A kako građani sa veoma niskim platama uspjevaju platiti sve dadžbine i usto preživjeti, to znaju samo oni. Primjera radi, prosječna plata u Bosni i Hercegovini iznosi oko 950, a potrošačka korpa više od 2 hiljade maraka.
No ono što je posebno zabrinjavajuće je da građani Bosne i Hercegovine po najskupljim cijenama plaćaju lijekove u regionu. Regulativa koja se odnosi na tržište lijekova u Bosni i Hercegovini u isključivom je interesu veletrgovaca i maloprodajnih lanaca apoteka, a posljedica toga je da građani Bosne i Hercegovine, u odnosu na Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru, plaćaju najviše cijene lijekova, navodi se u istraživanju Udruženja građana “Misli dobro”.
Analiza "Realna cijena lijekova" pokazala je da je devet, od posmatranih trinaest lijekova iz grupe deset najprodavanijih lijekova u Bosni i Hercegovini, najskuplje u regionu i da odgovornost za to snose svi nivoi vlasti, prije svega Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH, ali i entitetska ministarstva zdravlja i zavodi za zdravstveno osiguranje, kao i kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja.
Građani BiH naručuju lijekove u Srbiji, po duplo jeftinijim cijenama
Život u Bosni i Hercegovini dodatno je otežan povećanjem cijena osnovnih namirnica, ali i poskupljenjem lijekova. Pandemija je uzrokovala potražnju posebno dodataka prehrani i vitamina. Farmaceuti pravdaju povećanje cijena većim nabavnim cijenama. Najveći udar trpe penzioneri koji su prinuđeni lijekove kupovati bez obzira na cijenu. Agencija za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine radi izračun maksimalnih veleprodajnih cijena lijekova u Bosni i Hercegovini na osnovu Pravilnika o načinu kontrole cijena koji je prvi put donesen 2017. godine.
Visinu maloprodajne marže određuju entitetska ministarstva nadležna za poslove zdravlja. Zašto su lijekovi jeftiniji u nekim zemljama okruženja? Na prodajnu cijenu lijeka koju plaćamo svi mi, kao pacijenti i građani, utiču: niža maloprodajna marža (u Srbiji 12 posto, u odnosu na BiH 20 do 25 posto) i niža stopa PDV-a (u Srbiji 10 posto, u odnosu na BiH 17 posto). Fondovi zdravstvenih osiguranja na osnovu svojih principa poslovanja mogu ugovarati i priznavati i niže cijene od onih koje se odrede po pravilniku.
Entitetska ministarstva zdravlja svake godine usvajaju liste lijekova, na kojima je propisana cijena. Dolazilo je do poremećaja cijena lijekova koji se izdaju bez recepta, nakon dolaska pandemije. Također, jedan od razloga visokih cijena je i nedostatak zaliha kod domaćih apoteka. Međutim, sa aspekta svih potrošača i pacijenata u Bosni i Hercegovini, ove visoke cijene lijekova navode građane da isti lijek za liječenje naručuju iz susjedne države Srbije po duplo nižim cijenama.
Da bi se moglo uticati na smanjenje cijena lijekova u Bosni i Hercegovini po uzoru na zemlje regiona, neophodno je veće razumijevanje donosioca odluka u BiH u zdravstvenom sektoru kako bi se izmijenile određene regulative i kako bi lijekovi bili dostupni građanima po cijenama u rangu našeg regiona, istakla je Snježana Rosuljaš iz Udruženja potrošača ZIR iz Istočnog Sarajeva.
Pravilnik na štetu građana
U istraživanju se navodi i da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u Evropi koja do 2017. godine nije imala Pravilnik o cijenama lijekova. Tim Pravilnikom koji je na snagu stupio 1. januara 2017. godine predviđeno je da direktor Agencije za lijekove u roku 60 dana imenuje organ koji će vršiti nadzor nad primjenom Pravilnika. Međutim, Nadzorno tijelo nad primjenom Pravilnika imenovano je tek u decembru 2018. godine i zbog problema s naknadama danas ne funkcioniše i ne zasjeda.
Sam pravilnik ide najviše na štetu građana Bosne i Hercegovine jer je maksimalna veleprodajna marža na lijekove u BiH 8 posto, dok je u Srbiji i Crnoj Gori 6 posto.
Nadzor nad tržištem vrijednim preko 700 miliona KM u Bosni i Hercegovini praktično ne postoji, što isključivo odgovara veletrgovcima i maloprodajnim lancima apoteka u Bosni i Hercegovini koji, u odnosu na regionalna tržišta, upravo u Bosni i Hercegovini ubiru najviši profit. Primjera radi, na lijek čija je veleprodajna cijena 1.000 KM, apoteka u Republici Srpkoj može zaraditi 200 KM, u Federaciji BiH 250 KM, u Crnoj Gori 180 KM, u Hrvatskoj 100 KM, a u Srbiji svega 15,6 KM.
