinopolju. Jedan natpis je na grčkom, jeziku običnog naroda, a drugi na latinskom, jeziku suda.

“Nekad je bilo teško, bilo mi je naređeno da budem poslušan gospodarima i, nakon što su tirani nestali, da nosim palmu. Sve stvari se ustupaju Teodosiju i njegovom beskonačnom putu. Tako sam ja, poražen i pripitomljen za trideset dana, kada je Proklo* bio sudija, bio podignut visoko u nebo.”

Grčki natpis na Teodosijevom obelisku

“Ispisan kao da sam obelisk govori, tekst se odnosi na činjenicu da je Teodosije morao pobijediti neke rivale da bi postao car“, objasnio je prof. Zavagno. Spomenik, koji je nekada simbolizovao moć Tutmoza III, sada je došao da proslavi Teodosija.

Uklanjanjem iz prvobitnog konteksta u Karnaku, obelisk je izgubio svoje prvobitno značenje. Međutim, u Konstantinopolju je našao novu svrhu.

Teodosijev obelisk, sa Zidnim obeliskom u pozadini. Zidni obelisk, rimski spomenik, sagrađen je od kvadratno razanog kamena. Foto: AA

Nijemi svjedok

“Konstantinopolj je bio opskurni grad po imenu Bizantija kada ga je Konstantin izabrao kao mjesto za osnivanje svog grada. Bizantija u izvjesnom smislu nije imala prošlost, nije bila poznata. Dakle, postojao je problem legitimizacije grada, opravdanja za novi glavni grad”, objasnio je prof. Zavagno.

Konstantin je tako uljepšao grad statuama i spomenicima donesenim iz cijelog Carstva. Ovaj trend se nastavio dok je svaki novi car nastojao da pokaže svoju moć, pretvarajući grad u dom svih vrsta blaga.

Ovo je posebno bio slučaj za hipodrom, gdje je sakupljeno mnoštvo artefakata, pa je “obelisk bio u dobrom društvu“, našalio se Zavagno.

Tako je, međutim, bilo sve do pljačke Konstantinopolja 1204. godine tokom Četvrtog krstaškog rata, kada je blago hipodroma uglavnom uništeno. Jedini spomenici koji su ostali bili su Teodosijev obelisk, Zmijski stub i Obelisk ograđen zidom koji je krasio kičmu hipodroma.

Uprkos uništenju, sam hipodrom je ostao, a tri spomenika su postala njegovi simboli. Čak i nakon osmanskog osvajanja Konstantinopolja, hipodrom je zadržao svoj značaj, a Osmansko Carstvo ga je koristilo za održavanje sajmova, svečanosti i slavlja.

“Tokom svih tranzicija, taj prostor je bio suštinski, centralni za društveni, kulturni, politički i vjerski život Istanbula“, kazao je Zavagno.

Budući da se nalazi u Istanbulu otkako je grad osnovan kao Konstantinopolj, Teodosijev obelisk nijemi je svjedok historije ovog velikog grada.

“Strano tijelo, doneseno čak iz Egipta, bilo je tu na samom početku osnivanja grada i svjedočilo tranziciji grada kroz stoljeća, dok je hipodrom − sadašnji trg Sultanahmet − sačuvao svoj značaj kao ceremonijalno srce grada“, dodao je profesor.

Izdržavši stoljećima, obelisk je svjedočio prelasku grada iz rimske u bizantijsku prijestolnicu; bio je posmatrač Četvrtog krstaškog rata, kao i osvajanja Konstantinopolja, a bio je i svjedok izgradnje Istanbula pod osmanskom vlašću, kao i modernizacije grada kao kulturne prijestolnice Turkiye.

* Proklo je bio arhiepiskop Konstantinopolja

AA