Ceremonija potpisivanja Erdogana i Guterresa         Foto: AA

Recep Tayyip Erdogan 27. marta 1994. postao je gradonačelnik gradske općine Istanbula, u periodu kada je njegova reputacija rasla jer se vješto bavio izazovnim pitanjima grada. On je upravljao značajnim problemom smeća u Istanbulu, posebno u priobalnoj regiji Halic, i efikasno se pozabavio krizom vode u metropoli osiguravajući stabilno snabdijevanje njenim stanovnicima.

Narativ Erdoganove političke karijere dobio je dramatičan obrat 12. decembra 1997, kada je osuđen na zatvorsku kaznu i nakon toga smijenjen s položaja gradonačelnika gradske općine Istanbul nakon što je javno recitovao pjesmu.

Nakon što je odslužio kaznu od četiri mjeseca, Recep Tayyip Erdogan je 14. augusta 2001. godine pokrenuo Partiju pravde i razvoja (AK partiju), što je bio ključni trenutak na političkom putu zemlje.

Otkako je preuzeo dužnost premijera 15. marta 2003. godine, Erdogan je prekinuo koalicione vlade kroz neprekidan niz izbornih pobjeda. Također je pristupio provođenju bitnih demokratskih, društvenih i ekonomskih reformi.

Ove promjene su poboljšale stabilnost Turkiye kod kuće dok su istovremeno pojačale njeno prisustvo u međunarodnoj areni.

Erdoganov pobjednički niz na izborima nastavio se bez prestanka, počevši od 22. jula 2007, nakon čega su uslijedili trijumfi 12. juna 2011. i 10. augusta 2014. Referendumom 2017. odobren je njegov prelazak na predsjednički sistem, a on je dodatno učvrstio svoju poziciju s reizborom za predsjednika 24.06.2018.

Ekonomski i infrastrukturni razvoj

U početnim fazama svoje administracije, Erdogan je vodio fazu značajnog ekonomskog rasta i evolucije.

Pod njegovim vodstvom, dohodak Turkiye po glavi stanovnika gotovo se utrostručio, što je naciju svrstalo u red svjetskih ekonomija koje najbrže rastu.

Siromaštvo se značajno smanjilo, a zemlja je postala 19. najveća ekonomija, blizu vrijednosti od 1 biliona dolara. Ovo značajno poboljšanje je djelimično rezultat niza strateških strukturnih reformi i stabilnosti koje su imale za cilj da čvrsto integrišu Turkiye u globalnu ekonomiju.

Ove mjere su obuhvatile liberalnu ekonomsku politiku, podsticanje preduzetništva i provođenje ključnih reformi bankarskog sektora.

Erdogan je poduzeo odlučne mjere za rješavanje dugogodišnjeg pitanja zapuštene infrastrukture u historiji Turkiye.

Njegova administracija je pokazala duboku posvećenost razvoju infrastrukture, ulažući značajna ulaganja u ključne sektore, uključujući transport, zdravstvo i obrazovanje.

Značajna dostignuća pod njegovim vodstvom uključuju stvaranje nacionalnih dvostrukih putnih mreža i brzih željeznica, izgradnju mostova i brana, kao i širenje aerodroma u gotovo svakoj pokrajini zemlje.

Nadalje, osnivanje novih bolnica i škola značajno je doprinijelo kontinuiranom unapređenju infrastrukturnog pejzaža Turkiye. Primjer predanosti zemlje obrazovanju ogleda se u njenoj izvanrednoj stopi upisa za djecu od 6 do 14 godina, koja je među najvišim među OECD-om i partnerskim zemljama.

Pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdogana, zdravstveni sistem u Turkiye doživio je izuzetnu transformaciju, efikasno se uhvativši u koštac s velikim izazovima. Stanovništvo je dobilo pristup vrhunskim univerzalnim zdravstvenim uslugama, dok je uvođenje gradskih bolnica (Sehir Hastaneleri) imalo za cilj da zadovolji sveobuhvatne potrebe svakog regiona, nudeći širok spektar medicinskih usluga.

Štaviše, globalno prisustvo Turkiye značajno se proširilo, sa impresivnih 42 turska izvođača koji su se našli na listi 250 najboljih, zajedno sa solidnim kompanijama iz bankarskog sistema i odbrambene industrije.

Osim toga, Turkiye se pojavila kao vitalno čvorište za projekat Puta svile i odigrala je ključnu ulogu u olakšavanju prijenosa prirodnog plina.

Nacionalna odbrambena industrija

Turkiye je doživjela značajan napredak u svojoj nacionalnoj odbrambenoj industriji, s fokusom na smanjenje oslanjanja na strane dobavljače i jačanje svojih vojnih sposobnosti.

Ovaj strateški napor rezultirao je zapaženim dostignućima u proizvodnji vojne opreme, uključujući oklopna vozila, dronove, pomorska plovila i avione.

Posebno značajan razvoj je impresivan napredak u domaćim naoružanim bespilotnim letjelicama. Turske bespilotne letjelice, čiji je primjer vrlo sposobni Bayraktar, dokazale su svoju efikasnost u sukobima poput Karabaha i Ukrajine. Turkiye je stekla priznanje kao veliki izvoznik naprednih sistema bespilotnih letelica, privlačeći značajnu medijsku pažnju i priznanje.

Demokratski paketi

Suprotno nepotkrijepljenim tvrdnjama Zapada, medijski pejzaž u Turkiye doživio je izuzetnu i pozitivnu transformaciju.

Danas postoji veća raznolikost medija koji podstiču povećanu kritiku u odnosu na 1990-te. Turkiye se sada može pohvaliti nizom besplatnih i opozicionih medijskih platformi.

Kritički glasovi također cvjetaju na različitim kanalima društvenih medija, pojačani utjecajnim ličnostima.

Pored toga, građanske slobode su se proširile u Turkiye, čime su okončani nerazjašnjeni zločini koji su harali 90-im i stvorilo se inkluzivnije okruženje za slobodu udruživanja.

Erdoganova administracija odigrala je ključnu ulogu u poboljšanju prava i statusa manjinskih grupa, s posebnim fokusom na kurdsko stanovništvo.

Uloženi su napori da se promovira njihov identitet, kulturna prava i jezička prava, uključujući uvođenje kurdskih TV kanala koje podržava država, odjela za kurdski jezik i književnost. Ove inicijative imaju za cilj ispravljanje prethodnih ograničenja i previda.

Nadalje, primijenjene su mjere kako bi se zaštitila i promovirala sloboda izražavanja, udruživanja i vjeroispovijesti za manje manjinske zajednice, kao što su kršćani, surijanci, Jevreji i Armeni.

U prošlosti su demokratski procesi Turkiye često bili ometani vojnim intervencijama.

Međutim, turski građani su dosljedno demonstrirali nepokolebljivu privrženost demokratiji, što dokazuje njihov udruženi otpor pokušaju vojnog udara 2016. godine.

Ovaj zajednički napor je naglasio njihovu čvrstu posvećenost podržavanju demokratskih vrijednosti i očuvanju integriteta izbornog procesa.

Naime, 14. maja 2023. godine tursko izborno učešće je dostiglo izvanredne nivoe, s izuzetnim odzivom birača od 90 posto. Ovaj izuzetan angažman odražava duboku važnost koju turski građani pridaju oblikovanju svoje demokratske budućnosti i ostvarivanju svog prava glasa.

Sve veći međunarodni utjecaj

Erdoganova administracija aktivno je slijedila cilj proširenja utjecaja Turkiye na međunarodnoj sceni.

To je za sobom povuklo čvršću ulogu u regionalnoj politici, posebno u sukobima kao što su Sirija, Libija i Karabah. Uz to, Erdogan je nastojao pozicionirati Turkiye kao lidera u muslimanskom svijetu i postao je jedan od najvećih humanitarnih donatora na svijetu, koji pruža pomoć onima kojima je potrebna.

Rastući međunarodni utjecaj Erdogana može se pripisati njegovom harizmatičnom vodstvu i vještim diplomatskim nastojanjima.

On je podstakao snažne veze sa raznim zemljama, posebno fokusirajući se na Afriku i Balkan, održavajući delikatnu ravnotežu sa velikim globalnim silama.

U Africi, Erdogan je uložio napore za jačanje odnosa, što je rezultiralo značajnim povećanjem broja turskih ambasada sa 12 na 45 od 2002. To je utrlo put za poboljšana ekonomska partnerstva, povećane turske investicije i olakšane trgovinske i investicione odnose.

U kontekstu Libije, Recep Tayyip Erdogan je odigrao značajnu ulogu pružajući vojnu pomoć i političku podršku Vladi nacionalnog jedinstva (GNA) koju priznaju UN, doprinoseći tekućim naporima za rješavanje sukoba.

Na Balkanu, Erdogan je aktivno težio bližim vezama sa zemljama u regionu, stavljajući naglasak na podsticanje ekonomske saradnje i kulturne razmjene.

Ovaj zajednički napor je efektivno proširio utjecaj Turkiye u ovoj oblasti. Nadalje, Erdogan je pokazao vješto balansiranje u odnosima između Rusije i Zapada tokom ukrajinske krize.

Dok je održavao strateško partnerstvo s Rusijom, on je također izrazio podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine i zalagao se za mirno rješenje sukoba. Primjer Erdoganovog vještog rukovanja složenom geopolitičkom dinamikom može se vidjeti u ulozi Turske kao posrednika u crnomorskom dogovoru o žitu.

Ako Erdogan bude ponovo izabran za predsjednika 28. maja, on ima za cilj postići jaču Tursku sa sloganom „Stoljeće Turkiye“. To podrazumijeva i snažan ekonomski razvoj i nezavisnost u nacionalnoj odbrambenoj industriji.

Erdogan će, uz održavanje uravnoteženih odnosa sa Zapadom i Rusijom, također nastojati uspostaviti naprednije odnose sa Rusijom, zemljama Zaljeva i Saudijskom Arabijom.

U Turkiye, gdje živi oko četiri miliona migranata, opozicioni lider je obećao da će "izbaciti sve izbjeglice iz Turkiye" ako bude izglasan na vlasti.

Za razliku od toga, Recep Tayyip Erdogan prihvaća suosjećajniji pristup prema izbjeglicama i ostaje posvećen pružanju podrške i zaštite.

Mjera pravog vođe leži u njegovom humanizmu, a ne u političkoj retorici.

Autor: Nevzet Celik

Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.

TRT Balkan