Kinesko posredovanje u pregovorima između Saudijske Arabije i Irana u martu bio je daljnji korak u seizmičkom prestrojavanju svjetske ravnoteže snaga. Osim ove diplomatske pobjede – dok ostvaruje ogromne ekonomske prodore širom svijeta – Peking nastoji da oslabi hegemoniju američkog dolara.
U arapskom svijetu bilo je prethodnih pokušaja usvajanja alternativnih valuta. Tokom posljednjih godina na vlasti Sadama Husseina, Irak je nastojao prodavati naftu u eurima. Pored toga, Libija je težila stvaranju panafričkog zlatnog standarda 2000-ih. Međutim, nisu se pojavili značajni pokušaji da se oslabi američki dolar, što je djelimično ubrzala finansijska kriza 2007/8, tokom koje su se smanjili koraci ka dedolarizaciji.
Ipak, brzi uspon Kine to je promijenio. Kineski zvaničnici malo su skrivali da žele oslabiti moć dolara, što bi moglo dovesti do većeg prihvaćanja kineskog juana – ili renminbija. To bi otupjelo američku ekonomsku moć, koja je, zajedno s vojnom dominacijom, omogućila SAD-u da oblikuje svjetski poredak.
Kina se također nastoji ekonomski zaštititi od dolara kako bi ublažila prijetnju američkih sankcija s kojima se suočila Rusija, što je također navelo Moskvu da poveća svoje rezerve renminbija.
Uz uočeni nedostatak autoriteta Washingtona u regiji, ruska vojna ofanziva u Ukrajini dodatno je promijenila bliskoistočni poredak, a američke sankcije Moskvi potaknule su regionalne države da izaberu stranu.
Ovaj sukob u Ukrajini je učvrstio realnost da američke sankcije uvijek mogu biti uvedene, ali neke države, uključujući neke naftom bogate zaljevske zemlje, također su prkosile Washingtonu, održavajući, pa čak i šireći veze s Rusijom i Kinom. A s Kinom koja djeluje kao ekonomska sila za trgovinu, sukob je nesumnjivo dodatno ojačao ekonomski utjecaj Pekinga u regiji.
U konačnici, ekonomska moć jednaka je političkoj moći. Američka hegemonija u svjetskom poretku nakon Hladnog rata uglavnom je postignuta kroz dolar kao globalnu rezervnu valutu. Svaki pad u korištenju dolara jednako bi korelirao s padom hegemonije SAD-a.
Renminbi na Bliskom istoku
Neke bliskoistočne zemlje pozdravile su priliku da trguju alternativnim valutama u odnosu na dolar – što je očekivana posljedica rasta Kine kao vodećeg ekonomskog aktera u regionu. Uostalom, Kina je postala najveći trgovinski partner Bliskog istoka, uključujući i ključne države poput UAE, Saudijske Arabije, Iraka i Irana.
Uzmimo Ujedinjene Arapske Emirate (UAE), koji su se postepeno udaljili od američke zavisnosti u protekloj deceniji i osnažili se kao zemlja s kojom sve globalne sile moraju sarađivati. U martu je doprinio najvećem ugovoru o tečnom prirodnom plinu (LNG) u kineskim juanima između TotalEnergies i China National Offshore Oil Corporation. Ne samo da je značajno to što je Total francuska i zapadna kompanija, već i to što je Abu Dabi pomogao u pokretanju tog poteza, otvarajući tako vrata za veću upotrebu juana.
To svakako odražava širu promjenu u regionalnom bloku, Savjetu za saradnju u Zaljevu (GCC). Saudijska Arabija je također nedavno bila u pregovorima s kineskim zvaničnicima o prodaji nafte Kini u juanima nakon što je predsjednik Xi Jinping to predložio u decembru 2022.
Sjedinjene Američke Države su tradicionalno bile najveći kupac saudijske nafte, dok je američki dolar vezan za cijenu nafte – formirajući “petrodollar”. Ovo je također omogućilo SAD-u značajan utjecaj na OPEC-u, što znači da su odnosi sa Saudijskom Arabijom bili ključni za američke interese na Bliskom istoku.
Da budemo jasni, čak i da Saudijska Arabija prihvati plaćanja u juanima – koje bi onda mogla koristiti za plaćanje kineskog uvoza, to samo po sebi ne bi uništilo hegemoniju dolara. Na kraju krajeva, prijestolnice Zaljeva jednoglasno prihvataju da petrodolar ne ide nikuda i još uvijek ga pozdravljaju zbog stabilnosti i likvidnosti koje pruža.
Ipak, kako ekonomski utjecaj Kine napreduje, smanjen angažman SAD-a na Bliskom istoku i dalje otvara vrata za renminbi. Irak je u februaru najavio da planira prihvatiti trgovinu s Kinom u juanima, što dolazi nakon što se Bagdad suočio s nedostatkom američkog dolara u svojoj centralnoj banci – što je zabrinjavajuća situacija za ekonomiju bogatu naftom. Kina je već istisnula SAD velikim ulaganjem u iračku naftnu infrastrukturu, koju su Sjedinjene Američke Države zanemarile u poslijeratnom periodu zemlje.
Nije samo juan taj koji ulazi na bliskoistočna tržišta. Indija i UAE su u januaru razgovarali o planovima da Abu Dabi proda nenaftnu robu Delhiju u indijskoj rupiji (INR). GCC preko Ujedinjenih Arapskih Emirata očigledno pokreće ovu promjenu u diverzifikaciji ekonomskog pejzaža.
Sankcije i pritisak SAD-a
Nove valute svakako mogu izgledati privlačno, s obzirom na to kako je SAD koristio dolar za vršenje političkog pritiska, uz podršku finansijskih institucija poput MMF-a – koje kritičari vide kao ruku američke vanjske politike.
Sankcije Rusiji pokazuju da je SAD koristio svoj status rezervne valute za prisiljavanje i kažnjavanje zemalja. Kao i Rusija, i iranska centralna banka je također bila ugušena američkim sankcijama. Također je zaprijetio devalviranjem vlastite valute kako bi stekao prednost u trgovinskim ratovima, dok Washington također koristi svjetski doseg dolara kako bi podstakao vlastitu ekonomiju.
Takvo naoružanje dolara funkcioniralo je kada su Sjedinjene Američke Države bile primarni globalni hegemon, dok je dolar ostao međunarodna rezervna valuta. Sada, države koje su se osjećale prisiljene ekonomskim pritiskom SAD-a imaju druge opcije. Nakon što je izdržala godine američkih sankcija, iranska centralna banka navela je juan kao jednu od glavnih valuta za trgovanje. Iran je već prodao naftu Kini u juanima, a s obzirom na pritisak Zapada, Teheran se nada da će u potpunosti odustati od dolara i eura i trgovati u juanima s Kinom gdje god je to moguće.
Neke zemlje u regionu pokazale su želju da se odmaknu od ekonomskog utjecaja SAD-a, što je ponekad kritikovano kao miješanje zbog pomoći vezane za političke veze. U Tunisu, provladin pokret rekao je kako se nada da će se Tunis pridružiti Alžiru, Egiptu i Saudijskoj Arabiji u prijavi za pridruživanje grupi BRICS koja trenutno uključuje Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnu Afriku.
Iako takve ponude nisu jasne niti je zagarantovano da će biti prihvaćene, antizapadno raspoloženje i raspoloženje MMF-a u Tunisu odražava kako on i druge države mogu favorizovati kretanje prema Kini i drugim ekonomskim silama u nastajanju, što bi se moglo pozdraviti kao manje uplitanje.
Neki posmatrači kažu da se sam BRICS pojavio kao potencijalno sredstvo za narušavanje hegemonije SAD-a i dedolarizaciju zemalja, i da postoje jasne želje unutar organizacije da se to postigne. Brazilski ljevičarski predsjednik Lula da Silva je 13. aprila pozvao na novu valutu za članice BRIKS-a kojom će trgovati umjesto dolara, rekavši: „Svake noći se pitam zašto sve zemlje moraju bazirati svoju trgovinu na dolaru“, uz aplaudiranje Kineza i brazilskih dostojanstvenika u Šangaju.
Iako je u to ovom trenutku uglavnom simbolična izjava, takve težnje bi mogle dodatno konsolidirati mogućnosti za zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike da trguju u različitim valutama ako se pridruže BRICS-u.
Izazovi za dolar
Uprkos ovim izazovima za dolar, njegovu moć ne treba potpuno odbaciti. Većina finansijskih transakcija, međunarodnog duga i trgovinskog fakturisanja trenutno se obavlja u dolarima.
A od 2021. gotovo 60 posto svjetskih deviznih rezervi bilo je pohranjeno u dolarima. S naftom, 80 posto globalnih transakcija je denominirano u dolarima. Kina bi se suočila s ogromnim izazovom da zamijeni dolar širom svijeta i na Bliskom istoku. U praktičnom smislu, trebalo bi da uvjeri centralne banke da drže najmanje 700 milijardi dolara juana u deviznim rezervama da bi ona bila rezervna valuta, na način na koji to ima SAD.
Štaviše, juan se ne smatra čvrstom valutom, što znači da se trenutno smatra manje stabilnim od dolara. Kina bi trebala razmotriti prilagođavanje svoje monetarne politike i dokazati centralnim bankama da bi stabilnost juana mogla biti jednaka stabilnosti dolara i stoga u potpunosti internacionalizirati svoju valutu.
Međutim, globalne rezerve su u korelaciji s vodećim silama u svijetu. Portugal, zatim i Španija, nekada su dominirale rezervama, kao i valute Nizozemske i Francuske u 17. i 18. stoljeću. Britansko carstvo je pretvorilo funtu kao rezervnu valutu u 19. i ranom 20. stoljeću za trgovinu unutar svojih kolonija sve dok Sjedinjene Američke Države nisu preuzele palicu kao globalna supersila.
Očigledno, budućnost je neizvjesna, a varijable se mogu mijenjati. Ipak, za sada više zemalja ima dodatne mogućnosti za trgovinu u više valuta, kao što su renminbi i dolar.
Kina je namirisala krv dok je posmatrala umiruću američku hegemoniju, a to je u skladu s brzim ekonomskim rastom Pekinga u posljednjih nekoliko decenija. Štaviše, razni finansijski analitičari predvidjeli su da će kineska ekonomija nadmašiti američku do 2050. godine. Postavljanje Kine u najveću ekonomsku silu na svijetu značajno bi doprinijelo tome ko će kontrolirati globalne rezerve.
Uzgred, ta će prognoza biti godinu nakon stogodišnjice Komunističke partije Kine 2049. godine, koju je predsjednik Xi Jinping izrazio kao cilj prema kojem će zemlja nastojati toliko evoluirati da bude u stanju ostvariti ogroman globalni utjecaj.
Autor: Jonathan Fenton-Harvey
Napomena: Mišljenja izražena u ovom članku su autorova i ne odražavaju nužno uređivačku politiku TRT Balkan.
