SAD i njegovi NATO partneri okupili su se ove sedmice u španskoj prijestolnici kako bi procijenili glavne ciljeve Alijanse u suočavanju s brzim promjenama sigurnosnog okruženja u svijetu, nakon ruskog napada na Ukrajinu.
Sastanak u Madridu zanimljiva je prekretnica za NATO, s obzirom na to da je ovaj blok identificirao Rusiju kao svog glavnog protivnika te pristao povećati broj kada je riječ o spremnosti. Neki su vjerovali da je NATO kao savez izgubio svoju vrijednost nakon završetka Hladnog rata, što je bio glavni motiv za SAD i njegove zapadne saveznike da ga uspostave 1949, kako bi se suprotstavili sovjetskom izazovu.
Ali, s ruskom ofanzivom na Ukrajinu, novonastali NATO je iznenada pronašao novi razlog za svoje postojanje — pa čak i za svoje proširenje širom Evrope, blizu ruske granice — pripremajući se da prihvati nove članice poput Švedske i Finske nakon što je Turkiye dala svoj pristanak za prijem nordijskih država u Savez.
Članice NATO-a raspravljaju o pitanjima kao što je strateški koncept Alijanse, koji je preformulisan kako bi se suočio s ruskom samouvjerenošću, novi program proširenja širom Evrope, povećanje brojnosti snaga za brzo reagovanje te jačanje pacifičkog fronta protiv rastuće Kine.
Rusija: neprijatelj broj jedan
NATO će u Madridu preformulisati svoj Strateški koncept, koji je 2010. godine Rusiju predstavljao ne kao neprijatelja, već kao strateškog partnera. No, s ruskim napadom koji bjesni širom Ukrajine, prema stručnjacima, ta će se formulacija definitivno promijeniti u Madridu.
„Glavno pitanje je, naravno, prvenstveno odbrana Evrope od ruske agresije. Riječ je o tome da se strateški koncept NATO-a u potpunosti promijenio zbog ničim izazvane invazije Rusije na Ukrajinu”, kaže Matthew Bryza, bivši američki ambasador u Azerbejdžanu, govoreći kako će Alijansa definirati Moskvu kao NATO-ovog “neprijatelja broj jedan”.
Na samitu u Lisabonu 2010. godine, Strateški koncept Alijanse nije definirao konkretne neprijatelje, s ciljem fokusa na određena područja poput kibernetičkih prijetnji i širenja oružja za masovno uništenje. Koncept je također imao za cilj pronalaženje načina za saradnju s Rusijom, smatra Bryza.
“Sada, strateški koncept NATO-a identifikuje Rusiju kao glavnu prijetnju sigurnosti NATO-a zbog ukrajinskog rata. Dakle, to je velika promjena u NATO-ovom strateškom konceptu”, kaže Bryza za TRT World.
Veliko pojačanje snaga visoke sigurnosti
Još jedno pitanje o kojem se raspravlja na ovom samitu, a koje signalizira veliku promjenu u NATO-ovoj globalnoj perspektivi, jeste odluka Alijanse da značajno poveća broj svojih snaga za brzo reagovanje s 40.000 na 300.000. Ova odluka također je povezana s promjenom strateškog koncepta NATO-a u vezi s njegovom odbranom baltičkih država od Rusije, navodi Bryza.
„U prošlosti je strateški koncept NATO-a bio da se Rusiji omogući invazija na Estoniju, Letoniju i Litvaniju i da povrati nezavisnost tih članica NATO-a u roku 180 dana. Sada, s novim konceptom NATO-a, ideja je da se spriječi Rusija da preuzme i porazi baltičke države”, kaže Bryza.
"Zbog toga je NATO drastično povećao broj svojih snaga koje će biti u stanju visoke pripravnosti − kako bi osigurao da Rusija shvati da ne može izvršiti invaziju, okupirati i pobijediti ako napadne teritoriju NATO-a", kaže Bryza, obrazlažući zašto je Alijansa povećala svoje snage za brzo reagovanje.
Nakon diplomatske karijere, Bryza je vodio estonski “think tank”, tokom kojeg je primijetio da ako je Rusija htjela preuzeti baltičke teritorije koristeći taktiku poput raspoređivanja vojnika u uniformama bez oznaka ruske vojske koje su bile izložene tokom moskovske aneksije poluotoka Krim, NATO je možda malo učinio kao odgovor na to.
„Putin je možda izračunao da pod takvim okolnostima NATO neće glasati za rat s Rusijom, govoreći: 'Nemojmo riskirati nuklearni rat oko manjih teritorija u istočnoj Latviji ili Estoniji ili Litvaniji' koje su preuzele neke sile koje su bile ili možda nisu bile iz Rusije”, kaže Bryza.
Ali sada, nakon ruskog napada na Ukrajinu i nedavnih odluka NATO-a o povećanju snaga za brzo reagovanje Alijanse, situacija se promijenila jer je Alijansa stavila toliko snaga u “visoku pripravnost”. „NATO jasno daje do znanja Putinu da bi bilo nepromišljeno i beskorisno razmatrati tu vrstu dvosmislenog vojnog kretanja u najistočniju zemlju Saveza", kaže bivši diplomata.
Kao odgovor na ruski ukrajinski napad, NATO je okupio svoje snage u Evropi blizu ruskih granica, izvršivši najveću mobilizaciju od kraja Hladnog rata. NATO je poslao naređenje svojim snagama da ostanu u pripravnosti za rat, dok je više od 100 borbenih aviona patroliralo područjima od Crnog mora do Arktičkog kruga.
Antikineski stav
U jasnoj poruci rastućoj svjetskoj sili, Kini, NATO je prvi pozvao Južnu Koreju, Japan, Australiju i Novi Zeland − četiri prozapadne države Pacifika − na sastanak u Madridu. Prema riječima stručnjaka, poziv se odnosi na novi strateški koncept NATO-a, koji ima za cilj ograničiti političke i vojne ambicije Kine u cijeloj resursima bogatoj pacifičkoj regiji.
SAD i njegovi saveznici iz NATO-a žele raditi s pacifičkim zemljama koje su usmjerene na povezivanje kako bi "upravljale" rastućom moći Kine u regionu, kaže Bryza.
Međutim, Gregory Simons, vanredni profesor na Institutu za ruske i euroazijske studije na Univerzitetu Uppsala, smatra da poziv zemalja poput Australije na sastanak u Madridu nije ni uzbudljiv ni smislen.
“Zašto su zemlje poput Australije i Novog Zelanda uopće na NATO samitu? Čini se da to ukazuje na određeni nivo očaja Zapada uzrokovan usponom nezapadnjačkog multipolarnog poretka i oni pokušavaju pronaći neki način da zamrznu ovaj trend”, kaže Simons.
"Oni to neće učiniti, jer su G7 i NATO bankrotirali, finansijski i moralno, i nemaju šta da ponude svijetu osim prijetnji i prisile", kaže Simons za TRT World.
On smatra i da poziv prozapadno orijentisanim državama Pacifika na sastanak NATO-a pokazuje kako glavna prijetnja nije samo Rusija, već i Kina. Profesor strahuje da bi akcije NATO-a mogle izazvati širi sukob na više frontova.
Dok su Sjedinjene Američke Države dugo vjerovale da je NATO najmoćniji i najuspješniji svjetski sigurnosni savez u historiji, Simons smatra da sadašnji sastanak u Madridu nudi samo "veliku količinu signalizacije vrlina i ispraznih stavova za javnost".
“Po mom mišljenju, Zapad je već u terminalnom padu i ono što on radi samo ubrzava tempo. Zapad je sada ekskluzivni klub koji živi u svom vlastitom balonu, dok njegove slabosti i padove jasno mogu vidjeti svi koji žive izvan eho komore.”
